Prijedlog Zakona o izbornim jedinicama, koji premijer Andrej Plenković mora mijenjati silom odluke Ustavnog suda jer razlika u broju birača među izbornim jedinicama debelo premašuje zakonom dopušteno odstupanje od pet posto te narušava ustavno načelo jednake vrijednosti biračkog glasa, kratkoročno je rješenje koje se donosi prekasno i vjerojatno neće trajati duže od sljedećih izbora.

 

 

Smatraju to naši sugovornici – Nenad Zakošek, profesor Politologije s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, i Sanja Barić, profesorica Ustavnog prava s riječkog Pravnog fakulteta.

 

 

– Temeljni prigovor Vladinu nacrtu izbornih jedinica je taj da njihov oblik ne poštuje administrativne granice i zemljopisne cjeline – kaže Zakošek. Naglašava kako je jedini način da granice izbornih jedinica slijede administrativne granice, u razmjernom izbornom sustavu, taj da se uvedu jedinice s različitim brojem zastupničkih mandata.

 

 

Pomicanje granica

 

– Puno je argumenata u prilog tome jer će već na izborima za Sabor 2028. razlika u broju birača vjerojatno biti takva da će se ponovo morati ići na pomicanje granica izbornih jedinica – ističe Zakošek i pojašnjava:

 

 

– Hrvatska ima razmjerni izborni sustav s višemandatnim izbornim jedinicama kakav ima većina europskih zemalja, od nordijskih i istočnoeuropskih do južnoeuropskih i zapadnoeuropskih. Međutim, sve te zemlje imaju različit broj mandata u izbornim jedinicama, ovisno o tome jesu li jedinice manje, srednje ili veće. Samo Hrvatska i Slovenija imaju izborne jedinice u kojima biraju isti broj zastupnika. Ako imate jednak broj mandata u svim izbornim jedinicama, onda ste primorani stvarati jedinice koje nisu nikakve administrativne i geografske cjeline i koje iz perspektive društvene i geografske povezanosti nemaju nikakvu unutrašnju koheziju.

 

 

Takva je, primjerice, u Vladinu prijedlogu sedma izborna jedinica, čije granice idu od Siska do Paga. Velika je šteta što sada nije iskorištena prilika da se donese dugotrajnije rješenje koje bi opstalo za sva vremena – da se odrede administrativno i zemljopisno koherentne izborne jedinice u kojima bi se birao različit broj zastupnika, a broj mandata bi iz izbornog ciklusa u ciklus varirao ovisno o kretanju broja birača u svakoj od njih. Time bi se izbjeglo da se svaki čas moraju prekrajati granice izbornih jedinica te bi se kreirao sustav svojstven većini europskih država.

 

 

Pitanje koje i dalje ostaje otvoreno je, dodaje Zakošek, ogromna razlika između broja birača i popisa stanovništva.

 

 

Na pitanje je li predloženim Zakonom o izbornim jedinicama Vlada ispunila sve bitne kriterije iz odluke Ustavnog suda, profesorica ustavnog prava Sanja Barić kaže: – Mi imamo zapravo dva osnovna problema iz kojih onda proizlazi sve drugo. Prvi problem je taj što je Ustavni sud ukinuo samo Zakon o izbornim jedinicama, a nije ukinuo ono na što je ukazivao u nekim izdvojenim mišljenjima – da je problem nedopušteno velike razlike u broju birača među izbornim jedinicama i njihova neprirodnog oblika posljedica kombiniranog učinka dvaju zakona koji reguliraju izbore za Sabor: Zakona o izbornim jedinicama i Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor.

 

 

U ovom drugom izričito stoji da se u svakoj izbornoj jedinici bira po 14 zastupnika. S obzirom na to da je ukinuo samo jedan od ta dva Zakona, vladajućoj većini omogućio je da ostane na tom samonametnutom rješenju 10 puta 14, to jest da vladajuća većina kaže: ‘OK, na to smo navikli i to nećemo mijenjati‘. A kad polazimo od tog modela, onda smo zapravo u jednom izvornom grijehu u kojem tko god da crta te granice izbornih jedinica, ne može ih napraviti tako da one budu administrativne i zemljopisne cjeline, već će uvijek biti više ili manje neprirodne.

 

 

Profesorica Barić dodaje kako je drugi problem ogromna razlika u Registru birača i popisu stanovništva, koja nije 10.000 ili 15.000, nego više od 400.000!

 

 

Kasnilo se s odlukom

 

– I koliko god se oni trudili objašnjavati da je Registar birača službeni registar koji se ažurira dnevno i da njemu treba poklanjati vjeru, a da je popis stanovništva samo statistički pokazatelj, ta ogromna diskrepancija u broju birača i punoljetnih građana je nešto što u potpunosti ruši povjerenje u Registar birača. Uostalom, kako to da nam statistički podaci popisa stanovništva mogu biti relevantni za niz drugih stvari, ali ne i za popis birača?

 

 

Dakle, ako imamo te dvije osnovne premise da ostaješ pri samonametnutoj ideji o 14 zastupnika u svakoj od 10 izbornih jedinica koju gradiš na definitivno netočnom podatku kao što je naš popis birača, svaki rezultat je perverzan. Perverznost je ugrađena u te dvije početne premise. Sad, dalje, što god na tome terenu radiš, nema dobrog rješenja – smatra Sanja Barić.

 

 

I tko je za ovo stanje odgovoran, pitamo je. – I Ustavni sud i zakonodavac, jer od prvog upozorenja Ustavnog suda iz 2010. punih 13 godina nitko ništa nije radio da se to ispravi. Drugo, Ustavni je sud ovu odluku donio malo prekasno, trebao je to učiniti barem godinu dana ranije. A treće, trebao je ukinuti oba izborna zakona.

 

 

U tim okolnostima vladajuća većina je barem trebala reći: ‘OK, sad je ovako kako jest, idemo nekako provesti sljedeće izbore, ali nakon njih se vladajuća većina, čija god ona bila, obvezuje da u prve dvije godine provede temeljitu reformu izbornog zakonodavstva i biračkih popisa‘ – zaključuje.

 

 

‘Ignoriranjem oporbe Plenković je želio poniziti opoziciju. No, bahatost se HDZ-u uvijek osvetila‘
S politološke točke gledišta, važan je i politički kontekst u kojem se mijenja izborno zakonodavstvo, upozorava profesor politologije Nenad Zakošek.

 

 

Očito je, napominje, da je Plenković morao voditi računa i o interesima i zahtjevima unutar HDZ-a, pa je za slavonske izborne jedince, zbog demografskih gubitaka u njima, trebalo naći rješenje. Budući da je želio izbjeći različit broj mandata, slavonske je jedinice proširio na susjedne županije.

 

 

Dobra praksa

 

– Nadalje, dobra demokratska praksa nalaže da se izborni zakoni definiraju konsenzusom glavnih političkih aktera. No, HDZ, ni kad je osjećao snagu i nadmoć, nije išao na kompromis s opozicijom, pa ni u krojenju izbornog zakonodavstva.

 

 

U neku vrstu kompromisa s oporbom išao je samo dva puta: 1992., kad je buknuo rat, pa je formirana Valentićeva Vlada demokratskog jedinstva i 1999., kad je Tuđman bio slab i na odlasku, pa je opozicija uključena u izradu sadašnjeg Izbornog zakona. U svim drugim situacijama, kao i sad, bili su bahati – ocjenjuje Zakošek.

 

 

Smatra da osobna Plenkovićeva odluka da ne ide u kompromis s oporbom.

 

 

Simbolička nadmoć

 

– Da je išao na model izbornih jedinica s različitim brojem mandata, HDZ ne bi ništa izgubio, niti vjerujem da je ovim predloženim modelom izbornih jedinica HDZ nužno sebi pogodovao. Možda će mu ovaj kroj izbornih jedinica donijeti mandat ili dva više, ali mislim da je Plenkoviću glavno bilo nešto drugo.

 

 

Mislim da je u situaciji sukoba između njega i Milanovića, koji je doista novi element u političkom životu Hrvatske, dakle u situaciji krajnje zaoštrenih odnosa između HDZ-a i opozicije, želio simbolički pokazati HDZ-ovu nadmoć nad opozicijom.

 

 

Ovdje je, dakle, riječ o određenoj političkoj bahatosti, rekao bih da je Plenković čak i namjerno ovom prilikom želio pokazati da mu opozicija ne treba, pa čak je i poniziti, što mislim da je njegova potpuno kriva procjena.

 

 

Ta se bahatost HDZ-u u prošlosti uvijek osvetila, a ta stranka lako može iz ove pozicije doći u situaciju loma, dovoljno je već to da joj Plenković ne bude na čelu – zaključuje Zakošek.
Profesoricu ustavnog prava Sanju Barić pitamo ispunjava li Vladin prijedlog izbornih jedinica odluku Ustavnog suda.

 

 

– Vlada je iznijela argumente koji sa suhe, formalističke strane stoje – odstupanja u broju birača među izbornim jedinicama sad su znatno niža od Zakonom dopuštenih pet posto.

 

 

U Zakon je uveden i postupak delimitacije – obaveza Ministarstva pravosuđa i uprave da dva puta godišnje izvijesti Sabor o broju birača. Taj postupak je jedino što je stvarno dobro u tome Zakonu. I kad me pitate zadovoljava li Vladin nacrt izbornih jedinica odluku Ustavnog suda, sa suhe, formalne strane mogu reći – zadovoljava neke minimume – odgovara Barić.

 

(Jutarnji)

(187)

Izborni zakon napravljen samo za jedne izbore: ‘Pa pogledajte što će se dogoditi već 2028. godine…‘