U Srbiji ratni zločinac, sa ili bez odsluženja zatvorske kazne, postaje politička, sociološka i rijaliti TV zvijezda u punom kapacitetu, a kad smo kod kapaciteta moram kazati da je uloga ratnih zločinaca bitna i za kompletan politički život Srbije. Ko jače, glasnije, više i žustrije podržava ratne zločince, ko ih slavi kao heroje, veća mu je šansa da napreduje i u političkoj areni i na nakaradnoj društvenoj ljestvici.

 

 

Piše: Dragan BURSAĆ 

 

Večernje novosti, srbijanska medijska fabrika laži, objavila je sramnu blatantnu vijest, ako se to može uopšte tako nazvati, u kojoj se pokušava diskreditovati poznati glumac Milan Marić jer je, pazite sad, čovjek i to čovjek koji priznaje srebrenički genocid i bori se da glas žrtava dospije u javnost Srbije!

 

 

A ta njihova “vijest”, pod debelim navodnicima, glasi: “Milan Marić, glumac, koji je najavljen da će govoriti na prozapadnom protestu koji organizuje opozicija bio je na stubu srama kada se uključio u projekat Haškog suda, kojim se promoviše teza o genocidu u Srebrenici.”

 

 

Kako ljudi koji priznaju genocid postaju ‘neprijatelji’ Srbije
Normalan ljudski um ne zna odakle bi krenuo.

 

 

Zapravo, ne zna se da li je gore to što jedna medijska kuća, koja je zapravo poluoficijelno glasilo države Srbije, otvoreno negira genocid, ili je možda užasnije to što demokratske proteste za konačno izbavljenje iz kandži Vučićeve tiranije naziva “prozapadnim”, ili je još gore na koncu to što se pokušava ocrniti čovjek, koji je kroz svoj glumački poziv prihvatio da bude ona ljudska spona koja će konačno Srbiji kazati: da bio je genocid, da neko ga je počinio u naše ime i da, istina i priznanje štite sve nas od kolektivne krivice i daju nam nadu za ozdravljenje.

 

 

Hajmo od početka.

 

Državni narativ Republike Srbije je da mimo čitavog civilizovanog svijeta negira očiglednost, a to je srebrenički genocid, koji nije stvar horoskopa pa da vjerujemo ili ne vjerujemo u njega, nego od najviših svjetskih sudova priznat pravni akt. I ne samo to, država Srbija je odavno (p)ostala sigurna kuća za ratne zločince, od Novaka Đukića, preko Veselina Šljivančanina, do svih ostalih, a koji u Srbiji sa pozicije moći djeluju kao izuzetno važne društvene i političke figure. Ponavljam, ovo je daleko veći stepen relativizacije i trijumfalizma zla od onog sramotnog postulata kojeg propagiraju pojedini hrvatski jastrebovi, a koji kaže da ratni zločinac odsluženjem kazne prestaje biti ratni zločinac (sic!).

 

 

U Srbiji ratni zločinac, sa ili bez odsluženja zatvorske kazne, postaje politička, sociološka i rijaliti TV zvijezda u punom kapacitetu, a kad smo kod kapaciteta moram kazati da je uloga ratnih zločinaca bitna i za kompletan politički život Srbije. Ko jače, glasnije, više i žustrije podržava ratne zločince, ko ih slavi kao heroje, veća mu je šansa da napreduje i u političkoj areni i na nakaradnoj društvenoj ljestvici.

 

 

Kada se sve uzme u obzir, za radikalne Večernje novosti zapravo je i očekivano što kao medij sustavno negiraju genocid, jer je to zapravo njihova ideološka potka, baza iz koje se regrutuju i novinari, ali i čitatelji, a koji imaju potpuno sluđenu sliku realnosti, pogotovo prošlosti.

 

 

O samom potezu Novosti, koji pokušavaju oblatiti glumca Milana Marića, politolog Naim Leo Beširi kaže poprilično eksplicitno: “Ratnohuškačko đubre Novosti pišu: ‘Milan Marić, glumac, koji je najavljen da će govoriti na prozapadnom protestu bio je na stubu srama kada se uključio u projekat Haškog suda, kojim se promoviše TEZA o genocidu u Srebrenici. Teza je da ste vi novinari, genocid u Srebrenici je sudska činjenica donesena bez razumne sumnje na osnovi miliona stranica dokaznog materijala i stotine izjava svedoka. Povrh toga, drugi sud, Međunarodni krivični sud je potvrdio raniju presudu.”

 

 

Stvar je ovdje poprilično jasna, Večernje novosti nastavljaju tamo gdje su sa Miloševićem stale – u paklu bezočnih laži, ratnog huškanja, obmanjivanja naroda i etiketiranja neistomišljenika. Ali potpuno svjesno i planski.

 

 

Kamo sreće da su protesti ‘prozapadni’

 

Drugi segment je imputiranje beogradskim protestima da su “prozapadni”. Potpisnik ovih redova bi kazao kamo sreće da su “prozapadni” i kamo sreće da Srbija, makar ona opoziciona, većinski hoće na Zapad. Pa tako profesorica ekonomskog fakulteta Danica Popović kaže da beogradski protest nije trka, već maraton, borba i protiv Vučića i protiv Zapada. Što će reći da je gro opozicionara nastrano, baš protiv Zapada.

 

 

Ali, kako reče jedan od vođa protesta iz Narodne stranke, Miroslav Aleksić, u Srebrenici nije počinjen genocid, Srbija ne želi u NATO i on ne priznaje Kosovo kao samostalnu državu.

 

 

Kako se čini, protesti su sve samo ne “prozapadni”, na žalost zdravog razuma.

 

 

Milan Marić, čovjek i rijedak izuzetak u ovakvoj Srbiji
Pa će onda biti da je sjajni glumac i veliki čovjek Milan Marić, zapravo uz Jasnu Đuričić ili Miru Banjac, izuzetak i svjetla točka. On je odstupanje od pravila po kome je vlast u Srbiji jednaka opoziciji u pogledu gore pobrojanih fundamentalnih stvari.

 

 

Na žalost, bojim se da je Milan Marić slamka među vihorima kada je u pitanju ideološki pogled na stvarnost.

 

 

Sa treće strane, pokušaj diskreditacije glumca Milana Marića od strane vazalskih Večernjih novosti zapravo je Marićeva vrlina. Jer, ako vas beogradske Novosti pokušavaju diskreditovati kao nekog “autošovnistu”, oni vama daju najbolju potvrdu da ste živ, zdrav i normalan čovjek pun najboljih ljudskih vrlina. Tako da ovaj pokušaj medijskog linča može služiti glumcu Milanu Mariću samo na ponos.

 

 

U bolesnom društvu, čovjek je kriv zbog vrline
Ne zaustavljaju tu jurišnici beogradskih Novosti, pa kazuju kako će ljudi na protestima imati priliku da vide jednog koji “žigoše sopstveni narod” i to “potkrepljuju” iskazom Milana Marića: “Javne ličnosti, naročito glumci i glumice, trebalo bi da imaju odnos prema društvu u kojem žive, i odgovornost prema načinu na koji koriste svoju popularnost. Međutim, u poremećenom sistemu vrednosti i duboko podeljenom društvu ljudi se vode parolom ‘u se i u svoje kljuse’.”

 

 

Ove Marićeve rečenice bi trebale biti zvijezde vodilje i putokazi za svakog pojedinca, koji pokazuju kako se izlazi iz infantilnije, kako se prihvata odgovornost, kako se sagledava prošlost zarad bolje budućnosti i kako se biva Čovjekom. A Milan Marić jeste Čovjek!

 

 

Glumac Milan Marić je mjerna jedinica za onu Srbiju koja zaista želi dobro prvo sebi, svojim građanima pa onda i komšijama. On je vrhunska osoba koja pokazuje šta znači razumjeti svijet oko sebe, šta znači pojmiti genocid i šta znači raditi na tom svijetu da se zlo više nikada nikome ne ponovi. Koliko morate biti poremećeni pa da ovu ljudsku vrlinu smatrate za zlo?

 

 

Umjesto zaključka

 

Broj ljudi koji su poput glumca Milana Marića, koji dijele njegove svjetonazore i koji se dive Milanu Mariću, a ne Karleušama, Šešeljima i ostalim živućim organizmima rijaliti svijeta, biće mjerna jedinica za uspjeh ne samo beogradskih protesta, nego i buduće Srbije.

 

 

Bez čovjeka koji je snimio spot u kom otvorenih očiju, jasno i glasno u kameru čita iskaze bošnjačkih svjedoka i žrtava genocida sa suđenja Radislavu Krstiću i Ratku Mladiću nema budućnosti Srbije. Bez njega je sve i dalje jedna te ista krvava prošlost!

 

 

Pravo je pitanje, hoće li ljudi na beogradskim protestima izabrati Čovjeka Milana Marića ili medijsko smeće Večernje novosti.

 

 

Sredine nema! Dva puta vode na dvije potpuno različite strane!

 

(Al Jazeera)

(256)

DRAGAN BURSAĆ: “Glumac i čovjek Milan Marić je budućnost Srbije; Kako ljudi koji priznaju genocid postaju ‘neprijatelji’ Srbije”