Osim u Ukrajini, ruska plaćenička skupina Wagner je na čelu s Jevgenijem Prigožinom godinama aktivna diljem Afrike i Bliskog istoka.

 

 

Hiljade wagnerovaca operiraju od Sirije i Libije do Sudana, Malija i Srednjoafričke Republike. Osim što šire utjecaj Rusije, često se naplaćuju preko prirodnih resursa – nafte, drva, zlata, dijamanata…

 

 

U bujici vijesti o oružanoj pobuni u Rusiji koju je pokrenula paravojna grupa Wagner i njenim posljedicama, lako je mogla promaknuti ona o pretresu sjedišta te plaćeničke organizacije u Sankt Peterburgu, pri čemu je ruski FSB objavio da su pronašli i zaplijenili 4 milijarde rubalja, što je 47 milijuna dolara, u kartonskim kutijama. Vlasnik Wagnera i arhitekt njihovog dramatičnog pohoda na Moskvu, Jevgenij Prigožin, tada je to opravdavao tvrdnjom da se radi o novcima namijenjenima za plaće boraca Wagnera i naknade obiteljima poginulih te da on svo poslovanje vodi isključivo u gotovini.

 

 

Odlazak u Bjelorusiju

 

Znamo što se u međuvremenu dogodilo – Prigožin je u subotu otkazao svoj “marš za pravdu” kojim je pokušavao svrgnuti ruski vojni vrh, ako već ne predsjednika Vladimira Putina osobno, naredio je povlačenje Wagnerovih vojnih kolona koje su došle na par stotina kilometara od Moskve te prihvatio ponudu amnestije za pobunjenike i azila u Bjelorusiji za sebe osobno.

 

 

Putin je borcima Wagnera dao tri mogućnosti: umirovljenje i odlazak kućama, pristupanje regularnoj ruskoj vojsci – rok za to je 1. srpnja, što je navodno i bio glavni povod za Prigožinovu pobunu protiv ministarstva obrane – ili odlazak s Prigožinom u Bjelorusiju, pri čemu još uvijek nije jasno hoće li se tamo Wagner moći održati u nekakvom obliku.

 

 

U kontekstu Wagnerovih prihoda i Prigožinovog bogatstva, zanimljiv je i podatak koji Putin iznio u obraćanju javnosti u utorak – da je Wagner financiran iz ruskog proračuna, odnosno iz ministarstva odbrane, u iznosu od čak 86 milijardi rubalja (nešto više od milijarde američkih dolara), i to samo u posljednjih godinu dana – preciznije, od svibnja 2022. do svibnja ove godine. Od toga na “plaće i poticaje” otpada 82 milijarde rubalja, iz čega se može zaključiti da u troškove uopće nisu uračunate impozantne količine vojne opreme i streljiva kojim je ruska vojska opskrbila ove plaćenike.

 

 

Putin nije propustio dodati da je Prigožinova druga tvrtka, Concord, u istom razdoblju zaradila gotovo jednak iznos, 80 milijardi rubalja, na državnim ugovorima za opskrbljivanje ruske vojske hranom. Riječ je o Prigožinovom prvotnom javno-privatnom biznisu na kojem se obogatio zbog kojeg je i dobio nadimak Putinov chef.

 

 

Nadam se da u sklopu tog posla niko nije ništa ukrao ili, recimo, ukrao manje, no mi ćemo, naravno, sve to istražiti – poručio je Putin.

 

 

To je bilo prvo priznanje ruskog režima o ovom “javno-privatnom partnerstvu”, nakon što je godinama službeno poricao povezanost s privatnom vojnom kompanijom kakve su po ruskom zakonu, ali i ustavu formalno zabranjene. Putin je tako još lani inzistirao da “ruska država nema ništa s tim”, već da Wagner “pozivaju lokalne vlasti na državnoj razini i zahvaljuju im na njihovom radu”.

 

 

Unatoč tome, Prigožin se ove godine počeo otvoreno žaliti i prozivati rusko vojno zapovjedništvo da njegovim borcima ne dostavlja dovoljno topničkog streljiva u bitci za Bahmut te da je zbog toga prisiljen rasipati njihove živote u suicidalnim pješačkim jurišima na ukrajinske fortifikacije.

 

 

Madagaskar, Mali, Sudan…

 

Upravo je ta mogućnost manje ili više plauzibilnog poricanja bila glavni razlog zbog kojeg je Moskva tolerirala ili, bolje rečeno, poticala međunarodno poslovanje Wagnera. Putin, koji posljednjih dana protiv Wagnera sipa optužbe poput izdaje, pobune, noža u leđa i izazivanja bratoubilačkog rata, nije imao posebnog komentara o onoj drugoj polovici Wagnerovog krvavog biznisa, razgranatoj diljem Afrike i Bliskog istoka.

 

 

A ta je polovica mnogo unosnija. Prema istrazi Financial Timesa iz veljače, Prigožin je preko svog globalnog carstva eksploatacije i trgovine prirodnim resursima u zemljama u kojima je Wagner aktivan imao prihode od više od 250 milijuna dolara u razdoblju od četiri godine prije početka otvorene ruske agresije na Ukrajinu prošle godine.

 

 

S jedne strane, oni mogu koristiti jedinicu za vršenje vojnog utjecaja na raznim mjestima diljem svijeta. U isto vrijeme, Kremlj uvijek može reći da nema nikakve veze s tom skupinom”, objasnila je odnos Moskve i Wagnera Tracey German, profesorica sukoba i sigurnosti na King’s Collegeu u Londonu za German Marshall Fund na Sveučilištu Harvard. Naravno, takvo vojno, odnosno paravojno uplitanje ima prije svega za svrhu širenje i jačanje ruskog geopolitičkog utjecaja.
Okvirne procjene ukupnog broja wagnerovaca u Siriji, Libiji, Sudanu, Srednjoafričkoj Republici (SAR), Madagaskaru i Malija kreću se od 5 tisuća ljudi naviše. Ruski veleposlanik u SAR-u iznio je broj od 1890 “ruskih instruktora“ koji podržavaju vladine snage u građanskom ratu u toj zemlji. U Libiji je aktivno i do 1200 wagnerovaca, ali ovdje su na strani pobunjeničkog vođe, generala Kalife Haftara. Američke vlasti sumnjaju da ih Haftar plaća iz prihoda od naftnih polja pod svojom kontrolom, ali i da se Wagner želi izravno domoći libijske nafte.

 

 

U Maliju je, prema izvještajima s terena, nekoliko stotina ruskih plaćenika aktivno na strani proruske i antizapadne vojne hunte koja je došla na vlast pučem 2021. S njom je, kao i u SAR-u, Wagner potpisao ugovor o sigurnosti i vojnoj pomoći. Trenutni broj wagnerovaca u Siriji također je nepoznat, ali njihovo uključivanje u građanski rat u toj zemlji na strani režima Bašara al-Asada bio je njihova prva značajna inozemna misija izvan Ukrajine, gdje su sudjelovali u okupaciji Krima i pokretanju oružane pobune u Donbasu 2014.

 

 

Za razliku od drugih zemalja u koje su kasnije poslani, u Siriji je od 2015. intervenirala i regularna ruska vojska, dok je Wagner bio pomoćna snaga u borbama protiv Islamske države i raznih pobunjeničkih frakcija, od kojih su neke pomagale zaljevske monarhije, Turska i SAD. Asad je zahvaljujući ruskoj intervenciji odnio prevagu u tom dugogodišnjem ratu. Ipak, wagnerovci su tamo 2018. pretrpjeli strahoviti poraz kad su naivno pokušali zauzeti američko-kurdsku vojnu bazu u pokrajini Deir-ez-Zor.

 

 

Wagner se s vremenom transformirao od pružatelja vojnih usluga u mrežu poduzeća koja su aktivna u raznim afričkim državama. Oni operiraju u sivoj zoni između više ili manje ilegalnih aktivnosti – i tako dobro pokrivaju cijeli spektar – komentirao je ranije za Deutsche Welle njemački analitičar Julian Rademeyer.
Zaobilaženje sankcija

 

 

Istraživački kolektiv “All Eyes on Wagner” prošle je godine u svom izvještaju utvrdio da je Wagner u SAR-u dobio, preko jedne u nizu svojih tvrtki kćeri, koncesiju na neograničenu sječu skupocjenog tropskog drva na površini od 187.000 hektara, s prihodima koji se procjenjuju na skoro milijardu dolara. Također tvrde da je druga Wagnerova tvrtka kćer, registrirana na Madagaskaru, dobila koncesiju na rudnik zlata Ndassima u toj zemlji, gdje se potencijalni prihodi procjenjuju na 2.7 milijarde dolara. Rusi, među ostalim, osiguravaju i teretne konvoje između CAR-a i kamerunske morske luke Douala.

 

 

Prema američkoj diplomatskoj depeši koju je u siječnju dobio Politico, dobit Wagnera od rudarenja u SAR-u također je narasla na skoro na milijardu dolara. A osim zlata, Wagner je navodno nagrađen i značajnom kontrolom nad iskapanjem dijamanata na području pod vladinom kontrolom u SAR-u. Tamo, naime, pruža podršku režimu Faustin-Archange Touadére u građanskom ratu protiv raznih pobunjeničkih skupina.

 

 

Osim što je ilegalan po ruskom pravu, Wagner je pod sankcijama u nizu zemalja, od SAD-a, Europske unije, Australije, Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva do Japana. Američko ministarstvo financija u ponedjeljak je, nakon određenih neslužbenih izvještaja da će biti odgođen zbog pobune u Rusiji, ipak uvelo novi paket sankcija protiv jedne osobe i nekoliko tvrtki povezanih s Wagnerom. Sankcionirane su dvije rudarske tvrtke u SAR-u, jedna u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a jedna u Rusiji. Američko ministarstvo sumnjiči ih za ilegalne poslove sa zlatom koji služe kao jedan od brojnih izvora prihoda Wagnera.

 

 

Američko ministarstvo uvelo je niz sankcija Wagneru i u januaru kad ga je proglasilo “transnacionalnom zločinačkom organizacijom”. U tadašnjem izvještaju ga je, među ostalim, optužilo za “ozbiljne kriminalne aktivnosti, uključujući masovna pogubljenja, silovanja, otmice djece i fizičko zlostavljanje u SAR-u i Maliju”. Sankcije ipak nisu previše ugrozile međunarodni profit Wagnera, prema već spomenutoj istrazi FT-a.

 

 

Dobar primjer za to je ruska kompanija Evro Polis, za koju se smatra da je pod kontrolom Prigožina i koja se također našla pod američkim sankcijama. Evro Polis je sklopio ugovor sa sirijskom državom o zaštiti sirijskih naftnih polja u zamjenu za 25% prihoda s tih polja. FT-ova istraga utvrdila je da je, unatoč sankcijama, Prigožinova tvrtka samo u 2020. ostvarila 134 milijuna dolara bruto prihoda i 90 milijuna dolara dobiti od ponovnog preuzimanja naftnih polja od poražene Islamske države. To je predstavljalo povrat na dionički kapital od 180%, a ta je dobit vraćena u Rusiju.

 

 

I druge, manje firme povezane s Wagnerom nastavile su trgovati unatoč sankcijama. M Invest, tvrtka uključena u rudarenje zlata u Sudanu, našla se na udaru američkih sankcija u srpnju 2020. Unatoč tome, iduće je godine ostvarila prihod od 2.6 milijuna dolara. U Sudanu su se wagnerovci stavili na raspolaganje režimu Omara al-Bašira (koji je u međuvremenu sišao s vlasti), a koji se zauzvrat odrekao prava na vlasništvo nad 30 posto podružnice M Investa, kako je otkrila međunarodna mreža istraživačkih novinara OCCRP. Prigožin pak negira povezanost s ovom rudarskom tvrtkom, a službeni izvoz zlata iz Sudana u Rusiju od 2011. do danas iznosi – nula.

 

 

Tone zlata

 

No prema izvještaju CNN-a od prošle godine, goleme količine tog zlata nestaju na crnom tržištu. Zviždač iz Sudanske središnje banke otkrio im je da je 32.7 tona zlata, vrijednog 1.9 milijardi dolara, nestalo iz službene evidencije samo u 2021. Drugi sudanski dužnosnici kažu da je nestalog zlata još i više.

 

 

Ovi ratni profiti ne slijevaju se, smatraju američki dužnosnici, samo na račun Prigožina i njegovih podređenih, već i u crne fondove Kremlja. Rusiji, koja je na udaru niza zapadnih sankcija, to olakšava financiranje ratnog stroja u Ukrajini – uključujući, donedavno, sam Wagner.

 

 

Reputacija brutalnosti i trag ratnih zločina prati Wagner i u drugim zemljama u kojima djeluje. U Siriji ih se povezuje s nizom zvjerstava, od kojih je svakako najzloglasnije mučenje i smaknuće Sirijca kojeg su optužili su da je pripadnik Islamske države, iako je navodno bila riječ o dezerteru iz sirijske vojske. Prema snimci koju su navodno sami snimili i zatim objavili, nesretnog muškaraca su prvo zatukli maljem, potom mu odrubili glavu i na kraju mu zapalili tijelo.

 

 

Iako je budućnost zloglasne ruske paravojske neizvjesna, a s njom i njena unosna međunarodna mreža, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov požurio je u utorak za ruski RT najaviti da će se djelovanje Wagnera u SAR-u i Maliju “nastaviti” i dodao da su “dotične vlade službeno zatražile od privatne vojne tvrtke da im ponudi svoje usluge” u trenutku kad su “Francuzi i drugi Europljani povukli svoje protuterorističke kontingente i zatvorili vojne baze”.

 

 

Također, već postoje naznake da bi Bjelorusija mogla postati ne samo utočište za osramoćenog Prigožina, već i nova postaja Wagnera, u jednom ili drugom obliku.

 

 

“Ako njihovi zapovjednici dođu i pomognu nam… kažu nam što je trenutno važno… To je neprocjenjivo. To je ono što trebamo preuzeti od Wagnera”, rekao je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, napominjući da će ih njegove službe “držati pomno na oku”.

 

(N1)

(103)

KOLIKO JE ‘TEŽAK’ PRIGOŽIN I KAKO ZARAĐUJE NOVAC?