Piše: Rasim Belko
Američki ambasador Michael Murphy bio je iznimno rječit kada je na nedavnom televizijskom gostovanju “rigao” vatru na Stranku demokratske akcije i njenog lidera Bakira Izetbegovića. Prvog čovjeka SDA optužio je da je stranku pretvorio u porodičnu, da takva stranka ne treba BiH i ne može biti partner SAD.
U prevodu, Murphy nam je s TV ekrana poručio da, dok je on tu, SDA ne može biti vlast jer Bakir vodi stranku kao porodično naslijeđe. Tu je, naravno, bilo i pitanje o Kongresu SDA, gdje je Murphyijev favorit bio Šemsudin Mehmedović.
To što stranačka struktura, po informacijama koje su nam dostupne, iz SDA ne želi Mehmedovića, već upravo Izetbegovića, Murphyija ne zanima. On ima svoj stav spram SDA pod kontrolom Izetbegovića – treba je rasturiti i držati dalje od vlasti.
U istom intervjuu u kojem je kudio Izetbegovića, Murphy je hvalio sarajevsku trojku kao neki motor pokretač reformskih procesa na nivou države i entiteta Federacija. No, nekako s odmakom vremena postaje jasnije da oni koje Murphy kudi i napada imaju daleko veći uspjeh i ugled u narodu, od onih koje hvali.
Tako će tri sedmice poslije Izetbegović uz skoro pa plebisticarnu podršku biti jedini kandidat na Kongresu SDA i rijetki ne vjeruju u njegovu pobjedu. Istovremeno, trojka koju Murphy favorizira skupa s ostatkom vlasti na državnom i nivou Federacije je na konopcima.
Na državnom nivou SNSD ruši sve, pa i ono za šta je koji dan ili sedmicu ranije glasao. Dodik i njegovi megafoni jasno su poručili da nema prohodnosti zakona bez usvajanja zakona o protjerivanju stranih sudija iz Ustavnog suda i uvođenja etničkog principa glasanja u odlučivanje tog suda.
To što se evidentna kriza trenutno još ne vidi od prašine laži kojom režimski mediji predstavljaju uspjeh usvajanje odluke da uz zastavu BiH stoji i ona EU, ne znači da kriza nije tu. A da je kriza ozbiljno uznapredovala oni koju aktuelnu vlast na državnom nivou smatraju reformskom i evropskom shvatit će kada Bosni i Hercegovini bude prijetila još jedna bujica separatizma i antidržavnog djelovanja.
Na nivou Federacije je slično, ako ne i gore. Prohodnost u Parlamentu osigurava opozicija koju su Murphy i njegov poslušnik Christian Schmidt poništili s nulom kada i Ustav FBiH. Vlada FBiH, s druge strane, funkcioniše samo u dva pravca. Na jednom služe kao biro za stranačko uhljebljavanje, naročito kadrova Dragana Čovića. Drugi pravac je donošenje akata po naredbi kumova Vlade Michaela Murphyija i Johanna Sattlera. Poslovi za dobrobit građana, entiteta i države su u trećem ili uopće nisu u planu.
Dakle, sve što je Murphy sa Schmidtom i uz asistenciju Sattlera nametao silom ruši se kao kula od karata samo u slow motionu. Ne znam hoće li pomenuti trojac biti dovoljno dugo u BiH da svjedoči trenutku kada se vlast koju su napravili bude rušila ubrzanim tempom, jer tada će svjedočiti posljedicama haosa koji su kreirali.
No, Murphy će sasvim sigurno biti dovoljno dugo prisutan da posvjedoči još jednoj rašomonijadi koju je u značajnoj mjeri sam kreirao s partnerima iz EU.
Dok je Murphy pričao priče o Bakiru kao sultanu, članstvo Hrvatske demokratske zajednice u grupama i pojedinačno bježi iz kraljevstva Dragana Čovića. Razvoj situacije pokazat će da je Murphy Izetbegovića prikazivao sultanom, a Čović kao kralj rasturao Hrvatsku demokratsku zajednicu i tjerao kadrove koji su se suprotstavili njegovom vođenju stranke i tajkunima u Čovićevoj milosti.
Mehmedovića su Murphy i drugi zapadnjaci uz pomoć medija pokušali nametnuti članstvu SDA, a na autokratsko vođenje europejca Čovića nisu objavili ni saopćenje. I razlozi za to su potpuno jasni, SDA je i nakon svega ključni politički faktor Bošnjaka koji se nakon raspada nametnute vlasti može vratiti kao apsolutni pobjednik narednih ciklusa izbora.
S druge strane, Čović će i sa tri člana stranke za Murphyija i Sattlera biti predvodnik demokratije i evropskog puta BiH.
Principi su jasni, sve su ostalo interesi!
Murphy će skoro pa izvjesno svoj mandat u BiH okončati u zamkama koje je pravio za druge – vlast pod njegovom zastavom završit će fijaskom, a političari pod njegovim protektoratom ostati u prilici da kontrolišu i cijepaju budžet poreskih obveznika za HDZ tajkune.
Samo Šemse neće biti tu, jer ko igra za Amere može biti izdajnik, separatista ili kralj HDZ-a, ali ne i predsjednik SDA! Jer, SDA je nastala na otporu okupaciji, a ta nit se ne gubi tako lako!
(NAP)
(179)