Zašto naša državna vlast djeluje kao podvojena ličnost

Toplo, hladno, hladnije.

To bi u najkraćem bio hodogram državne vlasti iz koje jako često dolaze kontradiktorne poruke, prije svega kada je u pitanju put Bosne i Hercegovine (BiH) ka Evropskoj uniji (EU).

Pismo, odnosno autorski tekst američkog ambasadora u našoj zemlji Michaela Murphyja o politici i destruktivnom pristupu Milorada Dodika u najvećoj mjeri ilustruju svu zamršenost, neprincipijelnost i rastrojenost državne vlasti.

No da bi se današnja situacija bolje razumjela, potrebno se vratiti skoro godinu dana unazad i prisjetiti se u kakvom ozračju i optimizmu je dogovorena državna koalicija. Mjesecima prije toga u javnom političkom prostoru često se govorilo kako destruktivne nacionalne politike ne mogu povesti državu naprijed te kako je potreban sasvim novi pristup. Ali taj pristup je odškrinut samo kroz jedna vrata i to tako što SDA nije imala skoro nikakve šanse za vlast pa je taj prostor popunila Trojka (SDP, NiP i NS), potpomognuti i nekim drugim strankama.

Na tadašnje kritike kako se nova vlast ne može posmatrati optimistično jer njezinim sastavnim dijelom ostaje i SNSD Milorada Dodika, stizali su optimistični komentari kako se Dodik promijenio, kako Dodik shvata važnost evropskog puta te kako će nova državna koalicija s potpisanim sporazumom drugačije raditi.

Šta smo dobili na terenu. Istina, nekoliko zakona iz 14 prioriteta jeste usvojeno, iako postoje zamjerke na kvalitet usvojenih zakona, ali na stolu je još mnogo toga. Međutim, ono što se nije promijenilo jeste pristup Dodika. Za sve što pristaje u korist države, čiji je i on sastavi dio, odnosno entitet Republika Srpska, traži kontra uslugu i bavi se ucjenama. U međuvremenu u entitetu kojeg vodi donio je nekoliko zakona kojima negira državu, ponižava i svoje građane, usvaja zakone koji smanjuju slobodu medija i generalno javne kritike, nastavlja otvoreno jačati veze s Vladimirom Putinom, a sada i otvoreno poziva na rušenje državnih granica na Zapadnom Balkanu i stvaranje jedinstvene srpske države.

Tako paralelno iz državne vlasti do podne slušamo valove optimizma, šansi, lobiranja za dobijanje datuma za početak pregovora sa EU i tako dalje. A od podne Dodik je taj koji govori glasom predstavnika iz RS-a na državnom nivou. Tako poručuje da nema usvajanja zakona bez ispunjavanja njegovih zahtjeva, a koji su u najvećoj mjeri usmjereni protiv države.

Tako bi se sad svi oni koji se upuštaju u kritike Dodikovih poteza trebali podsjetiti optimizma o nekom novom Dodiku, spremnom za kompromise, iako je lider SNSD-a popuštao isključivo u proceduralnim pitanjima. Pa i ako BiH dobije pregovarački status za članstvo u EU, opet u BiH ostaje proruska, destruktivna politika usmjerena na rastrojstvo države.

(Klix)

(80)