Kad prestanu borbe u Ukrajini, Kremlju će trebati možda šest do deset godina da obnovi svoju vojsku…

 

 

 

NATO mora biti sposoban za vođenje velikog rata s Rusijom u roku od pet do devet godina kako bi uskratio Moskvi bilo kakvu mogućnost da proširi svoj rat protiv Ukrajine na konfrontaciju sa zapadnim vojnim savezom, upozorava se u najnovijem njemačkom izvješću.

 

 

NATO riskira da će morati sustizati Rusiju, unatoč katastrofalnom ratu Moskve u Ukrajini, prema prijedlogu koji je objavio think tank Njemačko vijeće za vanjske odnose (DGAP) ranije ovog mjeseca. Rusija, kako navode autori izvješća Christian Mölling i Torben Schütz, “predstavlja najveću i najhitniju prijetnju zemljama NATO-a”. Savez je, kako stoji u izvješću, u utrci s vremenom.

 

 

“Kad prestanu intenzivne borbe u Ukrajini, režimu u Moskvi će možda trebati tek šest do deset godina da rekonstruira svoje oružane snage. Unutar tog vremenskog okvira, Njemačka i NATO moraju omogućiti svojim oružanim snagama sposobnost odvraćanja i, ako je potrebno, borbu protiv Rusije. Tek tada će biti u poziciji smanjiti rizik od ponovnog izbijanja rata u Europi”, navodi se u izvješću. “Ako Moskva uspije osposobiti svoje oružane snage nakon samo šest godina, NATO-u će biti sve teže sustići je”, dodaje se.

 

 

Ruski predsjednik Vladimir Putin i najviši ruski dužnosnici u mnogo su navrata svoju invaziju na Ukrajinu opisali kao rat protiv “kolektivnog Zapada”, preventivni udar na zapadni blok predvođen Amerikancima koji, prema njihovom narativu, želi potisnuti i raskomadati Rusiju. Dosad je ipak održan nesiguran mir između NATO-a i Rusije. Čak i dok NATO-vo oružje uništava ruske jedinice u Ukrajini, Moskva se upustila u tek malo više od ‘zveckanja‘ nuklearnim oružjem. Iako se NATO širi prema ruskim granicama i sužava – uz pomoć Europske unije – strateške opcije Moskve, obje strane izgledaju predane opciji hladnog, a ne vrućeg rata.

 

 

“Oni ne misle da se radi o ratu protiv NATO-a”, kaže za Newsweek Oleg Ignjatov, viši analitičar za Rusiju u think tanku Krizne skupina (Crisis Group). “Oni ne žele ovaj sukob. I vjerujem da su sve njihove nuklearne prijetnje signali NATO-u da ne intervenira izravno”. “Bila bi to noćna mora”, dodao je Ignjatov, govoreći o eventualnom sukobu između Rusije i zapadnog bloka. “I NATO i Rusija od početka rata čine sve kako bi spriječili izravan sukob”.

 

 

Ruski teški gubici i otpornost

 

Rusija dosad nije uspjela ostvariti svoje ciljeve u Ukrajini. Ono što je trebala biti munjevita operacija koja bi demonstrirala nemilosrdnost i stratešku nadmoć Moskve, pokazalo se kao skupo zaglavljivanje u baruštinu. Otvoreni ruski rat rezultirao je stotinama tisuća ruskih žrtava, ekonomski i politički izolirao Kremlj te potaknuo na akciju zapadne neprijatelje Moskve nakon desetljeća letargije. Ruska vojska je ozbiljno izmrcvarena, a granice višedesetljetnih napora Moskve u cilju njezine modernizacije jasno su izložene na vidjelo cijelom svijetu. No, kako navode autori izvješća, ruskom medvjedu nikako nisu odrezane kandže.

 

 

“Čak i nakon gotovo dvije godine borbi u Ukrajini, ruske sposobnosti za ratovanje su veće nego što trenutačni dojam sugerira”, navode oni. “Ruske kopnene snage pretrpjele su najveće gubitke u ljudstvu i materijalu – one će predstavljati glavni napor pri rekonstituciji (snaga). Iako su zračne snage također izgubile kvalificirano osoblje, njihovi materijalni gubici su relativno mali (oko 10 do 15 posto). Istovremeno, obje su grane pokazale svoju prilagodljivost”.

 

 

Također se dodaje da je ruska mornarica pretrpjela teške gubitke kada je crnomorska flota u pitanju, ali su zato baltička, pacifička i sjeverna flota i dalje spremne za upotrebu. “I strateške raketne te kibernetičke i svemirske snage vjerojatno su ostale uglavnom netaknute”.

 

 

 

Njemačkoj tenkovi Leopard na vojnoj vježbi NATO-a u svibnju na Sardiniji

 

 

 

Oni koji su preživjeli pokolj na ukrajinskim ratištima, kako se procjenjuje, pokazat će se vrijednima za obnovu ruskih snaga. Andrus Merilo, zapovjednik 1. estonske brigade, rekao je za Newsweek ranije ove godine da će budući zapovjednici ruskih bataljuna i brigada biti iskusniji od NATO-ovih. “Naučili su kako voditi blisku borbu kroz bol, krv i patnju. Ali, oni su naučili”, istaknuo je Merilo.

 

 

Putin ne pokazuje znake odustajanja od svog kockanja u Ukrajini, a nakon dva desetljeća njegove autoritarne vladavine malo je legitimne političke oporbe u zemlji. U međuvremenu, sankcije nisu uspjele urušiti rusko gospodarstvo.

 

 

“Rusija koristi prihode od izvoza nafte i plina kako bi transformirala svoju industriju oružja u ratnu industriju”, stoji u izvješću DGAP-a. “Pojačala je proizvodnju u nekim segmentima i zadržala važne radnike u proizvodnji. U isto vrijeme, uspjela je zaobići zapadne sankcije za komponente koje se smatraju ključnima za ratne napore poput mikročipova ili kugličnih ležajeva i sirovina. Osim toga, Rusija uvozi oružje i streljivo iz savezničkih država poput Irana i Sjeverne Koreje”.

 

 

Pripreme započeti – sada

 

“Rusija se suočava s manje velikih izazova u pogledu otpornosti svog društva od Zapada. Režim silom guši svaku pojavu civilnog društva. Spremnost društva da prihvati gubitak ljudskih života očito je velika, budući da je rat u Ukrajini Rusiju već ‘koštao‘ preko 250.000 mrtvih i ranjenih.”

 

 

Ukrajinu i njezine zapadne partnere čeka dugi rat, a prema autorima izvješća DGAP-a, pripreme za idući trebaju započeti sada. “Vremenski raspored za provedbu ovih planova može se jasno utvrditi – definiran je vremenom koje će ruskim oružanim snagama trebati za njihovu rekonstrukciju, što znači šest do deset godina nakon završetka borbi visokog intenziteta u Ukrajini”, upozoravaju autori.

 

 

“NATO mora dovršiti vlastito repozicioniranje najmanje godinu dana prije nego što Rusija dosegne ratnu sposobnost. To bi Kremlju pružilo priliku da na vrijeme prepozna da ruski okvir mogućnosti za uspješan napad na NATO nije otvoren. S obzirom na rusko vrijeme rekonstitucije, NATO stoga mora postići ratnu sposobnost u roku od pet do devet godina, kako bi mogao odvratiti Rusiju od ulaska u rat”.

 

 

Brzina je od ključne važnosti, navodi se u izvješću, te se ukazuje na to da je odvraćanje ključ ruskog strateškog razmišljanja. “Bilo kakve snage ili sustavi koje zemlje NATO-a rasporede samo kratko vrijeme prije nego Rusija obnovi snage, neće utjecati na razmišljanja Rusije”, tvrde autori. “Rusija bi mogla podcijeniti borbenu spremnost NATO-a i doći u iskušenje da započne rat”.

 

 

NATO se mobilizirao kako bi se suočio s novom snažnom ruskom prijetnjom nakon što su ruske snage pokrenule invaziju punog opsega na Ukrajinu u veljači prošle godine. Tenkovi donirani napadnutoj zemlji od strane NATO-a, topnički sustavi, uskoro čak i borbeni zrakoplovi, već su u akciji protiv ruskih snaga, što je nešto što se smatralo nemogućim u vrijeme prije ruske invazije.

 

 

Finska se također pridružila zapadnom vojnom savezu, dodajući još 1300 kilometara granici NATO-a s Rusijom, dok je Švedska također predana da što prije postane članica. Baltičko more – preko kojeg mnoge od najvažnijih ruskih mornaričkih i trgovačkih flota imaju doticaj sa svijetom – sada nalikuje na “NATO-ovo jezero”, kako su rekli neki saveznički čelnici.

 

 

Sporost, neodlučnost, problem financiranja

 

No, zapadni je savez također bio vrlo spor u odlukama da pristane na slanje svog najnaprednijeg oružja u Ukrajinu i na mukama je u pokušajima da proširi svoju vojno-industrijsku bazu kako bi se mogao natjecati s ruskim ratnim strojem. Posebno se proizvodnja topničkih granata pokazala kao potencijalna slabost Zapada jer članice Saveza ne uspijevaju zadovoljiti nezasitne ukrajinske apetite za oružjem.

 

 

 

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg

 

 

 

Većina zemalja NATO-a još uvijek ne uspijeva ispuniti cilj dogovoren 2014. o izdvajanju od najmanje 2 posto BDP-a na obranu u roku od 10 godina. Među onima koje se još uvijek muče s ispunjavanjem te obveze su ključne države poput Njemačke, Francuske i Italije. Iako je potpora Ukrajini i dalje javno istaknuta u cijelom NATO-u, sve države članice muku muče s globalnim ekonomskim poteškoćama i krizama troškova života, što velika povećanja vojnih troškova čini politički osjetljivima.

 

 

Izvješće DGAP-a sugerira da se rješenje nalazi u dugoročnom planiranju. “Ako je pretpostavka da NATO još uvijek ima jedno desetljeće dok ne mora biti u stanju odvratiti Rusiju, potreban napor postaje lakše probavljiv u političkom smislu”, navode autori. “Teret javnih proračuna raspoređen je na mandate nekoliko vlada. Izgradnja struktura snaga i nabave mogu se nastaviti prema planu. Industrija može održati svoje proizvodne planove. Zemlje NATO-a također bi imale više vremena za izgradnju svoje ukupne obrane”.

 

 

Autori sugeriraju da bi NATO trebao “dobiti na vremenu” forsirajući ukrajinsku pobjedu i maksimalnu rusku vojnu degradaciju, istovremeno integrirajući Ukrajinu u obrambene strukture i industrije EU-a i NATO-a. Europa, kako se zaključuje, mora, pak, preuzeti “uravnoteženiji” udio napora u Ukrajini od SAD-a dok pooštrava sankcije kako bi dodatno ometala razvoj ruske ratne ekonomije.

 

 

 

Američke snage u Sredozemnom moru/Ilustracija

(704)

NATO-ova utrka s vremenom: ‘Ovo je rok do kojeg moramo biti spremni za novi rat s Rusima!‘