ruševine…
Deseci hiljada Palestinaca bili su prisiljeni potražiti sklonište u školama koje vode Ujedinjene nacije. No, ispostavilo se da ni one nisu sigurne, a mnogi izraelski napadi, čija su meta bili, rezultirali su desecima mrtvih civila.
Nakon što je četverodnevno primirje u Gazi stupilo na snagu, neki Palestinci vratili su se svojim kućama u centralnom i sjevernom dijelu Pojasa Gaze.
No tamo gdje su nekada bile njihove kuće, sada su samo ruševine.
Al Jazeerin reporter Hesham Zaqout posjetio je izbjeglički kamp Bureij u centralnoj Gazi gdje je razgovarao Palestincima koji su pauzu u borbama iskoristili da se vrate u četvrti u kojima su živjeli – da bi tamo zatekli jedino ruševine.
“Naša kuća je uništena, ništa od nje nije ostalo. A gladni ulični psi pojeli su većinu pataka i kokoši”, rekla je starija žena.
“Ovo nije rat, ovo je genocid”, dodala je. “Ovo su zločini bez presedana.”
Zaqout kaže da su zbog kontinuiranog intenzivnog granatiranja mnogi stanovnici izbjegličkog kampa Bureij bili prisiljeni otići zapadnije, u izbjeglički kamp Nuseirat.
Po povratku su zatekli svoje domove sravnjene sa zemljom, a neki poginuli i dalje su zarobljeni ispod ruševina. Starija žena je ispričala kako je “dolazila s vremena na vrijeme, uprkos nemilosrdnom granatiranju”.
“Bilo je veoma opasno, ali morala sam doći provjeriti svoje kokoši. Ja se ne bojim. Ako mi je suđeno da budem ubijena, tako će I biti. Moj život nije u rukama cionista”, istakala je.
“Nadam se da će prekid vatre trajati zauvijek”
Drugi stanovnik izbjegličkog kampa rekao je da su ga po povratku dočekale posljedice razaranja kakve nije mogao ni zamisliti.
“Iskreno, nikada nisam mogao zamisliti ovakve razmjere razaranja; niti jedan posto od ovoga”, rekao je mladić.
“Moj dom je granatiran. Oštećen ne toliko da se u njemu više ne može stanovati. Mora se sve ponovo graditi”, dodao je.
Na pitanje kako bi mogao ponovo biti tu, rekao je da bi radije živio u kući bez zidova, “nego se ponižavao u prenapučenim školama UN-a”.
“Pijemo morsku vodu i pretvaramo se da je slatka. Što da radimo?”
Deseci hiljada Palestinaca bili su prisiljeni potražiti sklonište u školama koje vode Ujedinjene nacije. No, ispostavilo se da ni one nisu sigurne, a mnogi izraelski napadi, čija su meta bili, rezultirali su desecima mrtvih civila.
Primirje, koje traje do ponedjeljka, podrazumijeva oslobađanje desetaka Palestinaca koje je Izrael zatvorio u zamjenu za Izraelce i druge državljane koji su zarobljeni u Gazi.
Sjedinjene Američke Države i drugi signalizirali su da postoji mogućnost njegovog produženja, no Izrael i njegovi zapadni saveznici nisu podržali prekid vatre u opkoljenom Pojasu.
Jedan stanovnik Gaze je u razgovoru za Al Jazeeru rekao da “priželjkuje vječni, a ne četverodnevni mir, jer ljudi previše pate”.
“Nadam se da prekid vatre može trajati zauvijek. Zašto? Jer smo umorni, umorni smo od ovakvog života.”
Još jedan raseljeni Palestinac, stanovnik Khuza'a u južnoj Gazi, rekao je da su, po povratku kući na sjever, bili šokirani razmjerama razaranja.
“Razaranja su velika, suze same teku. Bog nam je dovoljan i to je sve što mogu reći.”
(SB)
(84)