Prokomentarisao je i navode da su međunarodne vojne snage, uključujući arapske države, ušle u Pojas Gaze.
Idris Okuducu – Član Političkog biroa Pokreta Hamas Osama al-Hamdan rekao je da Palestinci ne trebaju ničije tutorstvo i da ne prihvataju postavljanje stranih snaga u Pojas Gaze.
U razgovoru za Anadoliju (AA) u uredu Hamasa u Bejrutu, Hamdan je rekao da je najvažnija agenda između Izraela i Hamasa nova razmjena zarobljenika i prekid vatre.
Dobili smo neke inicijative od naše braće posrednika kao što su Katar i Egipat (o razmjeni zarobljenika), ali naš stav je jasan, a to je da se napadi u potpunosti obustave. Korijen problema su izraelski napadi na Gazu.
Razmjena zatvorenika je posljedica ovog problema. Nije u redu ulaziti u druge detalje, a da ne ulazimo u suštinu problema, a napadi na naš narod se moraju zaustaviti. Svi znaju da želimo razmjenu zarobljenika, to nije tajna. Međutim, ovaj proces se odvija putem pregovora i dogovora. To nije moguće dok neprijateljski napadi još traju”, podvukao je Hamdan.
Povodom navoda i razgovora o uspostavljanju nove administracije u Pojasu Gaze uz posredovanje nekih zemalja, Hamdan je dodao:
Hamasu i Palestincima ne treba ničije tutorstvo i ne prihvataju ga. Palestinski narod je taj koji odlučuje šta su priroda palestinske administracije i njeni unutrašnji poslovi.
Palestinski narod ne prihvata one koji jašu na izraelskim tenkovima pod okriljem SAD-a i predstavljaju se kao legitimni. Palestinski narod je taj koji je stvorio legitimitet i danas zna na koji legitimitet se mora osloniti.
Prokomentarisao je i navode da su međunarodne vojne snage, uključujući arapske države, ušle u Pojas Gaze.
“Ako međunarodne sile žele da oslobode Palestinu i okončaju okupaciju, dobrodošle su. Ali ako okupaciju (izraelsku) zamjenjuju druge sile, ko je rekao da Palestinci žele zamijeniti cionističku okupaciju drugom okupacijom?”, upitao je Hamdan, te dodao:
“Oni koji govore o Gazi bez Hamasa su ti koji zaključuju da će Izrael biti uspješan u svojoj vojnoj avanturi. Mi kažemo da neće uspjeti i da su jasne manifestacije njegovog neuspjeha u ovoj avanturi. Jedina tačka u kojoj su Izraelci uspjeli je ubijanje više od 20 hiljada ljudi, uglavnom žena i djece, te uništavanje infrastrukture i kanalizacionih sistema.”
(SB)
(172)