Ahatović analizira: Šta Dodik (ne) zna o Oružanim snagama BiH i zašto je toliko nervozan

Ocjena Milorada Dodika o Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ne služi ničemu i nije relevantna, jer on lično nikad nije barut omirisao i nije kompetentan da ocenjuje za šta su OSBiH spremne, a za šta ne.

 

 

 

Ocjenu o sposobnosti OSBiH dao je NATO tokom vježbe “Kombinirani napor 22” i NATO ocjenjivanje deklarirane jedinice Oružanih snaga BiH.

 

 

 

Tada je od NATO-a najviše ocjene dobila Bataljonska grupa lake pješadije Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, što znači da je potpuno borbeno spremna prema standardima koje je uspostavio NATO savez.

 

 

 

Tako da apsolutno ne stoji ni njegova izjava da je ideja o tome da ta vojska treba da djeluje na teritoriji cijele BiH “iluzija sklepana u okviru zapadnih raspoloženja nekog drugog vremena”.

 

 

Uputio bih jedno pitanje, zašto je predsjednik manjeg bh. entiteta nervozan? Da li je to zato što OSBiH i pored toga što ih je on lično više od decenije kočio i koči u razvoju i dalje postoje i koliko toliko su spremne za sve kombinacije njegovih antiustavnih nakana pa i nasilne secesije?

 

 

 

Što se dešavanja na Topčideru tiče i analizi stanja operativne i funkcionalne sposobnosti Vojske Srbije za 2023. te planovima za 2024. godinu, nisam impresioniran oružjem koje je nabavljeno i sa kojim se Beograd hvali i prema riječima tamošnjih opozicionih aktivista čak sprema i za nekakav rat.

 

 

 

Oslanjanje na prostu silu nije pomoglo Slobodanu Miloševiću 1992. u Bosni, niti Putinu 2022. u Ukrajini, pa ne bi pomoglo ni Vučiću, a još manje Dodiku.

 

 

 

 

 

 

Takvim nasilnicima uvijek fali ono što oni niti su kad imali niti će kad imati “srce u junaka”. Možda opozicija u Srbiji ne zna, ali i pored embarga, Armiji RBiH oružja nije toliko falilo.

 

 

 

U vojnoj historiji samo se OG Vojsci Jugoslavije u BiH tzv. VRS moglo desiti da im na Dujmovskim brdima usred bijela dana u ruke branitelja BiH padne kompletno netaknuta oklopno mehanizirana četa sa pratećom artiljerijom i municijom za manje od dva sata.

 

 

 

Toliko o ratovanju iz Beograda.

 

 

 

 

Šteta je samo što Ruska Federacija nije mogla da kod te Vučićeve demonstracije sile nama susjedima na Topčideru, pošalje par lovaca Su-35 nad Srbiju (ako ih još uvijek ima u dovoljnom broju) koje bi navodili timovi Vojske Srbije sa kopna u pokaznoj vježbi.

 

 

 

OSBiH inače, za informaciju opoziciji u Srbiji i predsjedniku manjeg bh. entieta to radi kao redovnu vojnu aktivnost svojih specijalnih jedinica sa našim saveznicima koji su na manje od sata leta od BiH.

 

 

 

Inače, naši saveznici iz NATO-a su 1995. uspostavili mir i oni ga čuvaju na Balkanu, a Vojska Srbije neka brine o miru, ali u okviru svojih sadašnjih granica. Oni svakako nisu bili u stanju da sačuvaju granice “velike Srbije” više od četiri godine koliko je trebalo Armiji RBiH da stasa u silu koja je mogla da vrati puni suverenitet RBiH, ali je 4. vojnoj sili u Evropi očitala lekciju iz vođenja složenih vojnih operacija i pružila šansu miru.

 

 

 

Bolje je za sve nas da na tome i ostane.

 

 

 

Neka današnja generacija živi u miru i bude vječno zahvalna herojima u patikama koji su položili svoj život za našu slobodi i mir. Na našoj generaciji je da čuvamo sjećanje na njih i da budemo uvijek spremni da slijedimo njihov primjer kad god to ne daj Bože zatreba!

 

 

 

 

(Faktor)

(231)

Ahatović analizira: Šta Dodik (ne) zna o Oružanim snagama BiH i zašto je toliko nervozan

About The Author
-