U razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ akademik Slavo Kukić komentirao je najnovije političke poruke američkog predstavnika za reformu Izbornog zakona u BiH Matthewa Palmera, ali i iznenadne posjete Dragana Čovića Beogradu i Milorada Dodika Zagrebu.

Kako ocjenjujete izjavu američkog predstavnika za reformu Izbornog zakona u BiH Matthewa Palmera koji je rekao u Zagrebu da se Sjedinjene Američke Države i dalje zalažu za brisanje etničkog predznaka članova Predsjedništva BiH?

-Istina je, prema onome što su mediji prenijeli Palmer je izjavio baš to. No, ako sam dobro razumio, ta izjava je samo odgovor Plenkovićevoj „želji da pomogne“ u postizanju dogovora u reformi izbornog zakonodavstva na način da „sva tri naroda budu legitimno zastupljena u najvišim institucijama“.

I utoliko nisam siguran da taj dio Palmerovih zagrebačkih poruka treba glorificirati i izdvajati ih iz cjeline onoga što je pred dolazak u BiH poručio.

Promatra li se, hoću reći, Palmerova zagrebačka poruka kao cjelina, meni ona ne ulijeva povjerenje, niti stvara dojam o tome kako je odlučan da na bh. političku klasu izvrši pritisak kako bi je natjerao na reforme koje BiH približavaju društvu evropskih naroda.

Sve upućuje, drugim riječima, da je Palmeru važno da ovdje učini bilo što kako bi se učinci po zadatku kojeg je dobio mogli tretirati kao njegov diplomatski uspjeh. Iako, stvarni učinci mogu imati pogubne dugoročne efekte.

No, da ne žurimo s zaključcima. Već nakon prvih razgovora će, siguran sam, biti puno jasnije što su stvarne ambicije Bidenova izaslanika.

Imaju li zbog Palmerove izjave Čović i Dodik razloga za zabrinutost?

-Ruku na srce, i usprkos pesimizmu koji me obuzima, ni Čović ni Dodik neće zbog jučerašnjih Palmerovih poruka imati miran san. Čovića će mučiti nesanica zbog Palmerove poruke da se SAD i dalje zalažu za brisanje etničkog predznaka članova Predsjedništva BiH. A obrana etničkoga predznaka je jedino rješenje koje Čoviću otvorenom ostavlja mogućnost da se pozicije člana Predsjedništva ipak dočepa.

Dodikove brige bi, međutim, mogle biti i ozbiljnije. Koliko god je Palmer pokušao umanjiti snagu najnovijih Dodikovih izjava, nije mogao ne priznati da je njegova retorika teret na putu rješavanja krucijalnih bh. problema – i da, kako se izjasni, „stvara napetost i podriva Daytonski sistem“. A takvo uvjerenje ne treba shvatiti kao privatno Palmerovo nego kao stav SAD-a prema onome što čini Milorad Dodik. A to, onda, otvorenim ostavlja i mogućnost mjera koje bi mogle pogoditi i Dodika i sve političare koji ga slijede.

U istom danu lider HDZ-a BiH Dragan Čović sastao se s predsjednikom Srbije Aleksandom Vučićem u Beogradu, dok je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović primio Milorada Dodika u Zagrebu.

Radi li se o pukoj slučajnosti ili su lideri HDZ-a BiH i SNSD-a ipak svjesni kakav rizik su preuzeli posljednjim potezima?

-Prije svega, ne vjerujem da je u pitanju slučajnost. S druge strane, zagrebačko-beogradska međunacionalna sijela mogu biti znak hvatanja sljedbenika Bobana i Karadžića za zadnje slamke spasa.

Mene, međutim, puno više brine spremnost prvih ljudi dviju susjednih zemalja da budu dio dealova čiji su glavni bh. akteri Dodik i Čović. Jer, ta spremnost šalje više obeshrabrujućih poruka. Ona je, prije svega, izraz nespremnosti prvih ljudi Srbije i Hrvatske da o BiH razgovaraju s onima koji bi im jedini partneri u razgovorima trebali biti – s članovima bh. Predsjedništva – i da o budućnosti BiH zvaničnoj državnoj instituciji pretpostave ćaskanja s plemenskim poglavicama.

Na koncu, sve to izaziva krajnje upozoravajuće asocijacije na vremena iz ranih devedesetih kad su na zajedničkim sijelima o BiH također naširoko raspredali neki drugi ljudi, koji su za svoje operativce ovdje također imali jurišnike poput Čovića i Dodika danas.

Dok su zastupnici SNSD-a Parlamentu BiH pokušali smijeniti ministra Podžića, njihov je šef Milorad Dodik otputovao u Zagreb. U tišini i bez najave sastao se i s Matthewom Palmerom.

Hvata li se Dodik za slamku ili je njegova politička karijera završena?

-Jasno je Dodiku i prije sjednice državnoga parlamenta bilo da će smjena Podžića ostati samo sanak pusti. I da na to nikakva utjecaja ne može imati činjenica je li u vrijeme donošenja odluke on tu negdje ili na suprotnom dijelu svijeta. Uostalom, priča o smjeni ministra njemu je samo instrument novog političkog talasanja koje ga održava u sedlu političkog utjecaja među građanima RS-a.

No, sastanak s Palmerom, ako ga je u Zagrebu uopće bilo, mogao bi pomoći u njegovu pokušaju da se održi na površini sve nemirnijeg političkog mora. A ako je suditi temeljem metamorfoza koje je, kako bi se održao u sedlu vlasti, Dodik u prethodnih četvrt stoljeća proživljavao, nikako ne bih isključio mogućnost da spremnost za jednu takvu metamorfozu Palmeru i američkoj administraciji on obeća i danas.

(Razgovarao: M.ILIČIĆ)

(19)

Related posts:

Drmać osuo po kolegi: Ja bih trebao biti ministar, a ne Kurić koji je… KO S BAKIROM TIKVE SADI… Propala blokada SBB-a, uspostavljena nova ad hoc većina sa DF-om i SDP-om! Zašto se sportski objekat ne zove po heroju Goranu Čengiću? Ponos veći i od dvorane Vandali uništili spomenik Davorinu Popoviću, legendarnom pjevaču Indexa (FOTO) Suljkanović obraćanje počeo Bismillom, pa vrijeđao vijećnike: ”Smiješ se k’o droljica” (VIDEO) Ovo su mladići koji su bacili kamen s natpisom “Don't forget ‘93” u rijeku Neretvu Muke stanara u Titovoj br. 11: Od bahatosti Vakufske banke više ne možemo da živimo! Fizički obračun ekipe bh. Eurosonga: Pijani Almir Ajanović Jali razbio nos, a Šaćir Ameti dobio flašu u glavu Nezgodan kad popije: Opšta makljaža na Vlašiću, i Dalal završila u bolnici! FOTO/ ZAVIRITE U RAČUNE I GOZBE NA RAČUN PORESKIH OBVEZNIKA

AKADEMIK SLAVO KUKIĆ ZA „SB“: „Ni Čović, a ni Dodik neće zbog jučerašnjih Palmerovih poruka imati miran san. Čovića će mučiti nesanica zbog Palmerove poruke…”