U dokumentu koji zamjenjuje pravila iz 1978., Dikasterij za nauk vjere poručio je da takve incidente treba procijeniti vrlo oprezno jer mogu biti lažni i iskorišteni za financijsku dobit ili stvaranje ličnih kultova.
U Vatikanu su se uhvatili Međugorja, ali vrlo oprezno. Šest je mogućih novih odluka za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena sadržanih u dokumentu Dikasterij za nauk vjere koji je prošle sedmice odobrio papa Franjo.
U pravilu se neće ni biskup ni Sveta Stolica izjašnjavati o nadnaravnosti fenomena, ograničavajući se na autoriziranje i promicanje pobožnosti i hodočašća. Nove norme za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena predstavljene su 17. maja u Štampanom uredu Svete Stolice, a ažurirane u dokumentu Dikasterij za nauk vjere (DDT), koje su predstavili prefekt Victor Manuel Fernández i saradnici, a stupile su na snagu 19. maja.
U dokumentu koji zamjenjuje pravila iz 1978., Dikasterij za nauk vjere poručio je da takve incidente treba procijeniti vrlo oprezno jer mogu biti lažni i iskorišteni za financijsku dobit ili stvaranje ličnih kultova.
Fernández je objasnio da su “mnogo puta ovi događaji rezultirali velikim bogatstvom duhovnih plodova, rastom u vjeri, pobožnosti, bratstvu i služenju, a u nekim su slučajevima iznjedrila nekoliko svetišta širom svijeta koja su danas u centru pučke pobožnosti mnogih naroda”.
Međutim, kako je upozorio najbliži Franjin saradnik, postoji mogućnost da se “u nekim slučajevima pretpostavljene nadnaravnosti” otkriju “vrlo ozbiljna kritična pitanja na štetu vjernika”. Slučajevi su to u kojima “profit, moć, slava, priznanje, lični interes” proizlaze iz navodnih pojava, čak do te mjere da se “ljudima upravlja ili ih se zlostavlja”.
Vatikan je u problemu jer su nadnaravna ukazanja vid pobožnosti i pučke pobožnosti Crkve još od apostolskog doba. Kroz historiju su sveci i “vizionari” bilježili susrete i ukazanja, ponajviše s Djevicom Marijom, često kako bi prenijeli neku pravovremenu poruku ili poziv na vjeru, dok svetišta poput Lourdesa i Fatime privlače milione hodočasnika svake godine, a osim djela pučke i duhovne pobožnosti, zabilježena su i neka čuda ozdravljenja.
No kako podsjećaju mediji, s vremena na vrijeme se izvještava o drugim navodnim ukazanjima, koja se moraju tretirati s više skepse ili ih Crkva čak u potpunosti poriče, kao kada se tvrdi da se Marija pojavila na prozoru poslovne zgrade, stablu ili posudi za pizzu.
Prema riječima prefekta Víctora Manuela Fernándeza, nove norme mogle bi otvoriti put konačnoj deklaraciji o navodnim ukazanjima u Međugorju, u Bosni i Hercegovini, koje je postalo međunarodno hodočasničko odredište. Naime, nekoliko je djece tvrdilo da je vidilo vizije Djevice Marije 1980-ih.
Budući da se sve ovo odnosi na Međugorje, možda najpoznatije crkveno nepriznato navodno ukazanje Marije u prošlom stoljeću, čini se da nove norme otvaraju nove načine za DDF da se nosi s tom situacijom, prognozira katolički portal Pillar.
U analizi se upozorava da je bez posebnog spominjanja Međugorja, Fernándezov uvod u nove norme ukazao na spomenuti potencijal za “ozbiljna kritična pitanja koja su štetna za vjernike” oko nekih neodobrenih pojava, uključujući “korištenje takvih pojava za stjecanje profita, moći, slave, društvenog priznanja, ili drugi lični interes – koji se čak može proširiti na počinjenje ozbiljno nemoralnih djela ili korištenje tih pojava kao sredstva ili izgovora za vršenje kontrole nad ljudima ili čak njihova zlostavljanja.”
Kad se sve skupa uzme u obzir, čini se vrlo vjerovatnim da DDF razmišlja gdje bi bilo najbolje staviti Međugorje na novoj ljestvici mogućih zaključaka. Tako se u Hrvatskoj i BiH pisalo da će se Vatikan odlučiti za Nihil obstat: nije izražena nikakva sigurnost o nadnaravnoj autentičnosti, ali se prepoznaju znakovi djelovanja Duha.
Ali prema Pilaru neće biti tako jer su “u najboljem slučaju – mlake, a u najgorem slučaju – negativne ocjene izvornih ukazanja od strane lokalnih biskupa tokom desetljeća, čini se nemogućim da bi Rim razmotrio mogućnost da im se dodijeli Nihil obstat.”
S druge strane, kako su papa Franjo i njegov imenovani apostolski vizitator jasno podržali istinsko raspoloženje hodočasnika prema svetištu i stvarne duhovne plodove koji su proizašli iz pučke pobožnosti oko njega, izravna zabrana čini se jednako malo vjerovatnom. No također još uvijek je otvoreno pitanje gdje će DDF odlučiti smjestiti Međugorje.
Jer iako Katolička crkva ne tvrdi da katolici moraju vjerovati u nadnaravna ukazanja, mnogi unutar Crkve podržavaju pučku pobožnost i vjerovanje u ukazanja Gospe kao u Međugorju, i teško bi prihvatili bilo kakvo službeno poricanje.
(SB)
(307)