ALICE WEIDEL, ŠEFICA AfD-a: Lezbo-desničarka, unuka naciste, hodajuća kontradikcija

Uspon šefice AfD-a je šokantan, a jezik otrovan. Za doktoricu ekonomije i nekadašnju zaposlenicu Goldman Sachsa, koja je pet-šest godina živjela u Aziji, politički se prvi put čulo kad je za Angelu Merkel rekla da je “očigledna sudionica” u slučajevima silovanja i ubojstava njemačkih žena koja su počinili mladi migranti.

S plavom kosom vezanom u rep i prodornim, zeleno-plavim očima Alice Weidel (46) izgleda kao arijevski ideal žene. Ali njemačka političarka koja obožava dolčevite, mrzi imigrante, govori mandarinski, grli stabla i ne podnosi Angelu Merkel u biti je hodajuća kontradikcija, piše Express.hr.

Šefica je Alternative za Njemačku (AfD), stranke koja u svom programu: a) kao porodicu po definiciji priznaje samo vezu muškarca i žene, b) za trenutačne njemačke nevolje krivi uvijek i najprije imigrante, zalažući se za “strožu useljeničku politiku i ubrzanu deportaciju stranaca” i c) priznaje njemačko, njemačko i samo njemačko, otvoreno prezirući Evropsku uniju i javno žaleći za danom kad je euro zamijenio “dojčmarku”.

Istodobno, Alice Weidel: a) godinama živi u vezi s partnericom, filmskom producenticom Sarom Brossard, i s njom odgaja dva sina; b) njena partnerica je sa Šri Lanke i c) kad nije u Bundestagu, Weidel i porodica praktički žive u Švicarskoj… Pa ipak, posve nevjerojatno, sve to ne sprečava je da bude kandidatkinja za kancelarku radikalno desne, druge najjače njemačke stranke na nedjeljnim parlamentarnim izborima.

– Gdje su djeca, tu je i porodica – kaže Alice Weidel, distancirajući se od stranačke doktrine.

“Pljačkaška, pipajuća i noževima naoružana rulja”

Uspon šefice AfD-a je šokantan, a jezik otrovan.

Za doktoricu ekonomije i nekadašnju zaposlenicu Goldman Sachsa, koja je pet-šest godina živjela u Aziji, politički se prvi put čulo kad je za Angelu Merkel rekla da je “očigledna sudionica” u slučajevima silovanja i ubojstava njemačkih žena koja su počinili mladi migranti.

Zelenskog danas naziva “ratnim i prosjačkim predsjednikom Ukrajine”. Zgraža se javno nad činjenicom da je “Amerika stacionirala svoje oružje u Njemačkoj i da joj je dopušteno koristiti ga bez njemačkog dopuštenja”, piše Express.hr.

Za imigrante će reći: “Ono što je uvezeno je pljačkaška, pipajuća i noževima naoružana rulja”. Kad joj voditelj u TV studiju spomene Holokaust, ona vidljivo zakoluta očima?! Dosta joj je, kaže, “njemačke vječne kulture krivnje”.

Kad kaže “neću dopustiti da mi uzmu šniclu”, Weidel misli na svinjski odrezak i na odvratan način vrijeđa muslimane pa dodaje: “Naš pristup islamskim propovjednicima mržnje je naivan”.

Hodajuća kontradikcija

Reći će javno da AfD ne prima velike donacije i zbog toga ovisi o 25 ili 30 eura zabrinutih građana, ali istodobno će se otkriti da je na stranački račun prebačeno 130.000 eura ciriške farmaceutske tvrtke PWS. I dalje – hodajuća kontradikcija.

Alice Weidel rođena je 6. februara 1979. u Güterslohu, gradu od 100.000 stanovnika u Vestfaliji. Otac Gerhard je iz porodice protjerane iz Šleske, pokrajine koja se najvećim dijelom danas nalazi u Poljskoj – središte su joj Katowice – i nikad to nije prebolio. Uvijek je spominjao kako su saveznici pretvorili njemačke gradove u ruševine i pepeo tokom Drugog svjetskog rata i gotovo izgladnjeli Njemačku u zimu 1948. godine.

Zarađivao je dovoljno novca kao zastupnik za namještaj i pokućstvo. Supruga je bila domačica. Alice je zapravo željela postati liječnica, ali otac je bio protiv.

Zato je studirala biznis i ekonomiju u Bayreuthu. Diplomirala je kao jedna od najboljih u klasi i doktorirala na kineskom mirovinskom sistemu. Nakon godinu dana u Japanu i pet godina u Kini kao stipendistica, radila je u Credit Suisse u Singapuru i Allianz Global Investors Europe u Frankfurtu. Stekla je uvid u svijet investicijskog bankarstva u Goldman Sachsu i putovala po svijetu kao međunarodni konzultant tvrtke za startupove. U dobi od 36 godina imala je karijeru koja se samo poželjeti može. Zašto je onda osnovala vlastitu konzultantsku tvrtku i pridružila se AfD-u? Povod je, kaže, bila benigna svađa s njezinom švicarskom partnericom Sarom. Za večerom s prijateljima, kad bi se dotaknuli politike, Alice ne bi puštala nikome drugome da dođe do riječi i sve bi se pretvaralo u monolog s pritužbama na račun EU.

– Umjesto što svima dosađujete svojim tiradama, učinite sami nešto u politici – požalila se Sarah nakon odlaska gostiju.

I Alice je učinila tačno to – 2013. pridružila se novoosnovanom AfD-u, koji je tad još bio čisto ekonomska stranka. Njihova je teza bila: Ukidanjem njemačke marke, jedne od najtvrđih valuta na svijetu, Njemačka je izgubila kontrolu nad tržištem. Sad je zemlja suočena s ekonomskom katastrofom. Rješenje? Izlazak iz eurozone i ponovno uvođenje njemačke marke. No kako je popularnost AfD-a počela rasti, u nju se infiltriralo sve više i više rasista, nacističkih trivijalizatora i agitatora. Jedan od osnivača, Bernd Lucke, razočaran, otišao je.

U intervjuu za Bloomberg 2017. Weidel je rekla da se pridružila AfD-u zbog protivljenja njezine stranke euru. Kao svoj uzor navela je Margaret Thatcher.

Kako je popularnost Alice Weidel i kontroverznog AfD-a rasla, problemi su bivali sve veći. Sa Sarom Bossard, koja je javna zagovornica prava homoseksualaca, Alice živi u mirnom švicarskom gradiću Einsiedelnu. Praktički su pobjegli tamo tražeći mir nakon niza incidenata.

Sarah je prvo izgubila cijeli krug svojih “lijevo-zelenih” prijatelja u rodnom Bielu kad su čuli kako se Weidel na TV-u buni protiv minimalne plaće, poreza na nasljedstvo i zdravstvenog osiguranja za tražitelje azila.

Usrana Weidel, usrani AfD, usrani nacisti!

Zatim je filmsku producenticu Saru i industrija zabave, tvrdi Weidel, uzela na zub. Niko ju više nije htio angažirati. Njihovog starijeg sina njegov najbolji prijatelj pretukao je na igralištu, a na ulici su djeca za Alice Weidel vikala: “Usrana Weidel, usrani AfD, usrani nacisti!”.

U očima sljedbenika Alternative za Njemačku – među kojima je, nemojmo se lagati, nemali dio zatrovan neonacizmom – samo joj je bila dodatna “preporuka” kad je otkriveno da je djed Hans bio SS-ov vojni sudac tokom Drugog svjetskog rata. Kad su je pitali za Hansa, rekla je da za to nije znala. Inače voli govoriti o njemačkoj slavnoj prošlosti i pozivati se na nju, ali ne baš ako je pitate za djeda.

Opsežna istraga Welt am Sonntaga, potkrijepljena povijesnim dokumentima iz njemačkih i poljskih arhiva, otkriva da je djed Hans Weidel bio istaknuti nacistički sudac u Poljskoj, i to da ga je imenovao direktno Adolf Hitler, odgovoran za izricanje kazni protivnicima Trećeg Reicha.

– Zbog porodične nesloge nije bilo kontakta s djedom, koji je preminuo 1985. godine, niti je on bio tema razgovora u obitelji – poručila je Weidel.

Kad joj to politički odgovara, Alice Weidel vrlo rado će ispričati kako je njezina porodica protjerana iz Šleske, danas pokrajine u Poljskoj, ali o istaknutoj ulozi svog djeda u nacističkom režimu odgovorit će onako šturo.

Hitlerov sudija

Hans Weidel imao je 39 godina kad je u julu 1941. postao vojni sudac u Varšavskom zapovjedništvu. Njegovi nadređeni hvalili su ga jer je “obavljao svoj posao s velikim zanimanjem i razumijevanjem”, pokazuju dokumenti.

Pod Hitlerom, kao vrhovnim zapovjednikom Wehrmachta, vojni sudovi su izrekli oko 50.000 smrtnih kazni, od kojih je više od 20.000 izvršeno, prema nalazima historičarke Claudije Bade.

Hans Weidel kasnije će istražiteljima reći da nije znao o tome kako su nacisti postupali sa Židovima. Živio je u malom gradu, rekao je:

– Tamo nisam čuo ništa osim onoga što je bilo u novinama ili na radiju.

Alice je inače imala šest godina kad je djed Hans umro. A njezina baka, također članica nacističke stranke, preminula je dvije godine kasnije.

Njenoj popularnosti nije previše naštetila informacija o djedu SS-ovcu jer, realno, malo ko u Njemačkoj nije imao člana porodice u Wehrmachtu tokom Drugog svjetskog rata.

Veze i izjave u kojima koketiraju s neonacizmom istaknutih stranačkih kolega su, međutim, puno izravnije i šokantnije od izjava djeda Alice Weidel. Primjerice, Alexandera Gaulanda ili Björnea Höckea, kojeg je i Alice Weidel htjela izbaciti iz stranke, ali su se u međuvremenu pomirili.

AfD ukrao je ime iz izjave Angele Merkel

Još 2018. Alexander Gauland, jedan od osnivača stranke, šokirao je zemlju minimizirajući priče o nacističkom razdoblju rekavši da je to “samo ptičje sranje u hiljadugodišnjoj slavnoj njemačkoj historiji”. A prošle godine Björn Höcke, jedna od istaknutijih i ekstremnijih osoba u stranci, opisao je spomenik Holokaustu kao “spomenik srama”. Sve je, dakle, jasno što se AfD-a tiče.

Ultradesna stranka mrzitelja imigranata, gayeva i svega što nije njemačko nastala je 2013. od razočaranih CDU-ovaca, iz bijesa, povod je bilo glasanje Angele Merkel za ogroman paket finansijske pomoći Grčkoj. Nije bilo alternative, pravdala se Merkel. I tako je stranka dobila ime – Alternativa za Njemačku (Alternative für Deutschland).

Njihov strelovit uspon krenuo je s početkom rata u Ukrajini pa je i Njemačka s ostalima utonula u ekonomsku krizu tako duboku da div Volkswagen mora zatvoriti cijele pogone u Njemačkoj i otpustiti hiljade ljudi.

Ti radnici, “plavi ovratnici”, to su glasači AfD-a i Alice Weidel, u to nema nikakve sumnje. U očima mnogih od njih imigranti su im uzeli posao. Prije negoli je Rusija napala Ukrajinu, radikalno desna stranka imala je desetak posto glasova, a zadnje ankete uoči nedjeljnih izbora daju im 21 posto i po snazi su sada druga stranka u Njemačkoj.

Lijepa Njemačka

Svaki peti Nijemac glasat će na nedjeljnim izborima za radikalnu desnicu. Problem za njih je što ni vodeći CDU, Kršćansko-demokratska unija, odnosno njihov šef Friedrich Merz, sa svojih 28 posto glasova prema zadnjim aketama, prema svemu sudeći ne želi formirati vladu s njima.

Ostale stranke jednostavno su formirale “Brandmauer”, zid oko AfD-a, no pitanje je hoće li izdržati – isto je bilo i u Austriji s Herbertom Kicklom i FPÖ-om pa je dobio priliku sastaviti vladu, ali nije uspio formirati je.

AfD već je uoči izbora mudro podržao u Bundestagu CDU-ov prijedlog da tražitelje azila jednostavno deportiraju iz Njemačke. Nije prošlo, ali njihova poruka sad je jasna – glede imigranata, stavovi su im praktički isti. Jednostavno ih ne žele u Njemačkoj.

– Sjećate li se kako je Njemačka nekoć lijepa bila – stoji u izbornom videu Alice Weidel i AfD-a.

U idućoj sceni je svjetlokosi mališan koji se smiješi gore sa svijetlim očima, pozadina osvijetljena mutnim nizovima božićnih lampica, pa mlada plavokosa žena u majici sa šljokicama dok radosno pleše ispod disko kugle i djeca u autobusu koja se smiju i igraju na putu do škole. Oni, začudo, nisu baš svi plavokosi.

U Karlsruheu je AfD šokirao javnost podijelivši hiljade lažnih avionskih karata migrantima, aludirajući kako će biti deportirani.

– U vašoj domovini također je lijepo – pisalo je na lecima s datumom polaska 23. februar. To je nedjelja, dan njemačkih izbora za Bundestag.

– Ja sam homoseksualac i bojim se uspjeha AfD-a. Usput, i ti bi se trebala bojati. Članovi tvoje stranke govore kako homoseksualce treba strpati u zatvor ili koncentracijski logor. Kako ti, kao homoseksualna osoba, možeš biti član ove stranke – pitao je gledatelj na TV sučeljavanju Alice Weidel.

Bilo je to telefonsko pitanje. Nije jasno odgovorila.