Ekspert za gas Almir Bečarević za “Slobodnu Bosnu” je govorio o gasnoj mapi Evrope, mogućoj nestašici ovog energenta, alternativama i procjeni situacije ako EU uvede sankcije Rusiji.

 

 

Razgovarao: Darko OMERAGIĆ

 

 

SB: Rusija i Ukrajina su na pragu sukoba s neizvjesnim ishodom, a jedno od pitanja oko kojeg se lome koplja u Evropi je šta će biti ako EU uvede sankcije Rusiji i time i sebe dovede u nezavidnu situaciju jer bi ostala bez dotoka gasa. Da li je Evropa spremna za ovaj scenario?

 

 

“Ovakvo pitanje ima možda i jednostavan odgovor, a to je da Evropa teško može nadomjestiti eventualni prestanak isporuke prirodnog gasa iz Rusije. Ovdje trebamo gledati kompletnu Evropu mada situacija po pojedinim zemljama nije ista. Neke zemlje su manje ovisne o uvozu ruskog gasa, a neke više. Evropa ukupno ovisi od ruskog gasa na razini do 45 posto od ukupne potrošnje i to kada gledamo jeste visina ovisnosti koja može značiti kolaps u potrebama Evrope za prirodnim gasom.

 

 

Najveći uvoz prirodnog gasa od Gazproma ima Njemačka koja uvozi 46 milijardi kubnih metara, Turska 25 milijardi, Francuska 13 milijardi, koliko i Austrija, Poljska 10 milijardi, Mađarska 9 milijardi kubnih metara. Kao što možemo vidjeti Njemačka je najveći ovisnik o ruskom gasu i to je zemlja koja ima najveći otpor prema sankcijama posebno sankcijama koje će se odnositi na izvoz energenata iz Rusije, odnosno na gas i naftu.”

 

 

SB: Vi sada nabrajate zemlje koje imaju i sredstva i pamet da diverzificiraju svoje izvore prirodnog gasa i sada kada ovo vidimo nešto tu ne štima?

 

 

“Tačno, Evropa je prije 10-20 godina prije bila ovisna o ruskom gasu na razini 30 posto od ukupne potrošnje gasa i sada je došla do gotovo 45 posto. Kada vidite ove procente logično je da nešto ne štima. Cilj Evrope je bio da kroz energetske pakete krene u liberalizaciju tržišta prirodnog gasa i da otvaranjem tržišta i skidanjem državnih monopola sa uvoza gasa privatnim kapitalom diverzificira izvore prirodnog gasa. Šta se desilo? Kao što vidimo desilo se suprotno. Kako je Evropa pokušavala opisano tako je i Gazprom imao svoju viziju razvoja. Pokrenuo je izgradnju dva gasovoda kojim se samo može transportovati ruski gas i to: Sjeverni tok i Turski tok. Tu je i neizostavni Sjeverni tok 2 koji nije počeo sa radom, ali je krucijalni projekat za zaobilaženje Ukrajine u transportu gasa. Sva tri gasovoda su kapaciteta su oko 140 milijardi kubnih metara, a Gazprom je prošle godine izvezao gasa u Evropu na razini od oko 180 mlijardi. Od 180 milijardi Njemačka uvozi 46 milijardi.”

 

 

OSTALA OVISNOST

 

 

SB: Vratimo se malo u prošlost, koji su bili transportni pravci ruskog gasa prema Evropi?

 

 

“Ukrajina je desetljećima bila zemlja transporta ruskog prirodnog gasa.

 

 

Glavne rute snabdijevanja Evrope ruskim plinom su pravac preko Ukrajine i pravac preko Bjelorusije i Poljske. Sama Ukrajina je transportovala do 140 milijardi kubnih metara ruskog gasa i prošle godine ta razina je spuštena na oko 40 milijardi.

 

 

Ono što je posebno interesantno je da je nakon plinske krize 2009. Evropa odlučila da započne proces smanjivanja ovisnosti o ruskom plinu i u čemu nije niti približno uspjela. Naprotiv, desilo se upravo suprotno.”

 

 

SB: Koliko vidimo Njemačka je gotovo potpuno ovisna o ruskom plinu, a šta se dešava sa drugim zemljama?

 

 

“Ovdje sada dolazimo do interesantne situacije. Njemačka nema niti jedan LNG terminal što kada gledate diverzifikaciju izvora nije dobra situacija mada ih Njemačka koristi u drugim zemljama, ali osnov je ruski gas.

 

 

Sada ću dati primjer Poljske koja je upravo izgradila plinsku interkonekciju sa Norveškom kapaciteta 10 milijardi kubnih metara, čime je stvorena mogućnost da Poljska otkaže kompletan uvoz ruskog plina i što će se prema najavama desiti u oktobru ove godine.

 

 

Sad bi svako postavio pitanje zašto Poljska, a ne Njemačka nije izgradila konekcije da smanji ovisnost o ruskom gasu. Na ovo jedino mogu dati odgovore Gerhard Schroder i Angela Merkel koji su bili, a i danas su glavni zagovornici kupovine gasa iz Rusije i ruskih energetskih projekata. Gospodin Schroder, direktor svih operacija izgradnje ukupnog Sjevernog toka, a gđa Merkel osoba koja je politički gurala ove projekte.

 

 

 

 

Primjer Poljske se može dovesti u ravan sa izgradnjom LNG terminala na Krku-Hrvatska kojim je ova zemlja sa 1,5 milijardi kubika uvoza gasa iz Rusije smanjila tu uvezenu količinu gasa na 500 miliona, dakle ostala samo trećina uvoza iz Rusije.

 

 

Bugarska je započela kupovinu gasa iz Azerbejdžana i završetkom izgradnje plinovoda razina uvoza plina iz Rusije bit će smanjena za 50 posto što se očekuje u ovoj godini. Srbija, trenutno raspisan tender za izgradnju interkonekcije između Bugarske i Srbije kojim se otvara mogućnost kupovine gasa iz Azerbejdžana čime bi diverzificirala izvore gasa. Projekat su u velikoj mjeri finansira EU novcem i to grant sredstvima. Mogućnost je da se uvoz plina smanji iz Rusije u značajnom procentu.

 

 

Grčka, gradi LNG terminal koji bi trebao pokrivati Grčku, Bugarsku, Srbiju, Makedoniju itd. i to plinom koji ne bi bio uvoz iz Rusije.

 

 

 

 

Turska za najduže dvije godine kreće sa eksploatacijom gasa u svojim teritorijalnim vodama i moze reći zbogom ruskom gasu.

 

 

Ovo je mali dio onoga što pojedine zemlje rade u cilju smanjenja ovisnosti od ruskog gasa.

 

 

Da se sada vratimo na Njemačku i izjavu bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa da Rusija ‘posjeduje’ Njemačku zbog ovisnosti o gasu. To je brutalna istina jer je i laiku vidljivo koliko se Njemačka trudi da ne naruši energetske odnose sa Rusijom jer svaki poremećaj u snabdijevanju gasom znači moguće turbulencije i u industrijskom i u rezidencijalnom sektoru.”

 

 

SB: Kako će Evropa bez ruskog gasa, a u slučaju da se desi potpuni kolaps u isporukama?

 

 

“Zaista teško. Ova zima je doprinijela da se evropska gasna skladišta ubrzano prazne i to ne zbog izrazito hladne zime, koje nije bilo, već zbog povlačenja gasa iz skladišta koji kada je skladišten bio puno manje cijene nego od gasa sa berzi, te zbog onemogućavanja isporuke dodatnih količina gasa od strane Gazproma. Sada imamo iznimno malu količinu gasa u skladištima, ispod 40 posto popunjenosti, i ovisnost o ruskom gasu na razini do 45 posto. Situacija ne baš sjajna jer zima još nije gotova, a cijene na berzama i dalje preko 1.000 USD za 1000 kubnih metara. Iz ovog razloga u zadnjih mjesec dana američka administracija kao i evropska se razletila po svijetu u cilju obezbjeđenja gasa od drugih isporučilaca ili trgovaca. Određenih obećanja ima od Katara, Japana, Alžira itd. Međutim, sve ove isporuke su vezane uglavnom za snabdijevanje preko LNG terminala i jeste jedno od rješenja, ali nedovoljno. Zatvaranjem svih ‘pipa’ na izvozu ruskog gasa scenario za Evropu nije optimističan i toga su svi svjesni. Istovremeno, sada su svi svjesni da je politika Evrope u pogledu snabdijevanja gasom bila promašena pa sada i NATO savez poziva na disperziju izvora snabdijevanja.”

 

 

TEŠKO DO ALTERNATIVE

 

 

SB: Da li invazija na Ukrajinu može pokrenuti taj crni scenario?

 

 

“Kao neko ko je preko 20 godina u poslu sa gasom teško mogu prihvatiti da će Gazprom samo zavrnuti ventile i ostaviti Evropu bez gasa. Gazprom je godinama gradio imidž isporučioca gasa kojem se vjeruje da će u svakom trenutku obezbijediti gas za sve svoje kupce. Taj imidž je doprinio da je Gazprom 1973. imao isporuku gasa Evropi na razini 7 milijardi kubnih metara do razine najbolje godine u izvozu ruskog gasa i to 2018. godine od 200 milijardi. Od 2018. pada izvoz za nekih 20 milijardi i sumnjam da će Gazprom dozvoliti sebi da isporuke dalje padaju jer budžet Ruske Federacije je u velikoj mjeri baziran na prihodima od nafte i gasa. Voditi rat i odreći se prihoda za mene je teško ostvariv scenario. Voditi rat i biti pod ekonomskim sankcijama je opet doprinos tvrdnji da bi gas trebao biti nesmetano isporučen prema Evropi. U drugom scenariju Evropi neće biti dobro niti za njene građane niti za privredu, a posebno za proizvodnju el. energije. O cijenama gasa u takvom scenariju besmisleno je i govoriti jer bi to bila eksplozija cijena gasa. ”

 

 

SB: Gdje je tu BiH?

 

 

“BiH će dijeliti sudbinu svih kupaca ruskog gasa. U slučaju potpunog zatvaranja ventila teško ili gotovo nikako ne možemo supstituirati taj gas. Ovdje posebno mislim na cijene gasa koje će tada biti jer to bez direktne intervencije države neće se moći platiti. Istovremeno, ko o tom scenariju uopće razgovara u BiH, a Evropa i njena diplomatija su se razletili da pronađu bilo kakvu alternativu. Ono na šta možemo računati je, eventualna, solidarnost zemalja iz okruženja i da nam prepuste neke manje količine gasa. Žalosna je situacija da 10 godina pokušavamo realizirati ‘Južnu interkonekciju’ i uzmite da je imamo izgrađenu. Hrvatska je smanjila uvoz ruskog plina za dvije trećine i to je ono što smo mogli i mi, Srbija želi gas iz Azerbejdžana, a mi pređemo na Turski tok i zarobimo se samo ruskim gasom. Ne kažem da je ruski gas problem, ali diverzificirani izvori snabdjevanja znače sigurno snabdijevanje i to je ono što je trebalo i BiH jer je naš faktor sigurnosti prema evropskim studijama NULA. Valjda će nekad neko shvatiti da je gasovod Zenica-Travnik bio gasovod prema jugu i LNG terminalu KRK kao i mogućem gasu iz Azerbejdžana realizacijom projekta IAP.

 

 

Na kraju, rat nikome ne odgovara jer, između ostalog, Evropa još uvijek ne može bez ruskog gasa, a ni Rusija ne može bez izvoza energenata i još pod mogućim ekonomskim sankcijama. Ovo je igra na oštrici noža, a međusobna povezanost dešavanja je takva da niko ne dobija u ovoj, nazovimo, igri.”

 

(SB)

(16)

ALMIR BEČAREVIĆ ZA “SB” ANALIZIRA POSLJEDICE MOGUĆEG SUKOBA: “Rusija ne može bez izvoza gasa i nafte, a ni Evropa nije spremna za takav scenario”