Autor napominje kako nijedna zemlja nije pristupila EU od ulaska Hrvatske 2013. te da nijedna nije ni blizu pridruživanju, ali sada, “iz nesretnih, ali uvjerljivih razloga, BiH se našla na ivici tog procesa.”

 

 

 

Prošlo je skoro 30 godina od kraja rata u Bosni i Hercegovini, a većinu tog vremena članstvo BiH u EU izgledalo je poput daleke budućnosti, no rat u Ukrajini je promijenio mnogo toga, navodi se na početku analize Financial Timesa o nedavnoj odluci lidera zemalja EU da daju zeleno svjetlo otpočinjanju pregovora o pridruživanju sa BiH.

 

 

 

Geopolitičke prijetnje Evropi prouzrokovane ukrajinskim ratom potakle su istinski zamah iza napora unije da proširi svoje članstvo. Cilj je uključiti Ukrajinu, Moldaviju, pa čak i Gruziju, kao i šest balkanskih zemalja — Albaniju, Bosnu, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju u taj proces – navodi Tony Barber u svojoj analizi, te dodaje kako “je u proteklih 20 godina, proces reformi na Balkanu bio sporo — ili je, kao što je slučaj u Srbiji, krenulo u rikverc.”

 

 

 

Autor napominje kako nijedna zemlja nije pristupila EU od ulaska Hrvatske 2013. te da nijedna nije ni blizu pridruživanju, ali sada, “iz nesretnih, ali uvjerljivih razloga, BiH se našla na ivici tog procesa.”

 

 

 

Nelogičan proces

 

 

Podsjetio je kako je ranije ovog mjeseca, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen preporučila je da vlade EU trebaju započeti formalne pregovore o članstvu sa BiH.

 

 

 

Bosna i Hercegovina je napravila impresivne korake naprijed. Za nešto više od godinu dana postignut je veći napredak nego u čitavoj deceniji – izjavila je von der Leyen.

 

 

 

Potom je navela usvajanje Zakona o sukobu interesa u BiH; Zakon o suzbijanju pranja novca i finansiranja terorizma; poboljšanja pravosudnog sistema; napore u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala; upravljanje ilegalnim migracijama; i usklađivanje sa spoljnom politikom EU.

 

 

 

Naizgled, autor navodi, radi se o korisnim reformama, ali ističe da u to nisu uvjereni svi stručnjaci koji se bave situacijom u BiH. Jedan od njih je Jasmin Mujanović, politolog rodom iz Sarajeva, koji je napisao na društvenoj mreži X da je “potpuna ludost” sugerirati da je BiH ostvarila suštinski napredak u pogledu kriterija za članstvo u EU. Dodao je:

 

 

 

Tu nema procesa ni logike; Brisel izmišlja stvari u hodu.

 

 

Drugim riječima, navodi autor, Europska komisija ima snažne geopolitičke argumente za promicanje članstva BiH, ali zna da oni sami po sebi nisu dovoljni da država pristupi uniji. Za to postoje nezaobilazni kriterijumi koji moraju biti ispunjeni.

 

 

 

Umjesto toga, Komisija bira da podstakne iluziju da je BiH konačno na putu transformacije institucija koje su je od 1995. godine učinile politički najparalizovanijom, nefunkcionalnijom državom u Evropi – navodi se u tekstu, te ističe da su neki europski lideri toga dobro svjesni.
Uoči samita EU, ove sedmice, holandski premijer Mark Rutte je rekao upravo to što je ljubaznije moguće:

 

 

 

Mislim da je razumno da je komisija navela da je od decembra bilo napretka… Mislim da to nije dovoljno da sada jednostavno kažemo: počnite sa pristupnim pregovorima.

 

 

 

Etničke podjele i prijetnje secesijom

 

 

 

Autor potom dodaje da nedostatak reformi može biti samo vrh ledenog brijega u BiH te napominje da je najnovije izdanje “Godišnje procjene sigurnosnih prijetnji” američke obavještajne zajednice, iz februara ove godine, spomenulo predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika kao osobu koja “poduzima provokativne korake kako bi neutralizirao međunarodni nadzor u Bosni i osigurao de facto secesiju svoje Republike Srpske.”

 

 

 

Kao glavni problem koji mori BiH, autor navodi izjavu člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željka Komšića, datu pred Generalnom skupštinom UN-a u Septembru prošle godine:

 

 

 

Bosna i Hercegovina ne podrazumijeva potpunu demokratiju, već oblik etnokratije. Takav sistem, koji garantuje učešće u vlasti određenim političkim akterima i njihovim etnički zasnovanim političkim partijama, ima formu bivših i sadašnjih totalitarnih sistema-.

 

 

 

U svom eseju za Centar za europsku politiku, Berte López Domènech je napisala da je Dejtonski sporazum jedan od glavnih uzroka današnje nesretne situacije u BiH, tvrdi autor.

 

 

Nacionalistički lideri su konstantno zloupotrebljavali mehanizme blokiranja kako bi bojkotovali normalno funkcionisanje institucija, gurajući BiH u trajni politički zastoj… Podjela političkog sistema po etničkim linijama također je utrla put korupciji. Glavne nacionalističke stranke… imale su koristi od etnički podjeljenog sistema, zarobljavanja države da služi njihovim interesima i konsolidacije svoje kontrole nad institucijama i javnim preduzećima – navodi se u analizi napisanoj za Centar za europsku politiku.

 

 

 

Ovi akutni problemi, dodaje on, pojačani su slabim osjećajem panbosanskog identiteta. Kristian Nielsen, koji piše za Centar za demokratiju Albert Hirschman Instituta za diplomske studije u Ženevi, objašnjava:

 

 

 

Svaka od glavnih etničkih grupa — Bošnjaci, Srbi i Hrvati — imaju snažan osjećaj vlastitog identiteta, i svaki ima svoje historijske narative, ali sveobuhvatni nacionalni identitet ostaje osporavan. Identificiranje većine Srba i Hrvata sa susjednim državama (i često posjedovanje dvojnog državljanstva), samo komplikuje stvari-.

 

 

 

Nužnost temeljne demokratizacije društva

 

 

Ovdje, prema autoru, leži centralni problem EU pristupa potencijalnom ulasku BiH u uniju.

 

 

 

Demokratija je uslov za članstvo, ali, podržavajući bosanskohercegovački politički sistem zasnovan na etničkoj osnovi, EU može zapravo ojačati antidemokratske tendencije – navodi se u tekstu Financial Timesa.
Nedavni izvještaja Instituta Clingendael iz Holandije, došao je do sličnog zaključka:

 

 

 

[Zapadnobalkanska šestorka] se polako razvila u “stabilitokratije – zemlje sa očiglednim demokratskim nedostacima koje istovremeno tvrde da rade na demokratskim reformama i nude stabilnost… Angažman sa političkim liderima, a ne sa civilnim druš

 

 

U prilog gore-navedenim zaključcima, autor navodi i kako je Europski sud za ljudska prava u nekoliko navrata presudio da bosanskohercegovačko političko uređenje diskriminira građane koji traže pravo na demokratsko predstavljanje bez obzira na njihovu etničku pripadnost. U presudi iz slučaja Kovačević protiv Bosne i Hercegovine, sud je utvrdio da:

 

 

 

…trenutni politički sistem je etnička razmatranja i/ili predstavljanja učinio relevantnijim od političkih, ekonomskih, socijalnih, filozofskih i drugih oblika predstavljanja i time je pojačao etničke podjele u zemlji i potkopao demokratski karakter izbora-.

 

 

 

Usvajanjem “korak po korak” pristupa, autor tvrdi da bi EU Bosni mogla dati neke prednosti članstva u uniji prije nego što zemlja bude spremna za puno pristupanje. On takođe priznaje i da, bez obzira na sve nedostatke, Dejtonski mirovni sporazum barem je okončao užasni rat iz 1990-ih.

 

 

Međutim, ako se Bosna i Hercegovina želi pridružiti EU kao punopravna članica, njen katastrofalni politički sistem zasnovan na etničkom predstavljanju će morati biti temeljno reformisan, zaključuje se u tekstu Fniancial Timesa.

 

(N1)

(49)

ANALIZA FINANCIAL TIMESA: Kako će se Bosna i Hercegovina pridružiti Evropskoj uniji