Presuda Dodiku nije iznenadila EU, ali u Bruxellesu priznaju da ona može utjecati na dizanje tenzija ne samo u BiH, nego i šire u regiji jer je sve jasnije da iza Dodika stoji i Beograd

 

 

 

Pišu: Vlado Vurušić i Augustin Palokaj

 

 

Dok cijeli svijet s napetošću prati što se događa na “liniji” Donald Trump, Ukrajina, Vladimir Putin, carinski rat, Grenland, Kina i kriza EU te svi sa zebnjom prate tu globalnu zbrku, i mi ovdje u svom malom balkanskom vrtu imamo svoje stalne krize koje upotpunjuju opći nespokoj koji je zavladao u trećem desetljeću 21. stoljeća.

 

 

Krizni perpetuum mobile zvani BiH dobio je nedavno novi zamah, a politička kriza se produbljuje, iako stalno na istim osnovama. No, kako se političko-ideološke okolnosti na globalnoj razini mijenjaju, i ovdašnji akteri nastavljaju svoj lov u mutnom. BiH tako ponovno prolazi kalvariju koja potvrđuje tezu da se radi o državi koja je u stalnom leru.

 

 

Naime, nedavno je čelnik srpskog entiteta u BiH Milorad Dodik osuđen na godinu zatvora, što može otkupiti za 18 tisuća eura, i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog “nepoštovanja i podrivanja odluka” visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta. Doduše, sarajevska politologinja Ivana Marić kaže nam kako njemu za održavanje moći nije potrebna politička funkcija jer se okružio ljudima koji su mu vrlo odani i poslušni. Osim toga, oporba u RS-u ne razlikuje se u osnovnim pozicijama prema BiH od Dodika. Da je to istina, potvrđuju i Dodikove izjave da se neće žaliti na odluku Suda BiH. No, jedno od ključnih pitanja jest kako će se u ovim okolnostima prema BiH postaviti EU i pogotovo Trump te koliko je uopće ovaj prostor – a ne samo BiH – u fokusu interesa glavnih međunarodnih čimbenika.

 

 

SUDE MU…

 

 

Dodik koristi diplomatske usluge prijateljskih zemalja poput Mađarske – konačno, Viktor Orbán je kao slučajno na dan presude poslao svoje specijalce u Banju Luku – i Rusije koja je inicirala raspravu o BiH u Vijeću sigurnosti UN-a, koja nema formalni značaj, niti može, kako se neosnovano spekuliralo posljednjih dana, smijeniti Schmidta jer to nije u njihovoj nadležnosti, ali svakako su pokazali namjeru da ispipaju kako će se postaviti SAD.

 

 

Prema mišljenju Ivane Marić, nakon izricanja presude Dodik je potpuno izgubio kompas. Presudu je, prema svom ustaljenom političkom vokabularu, nazvao “sranjem”, potom je entitetska Skupština zabranila rad pravosudnih tijela na teritoriju RS-a, a svi Srbi zaposlenici tih institucija proglašavaju se izdajnicima ako ih ne napuste. Istodobno se Dodik poziva na Ustav BiH, države koju ruši i ne priznaje, a Srbi u ostalim institucijama, poput vlade ili članice trojnog Predsjedništva Željke Cvijanović te zastupnici u Domu naroda, nastavljaju s radom bez “prijetnji, uvreda i sankcija”. Ivana Marić smatra da su nelogične još neke njegove reakcije, poput toga da u jeku “državnog udara” u Skupštini RS-a šalje Željku Cvijanović da razgovara sa stranim ambasadorima u BiH. “To nevjerojatno podsjeća na postupak Bakira Izetbegovića kada je Vučiću slao izaslanike da mu kaže da je revizija presude za genocid protiv Srbije samo farsa i da se ne mora plašiti”, ističe Marić.

 

 

Prema mišljenju sarajevskog analitičara Senada Avdića, Dodik je nakon izricanja nepravomoćne presude poduzeo niz poteza pravne, političke, diplomatske, pa i sigurnosne prirode kao svoj odgovor na izrečenu sankciju. “Svi su ti njegovi potezi u tijeku, živi, pa je teško pretpostaviti kako će se okončati i što će biti njihov rezultat.

 

 

Treba biti strpljiv još neko vrijeme pa vidjeti kako će se odvijati proces u nadležnim institucijama RS-a i BiH. Ustavni sud BiH bi se relativno brzo trebao odrediti prema zakonima koje je usvojila Skupština RS-a i sasvim izvjesno ih proglasiti neustavnima, kakva je bila praksa s nekim sličnim zakonima tog entiteta. Teško je vjerovati da će predsjednik RS-a poštovati odluke Ustavnog Suda BiH, pa treba vidjeti je li spreman potpisati sporne zakone. Tek njegovim potpisom oni mogu biti objavljeni u Službenom listu RS-a i tako stupiti na snagu. Time bi Dodik ponovio kazneno djelo zbog kojega je prošli tjedan pravomoćno osuđen, a to bi otvorilo mnoga teška pravosudna i sigurnosna pitanja, odnosno novu ozbiljnu krizu s kojom će se cijela BiH morati suočiti”, kaže nam Avdić.

 

 

DODIKOVO PRIZIVANJE „HERCEG BOSNE“

 

 

Milorad Dodik nastavio je odmah sa svojim uobičajenim prijetnjama o raspadu, secesiji i nepostojanju BiH, o čemu govori već godinama, ali osim uvijek tih istih verbalnih provokacija ne ide dalje.

 

 

Presuda Dodiku nije iznenadila EU, ali u Bruxellesu priznaju da ona može utjecati na dizanje tenzija ne samo u BiH, nego i šire u regiji jer je sve jasnije da iza Dodika stoji i Beograd, bez obzira na to što se tu i tamo Aleksandar Vučić distancira od Dodika, barem u komunikaciji sa zapadnim sugovornicima.

 

 

Ivana Marić smatra da ovo što sada Dodik radi i kaos koji uzrokuje nema veze s ovom presudom, nego s nekim drugim stvarima koje možemo samo naslutiti. Među ostalim, mora uzvratiti uslugu Vučiću koji ga je podržavao u teškim trenucima. Nije tajna da se Vučiću dobro trese stolica, a on, za razliku od Dodika, u tom slučaju ne bi mogao zadržati moć, nego bi izgubio i moć i položaj te ga posebno brine što bi izgubio utjecaj na pravosuđe. Drugi razlog za Dodikovo neuračunljivo ponašanje moglo bi biti saznanje da pravosuđe radi na drugim predmetima u kojima je on osumnjičen, a koji se tiču korupcije i zloupotrebe položaja i iz kojih se ne bi mogao izvući s godinu dana zatvora i otkupom kazne.

 

 

Upravo bi to mogao biti razlog što se Dodik okomio baš na pravosudne institucije BiH, a ne na neke druge koje su važnije za eventualnu samostalnost RS-a, poput financijskih institucija. Očito je da mu je prioritet osigurati sebe od potencijalnog uhićenja, a ne osigurati opstojnost RS-a za čije se osamostaljenje “bori”. No, nedavna izjava nakon susreta s prvim Hrvatom BiH Draganom Čovićem, već punih 20 godina čelnikom tamošnjeg HDZ-a, koji nije ni na koji način komentirao Dodikovu presudu, pokazala je da Dodik ne posustaje u svojoj misiji da oteža koliko god može ionako težak život i opstojnost BiH, po onoj “ako propadam ja, neka sve potone”.

 

 

Dodik sada, kako se čini, pada i najvjerojatnije broji svoje posljednje dane političkog života pa želi za sobom povući koga god stigne i otežati bilo kakvo funkcioniranje BiH. Primjerice, napada EU i govori “o smrdljivoj Europi”, i to baš uoči skore odluke o tome hoće li BiH dobiti datum početka pregovora o članstvu u bruxelleskom klubu. Dakle, Dodik je Hrvatima bacio nemoralnu i opasnu ponudu “bilo bi najbolje da iz naftalina izvuku projekt Herceg-Bosne, nego da sada ovdje glumatamo kako ćemo raditi neuspješnu BiH”, odnosno želi Hrvate nahuškati na “treći entitet” i ideju avetinjske ratne Herceg-Bosne, a to vodi ka razbijanju Federacije BiH, čime bi zapravo i sama egzistencija države došla u pitanje.

 

 

Teško da bi se BiH nakon toga održala. Najgore je u svemu to što za svoje zlokobne ciljeve želi uključiti i iskoristiti tamošnje Hrvate koji se, nažalost, prema tim ponudama ponašaju kao “vlaška mlada” ili po onoj bosanskoj “oni bi se al da im ne uđe”, koju ćemo ipak upristojiti – “oni bi, al da ne ispadne da oni bi”. No, visoki hrvatski diplomat s kojim smo razgovarali uvjerava nas da se Zagreb, a ni Mostar definitivno neće uhvatiti na tu udicu i da je to Dodiku “uzaludan trud”, pogotovo jer je i Bruxelless upozorio Vučića da “primiri Dodika” te da, zbog svoje situacije kod kuće ne forsira destabilizaciju BiH, pogotovo na ovaj način, jer bi mu se to moglo obiti o glavu, a za to, na Dodikovu i Vučićevu žalost, EU ima i podršku SAD- a, kaže naš sugovornik, napominjući da su se bar na tom pitanju Bruxelles i Washington našli.

 

 

Dodik Hrvate inače ne naziva drugačije nego “ustašama” i današnju Hrvatsku proglašava nasljednicom NDH – “Ono što nisu završili ustaše do 1945. godine nastavili su njihovi potomci i sljedbenici” ili “Uvjeren sam da bi ustaše, kada bi hipotetski danas mogli ovamo doći, sve ponovili još bestidnije i bez živog svjedoka, završivši sve ono što nisu prije osam desetljeća” – a sada je pokazao nevjerojatnu brigu za Hrvate u BiH, pozivajući ih da mu se priključe u raboti oko rušenja BiH. Podsjetimo da na području “njegove” Republike Srpske živi jedva petina prijeratnog hrvatskog stanovništva.

 

 

Hrvatski analitičar Dragan Markovina izjavio je za Radio Slobodna Europa da hrvatski predsjednik Zoran Milanović podržava Dodika (podsjetimo, napao je presudu kao “pokušaj da se demokratski izabrani predstavnik srpskog naroda izbaci iz političkog života zato što nije poslušao naredbu kolonijalnog upravitelja”, misleći na Christiana Schmidta) jer je “izvorni tuđmanovac koji još vjeruje i Putinu”.

 

 

“Milanović je na istoj suverenističkoj i nacionalističkoj liniji kao i Dodik. Problem je što i Dragan Čović to isto misli. Čović ne pušta Dodika niz vodu ni u kakvim okolnostima”, smatra Markovina. HDZ-ov europarlamentarac Davor Ivo Stier rekao nam je da će srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i Dodik i dalje voditi destabilizirajuću politiku te nastojati pridobiti Hrvate iz BiH za produbljivanje napetosti u BiH te u odnosima Hrvata i Bošnjaka. Ali, “u tu klopku ni Hrvati u BiH, ni Hrvatska ne smiju upasti, a i Bošnjaci moraju odigrati pametno”, zaključuje Stier i dodaje da treba onemogućiti tu klopku za Hrvate koju im pripremaju Dodik i Vučić.

 

 

AMERIČKA RIJEČ JE POSLJEDNJA

 

 

No, sarajevski analitičar Senad Avdić smatra da gotovo ne postoji ozbiljno pitanje, pa i oko budućnosti BiH, u kojem se, barem javno, Dodik i Čović ne slažu. “Čovića ne zanima Republika Srpska jer tamo Hrvata gotovo niti nema, niti je ikada u dogovorima Beograda i Zagreba ozbiljnije planirano da ih bude. Njegova reakcija na presudu predsjedniku RS-a, neodređena, lišena supstance i jasnog političkog stava, jest razočaravajuća, ali nikako ne i iznenađujuća.

 

 

Mislim da u tom po mnogočemu strateškom partnerstvu s Dodikom Čović ima podršku manje-više svih relevantnih političkih i državnih čimbenika u Hrvatskoj i da se to zadugo neće mijenjati”, uvjeren je Avdić. Napominje da sve te procese treba promatrati i u širem kontekstu Srbije i svega što se u toj zemlji događa posljednja četiri mjeseca, a što je vezano uz masovne prosvjede protiv Vučićeva režima. “Slučaj s presudom Dodiku Vučić će sasvim sigurno pokušati instrumentalizirati u vlastitoj unutarnjoj borbi za vlast, odnosno opstanku na vlasti.

 

 

Za sljedeći tjedan najavljena je sjednica Skupštine Srbije posvećena događanjima u BiH, koja bi, navodno, trebala trajati čak tri dana, a bila bi okončana neposredno uoči održavanja najvećeg prosvjednog skupa, zakazanog za 15. ožujka u Beogradu. Kako će slučaj Milorada Dodika Vučićev režim koristiti u obračunu sa studentima i građanima, teško je predvidjeti jer je lider RS-a među pobunjenim narodom malo ili nimalo manje omražen od Vučića”, kaže Avdić.

 

 

Problem je što administracija Donalda Trumpa još nije definirala svoju politiku prema Balkanu, pa tako ni prema BiH, kaže, pak, veleposlanik BiH u Washingtonu Sven Alkalaj, koji navodi da je problem to što je otišao dosadašnji američki ambasador u Sarajevu Michael Murphy, a trenutačno se ne zna tko će biti imenovan.

 

 

Prema Avdićevu mišljenju, Dodik je tijekom posljednjih godinu i pol, koliko je trajalo suđenje, najveće nade polagao u promjenu na čelu SAD-a i vapio za dolaskom Trumpa. “Njegove su nade najviše bile vezane uz odlazak Murphyja za kojeg je, s prilično dobrim razlozima, vjerovao da je “pokrovitelj” sudskog procesa protiv njega. Ne radi se o tome da je to suđenje montirano, nametnuto, nego da je Murphy svojim neupitnim autoritetom ohrabrio Tužiteljstvo BiH, a poslije i Sud BiH da procesuiraju predsjednika RS-a.

 

 

Također, i visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt je svoje odluke, koje je “pogazio” Dodik, donosio ohrabren podrškom američkog veleposlanstva u Sarajevu. Sada je sasvim jasno da su brojne opstrukcije, izbjegavanje sudskih ročišta, pa i naprasno otkrivena bolest i višetjedno bolničko liječenje taktički isplanirali Dodik i njegova obrana kako sudski proces ne bi završio prije odlaska ambasadora Murphyja iz BiH. I da presuda bude donesena u nekoj vrsti paralize, odnosno konfuzije međunarodne zajednice u BiH. I ne samo u BiH”, ističe Avdić koji je uvjeren da je odlazak američkog ambasadora razveselio Dragana Čovića gotovo isto koliko i Milorada Dodika. Posljednjih su mjeseci njihovi nesporazumi oko tzv. Južne plinske interkonekcije eskalirali u otvoreni rat u koji se bio uključio i donedavni državni tajnik Antony Blinken.

 

 

DODIK FRUSTRIRA EU

 

 

Bruxelles, pak, prati događanja u BiH i nastavlja pozivati sve političke čimbenike na dijalog kako bi se unaprijedile reforme potrebne za ubrzavanje puta prema integraciji u EU. Ali, iza svih javnih poziva, izjava i poruka stoji duboka zabrinutost za situaciju u BiH. EU se također našla u situaciji u kojoj ne može poduzeti neke konkretne korake kako bi sankcionirala one političke lidere koji sprečavaju napredak zemlje i svojim postupcima ruše ustavni poredak. Privatno diplomati u EU i dužnosnici u institucijama izražavaju sve veću frustraciju zbog ponašanja Milorada Dodika, ali i žaljenje što EU nije prije poduzela mjere protiv njega.

 

 

Takve mjere spriječile su neke zemlje članice, a ni Europska komisija nije bila previše zainteresirana za sankcioniranje vođe Srba u BiH. Tako je Dodik još uvijek na crnoj listi SAD-a, pod sankcijama, ali EU nije protiv njega usvojila nikakve mjere, iako je njima stalno prijetila. Alkalaj, pak, kaže da Trumpova administracija još nije popunila sva mjesta u State Departmentu koja se odnose na “naš dio svijeta” te da “nema direktnih indicija kuda ide taj brod u odnosu na BiH”, kako je rekao za televiziju N1. Ivana Marić, pak, smatra da je interes SAD-a i EU za BiH proporcionalan rastu njihova straha od jačanja interesa Rusije i Kine u BiH.

 

 

Da ne postoje pretenzije Rusije i Kine za širenje svog interesa u Europi, pa makar i preko male BiH, ne bi bilo ni velikog interesa za ovdašnja događanja. “Prepustili bi nam da sami rješavamo svoje probleme da nema Dodikova koketiranja s Rusijom i Kinom, što se multipliciralo početkom agresije na Ukrajinu”, napominje Marić.

 

 

Sljedeći tjedan, 10. ožujka, Sarajevo će posjetiti glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, što će biti njegov prvi posjet toj zemlji otkad je preuzeo mjesto šefa Sjevernoatlantskog saveza. Rutte je prije rekao da su za dugoročnu stabilnost na Zapadnom Balkanu upravo BiH i Kosovo ključni.

 

(Jutarnji list)

(1168)

ANALIZA “JUTARNJEG” – “IZDAO” GA JE I TRUMP: Vučić i Dodik i dalje će voditi destabilizirajuću politiku te nastojati pridobiti Hrvate iz BiH za…