Sada, gdje god da krene, Von der Leyen je pitana da li se udaljava od svoje najveće vizije.

 

 

 

Predsjednica Evropske komisije se žestoko borila u svom prvom mandatu da reforme Zelenog dogovora zaobiđu skeptične kolege – ali je onda odustala prije izbora. Je li odustala od klime ili samo čeka svoje vrijeme?

 

 

Kada je Ursula von der Leyen pokrenula svoju kampanju za drugi mandat kao predsjednica Evropske komisije, učinila je to usred meteža dva rata na pragu Evrope, pobune farmera na sporednim putevima Brisela i svijeta koji se pekao u najtoplijoj godini u zabilježenoj ljudskoj historiji.

 

 

Mogla je iskoristiti ovu posljednju krizu – klimatske promjene – da pokaže svoje vjerodostojnosti kao lidera u transformaciji uoči izbora za Evropski parlament u junu. Ali dok je vodila kampanju širom bloka, Von der Leyen je uglavnom preletjela jedno od ključnih dostignuća svog prvog mandata: jedini svjetski paket klimatskih zakona na kontinentalnom nivou, poznat kao Evropski zeleni dogovor.

 

 

Njena suzdržanost je ograničila niz ustupaka zagađujućim industrijama, poljoprivrednicima i njenoj sopstvenoj Evropskoj narodnoj partiji desnog centra (EPP) koja je, pod vodstvom Manfreda Webera, vodila brutalnu pobunu protiv dijelova njene zelene agende.

 

 

Sada, gdje god da krene, Von der Leyen je pitana da li se udaljava od svoje najveće vizije za Evropu bez nulte vrijednosti.

 

 

Ako lider igra na obje strane – nešto što mi sada doživljavamo – imate problem – rekla je zamjenica španskog premijera Teresa Ribera, socijalistkinja koja vodi kampanju za vođenje zelene politike EU nakon izbora.

 

 

Drugi vide njenu promjenu brzine kao vraćanje na tip, da se kao bivša njemačka ministrica odbrane, Von der Leyen samo preusmjerava na izgradnju vojne moći Evrope.

 

 

U kafićima i barovima u Briselu, ogovaračima opsjednuti EU zvaničnici i pristaše nagađaju da Von der Leyen uopće nije bila klimatski evanđelist, te da se, nakon što se naklonila mladim aktivistima 2019., sada klanjala traktorima i vlasnicima fabrike.

 

 

Očigledno je više političar nego što sam se nadao – rekao je jedan visoki zvaničnik EU.

 

 

Ali sve ove verzije Von der Leyen propuštaju jednu vitalnu istinu koja je do sada bila uglavnom skrivena: ona se uporno borila iza kulisa u Briselu da bi svoj Zeleni dogovor obavila. Sada je pitanje da li bi ponovo tako snažno podržala klimatske promene, da joj se pruži šansa za drugi mandat.

 

 

Za ovaj članak, Politico je obavio intervjue sa 18 bliskih posmatrača njenog prvog mandata, uključujući visoke operativce EPP-a, visoke zvaničnike Komisije, članove Evropskog parlamenta i šefove velikih nevladinih organizacija. Mnogi su govorili pod uvjetom anonimnosti kako bi razgovarali o osjetljivoj i ogorčeno vođenoj borbi za odlučivanje koliko EU zaista želi da bude zelena.
Vitezovi okruglog stola

 

 

Poput toplote zarobljene u stakleniku, bijes zbog puzajućeg zalaganja za zaštitu okoliša u EU godinama se gomilao unutar Von der Leyeninog EPP-a.

 

 

Konačno je eksplodirala u martu 2023. godine, kada je pobunjenička partija farmera podigla talas ruralnog nezadovoljstva zbog zakona o zaštiti životne sredine na prvo mjesto na nizozemskim pokrajinskim izborima. Najviše je stradalo lokalno krilo EPP-a, koje je izgubilo 40 posto svojih mjesta.

 

 

U Briselu je počeo da zvoni Weberov telefon. Konzervativni članovi Evropskog parlamenta iz cijele EU, od kojih su mnogi izvukli značajan dio svojih glasova iz ruralnih područja, plašili su se zbog gubitka svojih mjesta na izborima 2024. godine. Zeleni dogovor je otišao predaleko, rekli su: Von der Leyen je izgubila svoj put, napustila je svoje konzervativne principe i pokleknula pred socijalizmom. Nešto se mora uraditi.

 

 

Bio je to trenutak za koji se Weber pripremao.

 

 

Njegovo rivalstvo sa Von der Leyen je dobro dokumentovano, kao između dva Nijemca na vrhuncu evropskog konzervativizma.

 

 

Ali Weber je očekivao da će sam biti sljedeći predsjednik Komisije 2019. godine, da bi ga zamijenila Von der Leyen po nalogu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Od tada tenzije nikada nisu bile daleko od površine; 2022. Weber je optužio Von der Leyen da vodi komisiju opsjednutu regulativom, pozivajući na moratorij na nova pravila.

 

 

-Oni se ne useljavaju zajedno – suho je primijetio jedan zvaničnik EPP-a.

 

 

U odvojenim izjavama za Politico, tim za kampanju Von der Leyen i Weber negirali su razdor, nazvavši odnos “veoma dobrim”.

 

 

Weber insistira na tome da je rano shvatio bijes seoskih birača jer je i sam jedan od njih. Mnogo prije nego što su farmeri bili na ulicama Brisela, kaže, gunđali su pored njega u njegovoj crkvi u bavarskom selu Wildenberg (1.409 stanovnika).

 

 

Tako često nas vide kao evropske političare kako im držimo predavanja i ne slušamo ih dovoljno – rekao je on za Politico u novembarskom intervjuu kojeg prenosi Raport.ba.

 

 

Prema zvaničniku EPP-a, Weber i njegovi saveznici počeli su da doživljavaju sebe poput arturijanskih vitezova Okruglog stola: zakleli su se da će štititi konzervativne vrijednosti slobodnog tržišta u zemlji koja je nepokolebljiva otpadništvom zelene ljevice. Fokus njihove potrage bio je nesveti savez Von der Leyen sa Fransom Timmermansom, socijalistom zaduženim za klimatsku politiku Komisije.

 

 

Samsomova zagonetka

 

 

Ovih dana, operativci i političari EPP-a govore o Timmermansu i njegovom šefu kabineta Diederiku Samsomu s mješavinom gnušanja i nevoljnog divljenja zbog načina na koji su prisilili Zeleni dogovor kroz briselsku mašinu.

 

 

Sredinom 2021., nizozemski par predložio je vrtoglav paket propisa, fondova i ograničenja usmjerenih na postizanje novih klimatskih ciljeva EU. Naišla je na šokiran otpor iz cijelog Koledža komesara – 27-člane, višestranačke grupe sastavljene iz svake zemlje EU koja djeluje kao ministarstvo Von der Leyen.

 

 

Ali kada bi se komesari i njihovi službenici obratili Samsomu — alfa birokrati koji je nekada vodio Laburističku partiju — sa zahtjevima da smanje uticaj na favorizirani sektor, dočekali bi ih osmijehom i slijegajući ramenima.

 

 

Uredu, rekao bi. I onda dajte svojim gostima neželjenu lekciju iz aritmetike: EU se složila da smanji emisiju za određenu količinu ove decenije, pa ako proizvođači automobila dobiju besplatnu vožnju, treba li farmeri učiniti više? Ili to treba dodati na troškove grijanja kuće?

 

 

Nizozemski par je bilo “prilično nemoguće uhvatiti ukoštac”, rekao je zvaničnik EPP-a.

 

 

Da ilustruje poentu, Samsom je donio sferičnu drvenu slagalicu, dječiju igračku isprepletenih dijelova, na ključni sastanak sa šefovima osoblja komesara.

 

 

Tokom više od 30 sati uzastopno, grupa je pokušavala da razdvoji klimatske planove, tvrdeći da će teret pasti previše na ovaj sektor ili onu kompaniju. Samsom je više puta podigao slagalicu, koja je imala isti broj komponenti kao i zakonodavni paket, i izazivao je svakoga u prostoriji da ukloni dio i da i dalje zadrži sferu.

 

 

Osim onih koji su u to vrijeme bili u prostoriji, vrlo malo njih zna koliko je Von der Leyen u ovom trenutku podržavala Timermansa i njegovog bijesnog pomoćnika. Ponekad su ona i Timmermans stajali sami u podršci paketu protiv ostalih 25 komesara, koji su se kretali od zabrinutih do oštro protivnih. Zajedno, dosje za dosjeom, suočili su se sa zidom otpora ostatka Komisije, prema dvojici ljudi upoznatih sa internim debatama.

 

 

Na kraju, koledž je jednoglasno potpisao ugovor, Samsomova zagonetka je uglavnom ostala netaknuta — a stav EPP-a da je Von der Leyen zalutao postao je sve ukorijenjen.

 

 

Kada je predsjednica Komisije prvi put objavila Green Deal, još u decembru 2019., shvatila je da piše svoje mjesto u historiji. “Ovo je,” rekla je, “evropski čovjek na Mjesecu.” Ispostavilo se da je to daleko teže i skuplje od programa Apollo.

 

 

Ali malo lidera može vjerodostojno tvrditi da ima takvu vrstu naslijeđa. Prema četiri osobe koje poznaju njeno razmišljanje, to je ono što Von der Leyen privatno cijeni.

 

 

Krizna ideologija

 

 

Možda nije ni čudo što se Von der Leyenina stranka plašila da ona ne dijeli njihovo mišljenje. 2019. godine EPP je odabrao Webera za taj posao; Von der Leyen, u međuvremenu, nije čak ni zalagala za to.

 

 

Više od četiri godine kasnije, Von der Leyen ostaje prešutna i distancirana figura. Mnoge od njenih pobjeda proizašle su iz njenog veštog snalaženja u velikim i neočekivanim šokovima: pandemija, rat u Ukrajini, energetska kriza.

 

 

U svakoj od ovih vanrednih situacija, Von der Leyen je — kao i drugi lideri — koristila poluge centralizirane moći, udruženih resursa i javne intervencije koje su obično nezamislive za evropski desni centar.

 

 

Kao i kod ratova i pandemija, hitnost i neizmjernost preokretanja stoljeća dominacije fosilnih goriva ima tendenciju da iskrivi ideologiju. Timmermans, socijaldemokrata, jednom je rekao za Politico da ima duboke rezerve u vezi sa nepravednim uticajem cijena ugljenika – malo prije nego što ga je masovno proširio na gorivo za automobile i kotlove. Von der Leyen, koja dolazi iz jedne od najvećih evropskih partija slobodnog tržišta, morala je prihvatiti svog unutrašnjeg centralnog planera. Nevolje, opet, stvaraju čudne drugove u krevetu.

 

 

To je navelo neke u njenoj stranci da je vide kao dvostrukog agenta. U martu je Eric Ciotti, šef francuskog krila EPP-a, Les Républicains, objasnio da neće podržati Von der Leyen kao kandidata svoje stranke na izborima jer se ona „okupila iza politike rasta koju je promovirala ljevica“.

 

 

Zahtjevi zelene revolucije u narednim godinama obećavaju razbijanje još konzervativnijih tabua.

 

 

Te potrebe uključuju zakonsku obavezu da se postave novi klimatski ciljevi za 2035. i 2040. ubrzo nakon formiranja sljedeće Komisije. Također, prema službenom naučnom savjetodavnom odboru EU, bit će neophodan strožiji pristup emisijama iz poljoprivredne proizvodnje, javno finansiranje za stimuliranje ulaganja u čistu energiju, industrijska strategija za jačanje domaće zelene tehnologije i daleko izdašnija socijalna pomoć kako bi se ublažio udarac najsiromašnijima zajednice i one koje su najviše pogođene tranzicijom.

 

 

Ove ambicije je teško pomiriti s izbornim manifestom EPP-a za koji je Von der Leyen obećala da će ga zastupati. Iako nedvosmisleno podržava ciljeve Zelenog dogovora i neke aspekte industrijske strategije, EPP je izjavila da EU više ne bi trebala birati pobjednike u svojoj borbi protiv klimatskih promjena; da poljoprivrednici moraju biti zaštićeni od „pristupa odozgo prema dolje“; i, iznad svega, da tržište mora odlučiti.

 

 

Neki političari EPP-a još uvijek pokušavaju srušiti donesenu politiku Von der Leyen, uključujući poništavanje njene zabrane prodaje automobila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem nakon 2035. godine.

 

 

Na kampanji u Rimu u maju, italijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, i sam veteran EPP-a, sjedio je pored Von der Leyen. Ispred lokalnog omladinskog krila EPP-a Tajani je izrecitovao kontrolnu listu njenih zelenih politika za koje je smatrao da su loše prosuđene i zasnovane na “ideologiji”. Von der Leyen se nije pomaknula.

 

 

Krstaški rat

 

 

Nakon što su postavili predsjednika Komisije kao jeretika, Weberu i njegovim vitezovima bilo je potrebno fokus za njihov krstaški rat.

 

 

Poljoprivredne grupe su tvrdile da se radi o otimanju zelene zemlje. EPP je zauzela stav, a većina njenih predstavnika u parlamentu glasala je protiv znamenitog zakona o prirodi Von der Leyen.

 

 

Ono što je uslijedilo bio je nadir za dijalog u Parlamentu i za normalno ljubazne odnose između europarlamentaraca lijevog i desnog centra.

 

 

Socijalisti i demokrate lijevog centra javno su – i neosnovano – označili cijeli EPP kao poricatelje klime. EPP je odgovorio djetinjastim i besmislenim tvitovima o bradatim Timmermanovima koji su izbacili Djeda Mraza iz njegovog doma, što je doprinos javnom diskursu za koji tri zvaničnika priznaju da sada žale.

 

 

Zakon o obnovi prirode, kao što je poznato, postao je fijasko za EPP. Drugi stranački zvaničnik rekao je da su napadi na stranku bili motivirani željom “ne da se spasi planeta, već da se dobije politička dobit”. Upalilo je: stranka je postala sinonim za široku antizelenu agendu koju zapravo nije podržavala.

 

 

Konzervativni nacionalni lideri bili su bijesni na svoje kolege iz Brisela jer su stranku učinili da izgleda van koraka s biračima koji su željeli da djeluju na klimatske promjene. Javna zamjerka za Webera bila bi eksplozivna, pa su lideri posredovali u kompromisu iza kulisa koji je smanjio količinu kopna i mora za obnovu sa 30 posto na 20 posto, što je učinilo dobrovoljnim za farmere.

 

 

Ali mir nije izdržao. Kada su traktori farmera počeli da se parkiraju na stepenicama Evropskog parlamenta, Elizejskim poljima i trgu Sintagma u Atini početkom 2024. godine, Weber i EPP su odustali od dogovora, udruživši snage sa krajnjom desnicom u pokušaju da je ubiju. Nisu uspjeli, ali zakon ostaje u limbu.

 

 

Večera i neslaganje

 

 

Kroz sve ovo, Von der Leyen je bila gotovo nevidljiva, dozvoljavajući Timmermansu da javno iznese svu vrućinu EPP-a.

 

 

Dana 30. januara, Von der Leyen i Hoekstra su imali večeru u Briselu sa Weberom i članovima EPP-a u Parlamentu i Komisiji, na kojoj su razgovarali o prijedlogu Komisije za ambiciozni novi cilj EU o emisijama za 2040. godinu.

 

 

Odgovor okupljenih na večeri bio je potpuna nevjerica i bijes. Visoki zastupnici u Evropskom parlamentu i komesari tražili su da znaju zašto bi Von der Leyen objavila potencijalno toksičnu novu politiku na samom početku predizborne kampanje. Mnogi su primili nacrt na dan ili blizu dana masovnog protesta farmera koji je napunio Place Luxembourg ispred Evropskog parlamenta dimom od zapaljenih guma.

 

 

Sljedeći potez Von der Leyen izgledao je kao sramotno povlačenje. Komisija je ponovo napisala prijedlog, uklonivši jezik koji se smatra kritičnim prema poljoprivrednicima i pasus o internom modeliranju koji je pokazao da je moguće da poljoprivreda napravi velika smanjenja emisija. Von der Leyen je također odustala od zasebnog zakonskog prijedloga za smanjenje upotrebe pesticida i razvodnjenih zelenih zahtjeva vezanih uz glavni program EU subvencija za poljoprivredu.

 

 

U isto vrijeme, Von der Leyen tim je otklanjao još jedno potencijalno područje nezadovoljstva, tiho odgađajući objavljivanje plana toplotne pumpe do nakon izbora. Zvaničnici Komisije željeli su izbjeći ponavljanje kampanje krajnje desnice u Njemačkoj protiv zakona o postupnom ukidanju plinskih kotlova.

 

 

Dok je bila pored predsjednice Komisije na konferenciji za novinare u Briselu u februaru, bilo je vrijeme da je Weber i formalno podrži. Izgledao je opušteno. Von der Leyen je upravo završavala manje nego snažnu odbranu vlastite zabrane motora sa unutrašnjim sagorijevanjem kada se Weber uključio — glatko, pristojno — da kaže koliko je sretan da će stranka postavljati smjer klimatske politike bloka u budućnosti. „Zeleni dogovor je EPP dogovor“, rekao je on.

 

 

Pobijediti ili izbjeći raspravu?

 

 

Ovih dana, u žaru predizborne kampanje, dvije strane insistiraju da besprijekorno rade zajedno.

 

 

Ono što čujemo i iz EPP porodice i tokom kampanje je sljedeće: klimatski ciljevi Evropskog zelenog dogovora su naširoko podeljeni i saglasni – rekao je glavni glasnogovornik kampanje Von der Leyen, Alexander Winterstein.

 

 

Weber je rekao da su on i Von der Leyen zajedno napisali manifest EPP-a i postavili “uspješan put za ambicioznu klimu i ekonomsku politiku u godinama koje dolaze”.

 

 

Međutim, ako Von der Leyen osvoji drugi mandat nakon izbora u junu, njen trenutni detant sa EPP-om će biti odmah testiran.

 

 

Uži krug Von der Leyen smatrao je njeno odustajanje od zelenih obaveza jednostavno kao taktički ustupak uoči evropskih izbora.

 

 

Kako zakon o pesticidima već nije prošao parlament, rekli su, von der Leyen samo potvrđuje političku realnost. U međuvremenu, klimatski cilj za 2040. je uvijek bio jedan za nakon izbora, pa će se vjerovatno vratiti i plan toplotne pumpe.

 

 

Ciljevi u pogledu zaštite klime i očuvanja prirode ostali su nepromijenjeni – rekao je glavni glasnogovornik Komisije Eric Mamer. Konsultacije s industrijom i poljoprivrednicima, posebno, dovele su do toga da je Komisija “predložila radnje kako bi se osigurala pravilna i pojednostavljena provedba Evropskog zelenog dogovora”.

 

 

U aprilu je Von der Leyen signalizirala da ni njena borba sa EPP oko Zakona o obnovi prirode nije završena. U pismu poslanicima EP, koje je procurilo u Politico, ona je prkosila svojoj stranci, rekavši da je Komisija “potpuno posvećena” “glavnom prijedlogu”.

 

 

Ako osvoji drugi mandat, bit će prisiljena rano otkriti svoje prave namjere, počevši od izbora šefa klime. Ribera, socijalistički zamjenik premijera Španije, snažno se zalaže za posao “superkomesara” koji vodi sve zelene datoteke: energiju, klimu i okoliš. Doživotni stručnjak za klimatsku politiku, Ribera se naširoko smatra eminentno kvalifikovanim za ulogu komesara za klimu, uprkos svemu zbog čega bi EPP mogla ustuknuti pred izgledom.

 

 

Do novembra bi se blok mogao suočiti i s pitanjem kako odgovoriti na drugo predsjedavanje Donalda Trumpa. Sve što EU radi u tom scenariju morat će naglasiti vlastite klimatske akreditive ili riskirati da se globalne zelene obaveze rasplinu kako američko vodstvo nestane.

 

 

Za sada, Von der Leyen mora zadržati EPP po strani, a da ne otuđi druge velike grupe s lijeve strane koje će joj možda trebati da dobije glasanje u parlamentu nakon izbora. Ukoliko parlament jako zaluta udesno, predsjednica Komisije nije isključila saradnju sa strankama krajnje desnice na donošenju zakona – sve dok oni ne budu u suprotnosti s njenim političkim crvenim linijama. Iako su mnoge stranke krajnje desnice neprijateljski raspoložene prema Green Dealu, uvjerenje u hitnost klimatskih promjena nije među njenim kriterijima za saradnju s njima.

 

 

Iako nema sumnje da su se poruke promijenile, daleko je od jasnog koliko daleko se pomjera i pravi stav Von der Leyen o klimatskoj politici. Ona je sada na turneji slušanja sa industrijom i poljoprivredom kako bi pokušala da odgovori na njihove brige; cilj je olakšati zagađivačima smanjenje emisija.

 

 

Predsjednica i njen tim također su tiho kontaktirali s povjerljivim aktivistima za klimatske kampanje i strateškim konsultantima tražeći mišljenja o tome kako oblikovati i potom komunicirati drugu fazu Zelenog dogovora.

 

 

Za njene kritičare, Von der Leyen je napravila potencijalno fatalnu grešku u pokušaju da obuzda EPP i usavrši politiku kako bi ograničila bilo kakvu dalju reakciju farmera i industrije.

 

 

Ribera je, naprimjer, neštedimice napala Von der Leyen zbog onoga što smatra mlakom odbranom Zelenog dogovora. “Vjerujem da je liderstvo potrebno,” rekao je Ribera u intervjuu za Politico.

 

 

-Vjerujem da je treba ohrabriti da brani svoje naslijeđe i da ne poništi ono što je postigla u proteklih pet godina.

 

 

Barem za sada, Von der Leyen ima izbore koje treba pobijediti i posao da zadrži. Ona govori o Zelenom dogovoru uglavnom u smislu evropske industrijske konkurentnosti — trenutne opsesije za EPP pogodnu za poslovanje.

 

 

-Uredu je ako to ne radimo samo zbog klime. Ako to učinimo za prosperitet, za napredne industrije, [za] zadržavanje radnih mjesta ovdje i otvaranje novih radnih mjesta u proizvodnji u Evropi, ja sam za to – rekao je jedan konsultant za klimatsku politiku koji je davao savjete Komisiji.

 

 

U Bukureštu početkom marta, pošto je prihvatila nominaciju svoje stranke za učešće na izborima za EU, Von der Leyen se prvi put obratila delegatima EPP-a kao njihovom glavnom kandidatu. Zeleni dogovor je bio prisutan u njenom govoru, ali samo kao motor industrijske obnove Evrope.

 

 

Mi se zalažemo za pragmatična rješenja, a ne za ideološka – rekla je. Nestali su uzvišeni ideali iz 2019. i žestoka posvećenost u godinama koje su uslijedile zbog kojih je podstakla svoje kritičare da se pokore. Ovo nije bilo vrijeme za moralni krstaški rat.

 

 

Ostavite to vitezovima Okruglog stola.

 

(Politico)

(190)

Analiza Politica: Šta se krije iza tajnog krstaškog rata Von der Leyen?