Tragedija je što mornarice europskih država nisu u stanju osigurati slobodu plovidbe pomorskim putem od vitalnog značaja za njihovo gospodarstvo. Zanimljiv je geopolitički položaj Europe. ‘Staru damu’ na istoku brani Ukrajina, a vitalni plovni putevi ovise o mornarici SAD-a

 

 

 

Piše: Goran REDŽEPOVIĆ

 

 

Nema nikakve naznake proširenja djelovanja zapadnih saveznika s namjerom vojnog poraza pobunjenih Hutija. Koalicija koju je predvodila Saudijska Arabija izvela je od 2015. godine više od 25.000 zračnih napada u ratu protiv pobunjenih brdskih plemena Hutija na zapadu Jemena. U međuvremenu je pobunjenička vojska Hutija uspjela zauzeti glavni grad Sanu.

 

 

 

Iluzorno je očekivati da će jedna eskadrila mornaričkih aviona F-18 Super Hornet, četiri višenamjenska aviona Typhoon FGR.Mk i nekoliko plovila koja lansiraju krstareće rakete napraviti preokret na Crvenom moru.

 

 

 

Dugotrajni letovi za skromnu količinu bombi

 

 

Prvog dana zračnih udara napadnuto je 60 ciljeva na 16 različitih lokacija. Upotrijebljeno je oko 100 komada preciznog naoružanja. Korištena ubojita sredstva ukazuju na namjeru postizanja što veće precioznosti udara, uz minimalne kolateralne žrtve i razarajuće učinke. Četiri britanska Typhoona, koji su poletjeli iz zrakoplovne baze Akrotiri na Cipru, nakon 2300 kilometara leta ciljeve su napali “pametnim” bombama Paveway IV. Komplet za navođenje bombe ima dvostruko, satelitsko i inercijalno navođenje, a u završnom dijelu putanje prati laserom označenu točku na tlu. Stoga je mogućnost skretanja bombe sa zadane putanje svedena na minimum. Vođena bomba Paveway IV kao razorno sredstvo koristi gravitacijsku bombu Mk-82 ukupne mase 227 kilograma. To je najmanji kalibar bombe iz MK serije.

 

 

 

Svaki pilot aviona jednosjeda tipa Typhoon neprekidno je proveo u zraku ukupno osam sati. Vrlo impresivno trajanje leta za skromnu količinu isporučenog tereta.

 

 

 

Typhooni Kraljevskog ratnog zrakoplovstva koristili su naoružanje čija je primjena moguća samo ako bombe ispuštaju iznad objekta djelovanja. To dokazuje da pobunjenici ne raspolažu sofisticiranim sustavima protuzračne obrane. Amerikanci to već odavno znaju jer su od 2002. godine izveli gotovo 400 udara na Jemen u sklopu borbe protiv terorizma.

 

 

 

Koliko je brodova napadnuto

 

 

Kolika je stvarna opasnost od napada Hutija na komercijalne brodove? Do početka intervencije 12. siječnja 2024. godine ukupno je izvedeno 26 napada na komercijalne brodove. Jedan teretni brod za prijevoz automobila, Galaxy Leader, u vlasništvu japanskog brodarskog poduzeća Nippon Yusen i Ray Shipping i djelomično u vlasništvu izraelskog poslovnog čovjeka Ramija Ungara, otet je u studenom 2023. godine zajedno s 25 članova posade koji su još uvijek zatočeni kao taoci negdje u Jemenu.

 

 

 

U siječnju ove godine ukupno je napadnuto 16 komercijalnih brodova. Četiri broda gađana su borbenim dronovima, a njih 12 protubrodskim balističkim raketama. Projektili su u pet slučajeva u potpunosti promašili cilj. Dva puta je brod pogođen, ali bez ikakve štete, dok je u pet slučajeva šteta bila zanemariva. Samo četiri puta na brodovima je nakon napada izbio manji požar, koji je posada uspjela lokalizirati vlastitim snagama. Dronovi s bojevom glavom mase 25 kilograma malo štete mogu učiniti brodovima istisnine veće od 50.000 tona.

 

 

 

Koji arsenal imaju Huti

 

 

Na vojnoj paradi, održanoj u glavnom gradu Sani u rujnu prošle godine, vodstvo Hutija pokazalo je raspoloživo naoružanje za protubrodsku borbu. Po onom što je prikazano, prijetnju komercijalnom prometu koji prolazi kroz tjesnac Bab el Mandeb predstavlja šest tipova balističkih i šest krstarećih protubrodskih raketa. Budući da je režim u Teheranu glavni sponzor pobunjenih Hutija, najviše naoružanja čine rakete iranskog porijekla. Međutim, u arsenalu pobunjeničke vojske nalaze se i projektili proizvedeni u bivšem Sovjetskom Savezu, kao i oni koje je ranija vlada nabavila u Kini.

 

 

 

Među balističkim protubrodskim projektilima na raspolaganju je nekoliko tipova iranskih raketa, dometa od 140 do 500 kilometara. Uglavnom imaju elektrooptički i infracrveni sustav za samonavođenje u završnom dijelu putanje. Pobunjenici su za napade na brodove prepravili čak i staru sovjetsku protuavionsku raketu SA-2 Dvina. Krstareći projektili također su raznoliki. U naoružanju su stare sovjetske protubrodske rakete P-21/P-22, NATO oznake SS-N-2 Styx, dometa do 80 kilometara, te kineske C-801.

 

 

 

Tri limitirajuća faktora

 

 

Sposobnije protubrodske krstareće rakete izgledaju kao iranski Ghadira. Sam Ghadir je uvećana iranska izvedenica kineskog C-802, dometa do 300 kilometara. Jedna verzija navodno ima radarsku tražilicu, a druga elektrooptički odnosno infracrveni način pretraživanja. Na temelju dometa izvornog modela, procijenjeni domet oba sustava iznosi oko 800 kilometara.

 

 

 

Iako prikazani arsenal raketnog naoružanja za protubrodsku borbu na prvi pogled djeluje impresivno, postoje tri limitirajuća čimbenika njegove efikasne primjene.

 

 

 

Za određivanje pozicije ciljeva koje namjeravaju napasti Hutiji koriste javno dostupne informacije o lokacijama komercijalnih brodova. U Jemenu nema raspoloživih radara dugog dometa za motrenje. Ako bi se koji i aktivirao vjerojatno bi bio brzo uništen. Motrilačke radare srednjeg i malog dometa saveznici eliminiraju bez poteškoća.

 

 

 

Dosad nisu bili uspješni

 

 

Javno raspoložive informacije korisne su za praćenje lokacije brodova, ali nedovoljne za izvođenje preciznih raketnih udara po pokretnim ciljevima. Za razliku od krstarećih raketa, koje lete podzvučnim brzinama, balističke rakete dostižu brzine veće od brzine zvuka. Stoga se napadi na komercijalne brodove izvode balističkim raketama jer je mnogo kraći protok vremena od posljednje poznate pozicije broda do vremena udara.

 

 

 

Iako jedan cilj napadaju salvom od tri rakete, dosad nisu bili uspješni. Sustavi za navođenje dosad korištenih projektila pokazali su vrlo slabe performanse. Za terminalno samonavođenje balističkih projektila koriste se optoelektronička sredstva kao i infracrveni tragači. Međutim, izgleda da početna putanja leta ne osigurava pozicioniranje glave za samonavođenje unutar parametara koji osiguravaju zahvat cilja u finalnom dijelu balističke putanje.

 

 

 

Krstareći protubrodski projektili kojima raspolažu pobunjenici u Jemenu imaju glavu za aktivno radarsko samonavođenje. Međutim, dosad nisu korišteni protiv trgovačkih brodova. Američki razarač jednoga je od njih oborio.

 

 

 

Špijunski brod Irana

 

 

I treća, najslabija točka pomorskih pirata Hutija jest potpuna ovisnost o pomoći Irana. Ne postoji javno dostupan podatak o zalihama protubrodskih projektila u zapadnom Jemenu. Međutim, sigurno je da su one ograničene. Blokada brodova i zrakoplova kojima je odredište Jemen znatno bi limitirala i na kraju iscrpila borbene sposobnosti pobunjenih Hutija.

 

 

 

Iran je planski naoružao svoje šijitske partnere u Jemenu brojnim protubrodskim raketama. U vodama Crvenog mora nalazi se i iranski špijunski brod Behshad, službeno registriran kao teretno plovilo. Dakle, ova operacija nije nastala kao reakcija na izraelsku invaziju Pojasa Gaze, već je dugo pripremana i planirana. Napadi na jedan od najznačajnijih međunarodnih pomorskih puteva počeli su u trenutku kad je to bilo u interesu Irana.

 

 

 

Zasad u vodama Crvenog mora i Adenskog zaljeva, uz američke i britanske brodove, patroliraju borbena plovila Francuske, Italije, Španjolske, Nizozemske, Danske, Indije, Japana, Južne Koreje i Kine.

 

 

 

Angažman Washingtona

 

 

Kroz tjesnac Bab el Mandeb, što prevedeno s arapskog znači “Vrata suza”, godišnje prođe između 12 i 15 posto svjetskog pomorskog prometa. Polovina europske razmjene s Azijom i 30 posto kontejnerskog prometa Starog kontinenta prolazi kroz vode Crvenog mora. Od predviđenih 3000 brodova, više od 2000 dosad je preusmjereno oko Rta dobre nade. Dodatnih 11.000 kilometara plovidbe ne samo da povećava cijenu transporta nego i dovodi do poremećaja u opskrbi. Zbog povećanog rizika plovidbe za pet puta je povećana premija osiguranja brodova.

 

 

 

Na gubitku su najveće europske zemlje i zemlje daleke Azije koje svoju robu ovim putem transportiraju na europsko tržište. Zatvaranje ovog plovnog puta imalo bi minimalan utjecaj na gospodarstvo SAD-a. Stoga angažman američkih snaga treba promatrati iz njihove perspektive. Washington ne pokazuje namjeru za većim angažmanom u Jemenu. Zasad žele limitirati moguće širenje sukoba u Gazi na širu regiju, kao i sačuvati ugled vodeće vojne sile ograničenim djelovanjem protiv Hutija.

 

 

 

Je li moguća međunarodna koalicija?

 

 

Napadi Hutija ugrožavaju oko 1300 kilometara plovnih puteva. Kroz Crveno more prolazi 480, a u Adenskom zaljevu je oko 800 kilometara morskih ruta koje treba zaštititi od napada iz Jemena. Za zaštitu tih ruta potrebno je stalno angažirati najmanje 40 suvremenih vojnih plovila, borbeno spremnih 24 sata. To znači da na godišnjoj razini, zbog rotacija i održavanja, za te zadaće treba izdvojiti 120 plovnih jedinica. Zasad se u opasnim vodama radi zaštite plovnih puteva nalazi oko 15 ratnih brodova.

 

 

 

Je li moguća šira međunarodna koalicija u borbi za obranu slobodne plovidbe vodama Crvenog mora i Adenskog zaljeva? Zasad ne postoje nikakve šanse. Čak su i Francuzi, koji su NATO saveznici Amerikancima i Britancima, naglasili svoje samostalno prisustvo u Crvenom moru. Nisu podređeni Središnjem zapovjedništvu američke Pete flote sa sjedištem u Bahreinu.

 

 

 

Tragedija je što mornarice europskih država nisu u stanju osigurati slobodu plovidbe pomorskim putem od vitalnog značaja za njihovo gospodarstvo. Zanimljiv je geopolitički položaj Europe. “Staru damu” na istoku brani Ukrajina, a vitalni plovni putevi ovise o mornarici SAD-a. Bez plovidbe Sueskim kanalom i Bab el Mandebom Sredozemno more opet ostaje izvan glavnih pomorskih ruta. Doduše, Mediteran je još uvijek atraktivan za turistička krstarenja. Kruzeri nesmetano plove, barem zasad.

 

(Telegram)

(121)

ANALIZA PORTALA TELEGRAM: Napadi na Crvenom moru dugo su planirani i pripremani, i nemaju veze s Gazom. Počeli su…