Trenutno najboljeg komičara i jednog od najpopularnijih glumaca Andriju Miloševića prije skoro četiri godine osvojila je kolegica Aleksandra Tomić, s kojom od tada uživa u skladnoj romansi. Junak trenutno najpopularnije serije u regionu „Andrija i Anđelka”, sa svojom dragom sarađuje u popularnom sitkomu, u kom mu talentovana umjetnica tumači maćehu. Ovaj danas skladni par svoju romansu otpočeo je tokom zajedničkog rada u pozorištu Boško Buha, a Andrija otkriva detalje o vezi.
Nesebičan
Da li ti je neobično kada kadar dijeliš sa svojom djevojkom?
– Ne, to mi je normalno. Oboje radimo svoj posao i nema tu mjesta za bilo kakvu mistifikaciju.
Kako izgleda vaša profesionalna saradnja?
– Fenomenalno! Ja sam vrlo nesebičan kolega i svima pružam podršku u poslu, pa tako i Aleksandri. Sve je sjajano i što se tiče Aleksandre privatne stvari ostavljamo za naša četiri zida i ne pričamo o tome dok se radi.
Koliko se promijenila tvoja svakodnevica od kada ste započeli vezu?
– Bio jedan kralj i imao tri sina… Sve bajke tako počinju. Slučajnost je htjela da postojimo, pa smo se na taj način i upoznali. To vam je život.
Čime te je osvojila Aleksandra?
– Neka to bude moja mala tajna. Ona je divan djevojka, vedra, šarmantna, pametna… Nekako sve to se sabere i dobijete jednu vezu. Mislim da je jako važno naći osobu koja vas nasmije, podržava, raduje i tuguje sa vama.
Razmišljate li o vjenčanju ili vam ta formalnost nije bitna?
– Vjenčanja neće biti niti nas ono zanima. Živjet ćemo i radovat ćemo se. To je sasvim bespotrebna formalnost. Šta znači taj papir? On više nema važnost kao nekada. Mi se volimo dovoljno i bez papira i dokazivanja da smo muž i žena bilo kome.
Osjećate li nešto što bismo mogli da nazovemo očinskim instinktom?
– Naravno. To je normalno i lijepo osjećanje. Obradovat ću se prinovi, ali to nije nešto što se tako lako ispalnira. Kada bude vrijeme za to bit ćemo savršeni roditelji i potpuno posvećeni odgoju djeteta.
Ko je temperamentniji u vašoj vezi, a ko je onaj koji smiruje vatru?
– Ja sam taj koji uvijek na kraju popusti.
Smatraš li da je ljubav najvažnija u životu?
– Ja sam veliki emotivac, iako to ne izgleda. Treba da sebi osmislimo život. Tako što volimo i živimo, smijemo se, kreiramo svoju sreću, ne očekujući savršenstvo. Jednostavno uživamo, sada i ovdje. To je neki recept.
Stalno radiš. Koliko su ti važni slobodni dani i kako ih koristite?
– Nemam slobodnih dana do juna, tako da bih to bolno pitanje ostavio nedorečenim. Ali, čim ugrabim priliku idem na jedan dobar i dug odmor.
Jesi li od onih ljudi koji se predaju letargiji ili se uvijek iz sve snage trudite da budeš dobroraspoloženi?
– Uvijek sam ono što jesam, pa kakav god bio u određenom trenutku, pun energije ili na izmaku snage. Ne trudim se da kalkulišem. Svoj sto, svoja muzika. Nedostaje mi spavanja i sna. U snovima često nađem kutak u kojem se sklupčam i razmišljam. Snovi su čovjekov najbolji prijatelj.
„Andrija i Anđelka” započela je život i u regiji, koji su prvi komentari koji dolaze do vas i na kakav je prijem naišla kod gledalaca?
– Reakcije su fantastične, a komentari sjajni. Moram priznati da sam zaista zadovoljan i sretan zbog načina na koji je publika u regionu reagirala na seriju, i da vole da nas gledaju.
Poistovjećuje li vas publika previše sa televizijskim Andrijom?
Simbioza
– To nije nezgodno, više je pogodno. Neobičnost i simbioza ličnih i imena likova, cijeloj seriji dala je jednu autentičnost, pa čak i dokumentarnost, zbog čega je, između ostalog, publika i voli. Ljudi me, naravno, poistovjećuju s ulogom koju igram, ali to i nije posebno čudno i uvijek se dešava kada je nešto dobro i zanimljivo.
U čemu je tajna uspjeha ovog trenutno najgledanijeg TV serijala?
– Već sam mnogo puta izjavio da vjerujem kako je za to prije svega zaslužan dobar tekst i kratka, a efektna forma. Ipak, to se nikada sa sigurnošću ne zna i nema definiciju. Potrebno je mnogo toga da se poklopi u određenom trenutku. To su sudbina, zvijezde, nebo, Bog… Ko će znati šta je sve imalo uticaja.
Tužni su oni dani kada sam izgubio divne ljude
Koji su najsretniji i najtužniji trenuci u životu i karijeri?
– Najsretnije trenutke u karijeri proveo sam sa publikom koja se smije, reaguje, aplaudira i komentariše, a najtužniji su bili oni kada sam zauvijek izgubio neke divne ljude s kojima sam živio i radio.
(278)