Đurđević je oficir i novinar, tako se i predstavio Sudu BiH, a inače, autor je intervjua sa ratnim zločincem Radislavom Krstićem, objavljenog 1995. godine pod naslovom “Podrinje je konačno slobodno”. Ovaj intervju nastao je nakon izvršenog genocida u Srebrenici, a u članku se Krstić hvali “postignućima”.
Piše: A. Čorbo-Zećo / NAP
Slučaj Dobrovoljačka, zatvoren pred Haškim tužilaštvom koje je jasno kazalo da je kolona u Dobrovoljačkoj bila legitimna vojna meta, a nazor otvoren pred Sudom BiH, na najnovijem ročištu pokazao je još jednom svu raskoš montaže od strane Tužilaštva BiH, tačnije tužilaca Milanka Kajganića i Mladena Vukojičića.
Svjedok Zoran Adžić u vrijeme proljeća 1992. godine prekomandovan u Sarajevo u kasarnu “Jusuf Đonlić” naprasno se sjetio uniformisanih lica koji su pucali u njega, i gužve koju je vojska napravila u Dobrovoljačkoj kada je presjekla kolonu. Tako je danas govorio 30 godina od dešavanja.
A, 1995. godine pred istražnim sudijom u Bileći govorio je nešto potpuno drugačije. Tada je tvrdio da je u njega pucao visok čovjek, civil, star oko 40 godina, a da je gužvu i haos napravila grupa civila, koja je bila naoružana.
Na jasno pitanje odbrane je li se bolje sjećao 1995. godine ili danas, 30 godina poslije, Adžić nije mogao precizirati, ali je kazao da ne bi lagao pred istražnim sudijom. On je potvrdio da su njegovi potpisi na toj izjavi autentični, ali da se i danas sjeća trenutka iz 3. maja 1992. godine.
Adžić je ranjen u Dobrovoljačkoj 3. maja, u zgradu Druge vojne oblasti došao je iz Lukavice na utovar materijalno-tehničkih dobara, a nakon što je Alija Izetbegović 2. maja “stigao u kasarnu u Lukavici”.
„Vidio sam Aliju Izetbegovića u društvu ženske osobe. Bilo je tu i UNPROFOR-a. Bio je i sa svojim ljudima. Sutra smo u poslijepodnevnim satima u koloni (nekih 20 kamiona) krenuli na iseljavanje i evakuaciju ljudi iz Druge vojne oblasti. U koloni s nama bila su i vozila UNPROFOR-a“, ispričao je Adžić.
Na kasnija pitanja odbrane, ali i sudije Darka Samardžića, Adžić je potvrdio da nije vidio kako je stigao Izetbegović u kasarnu, ali je te 1995. godine kazao da je “general Milutin Kukanjac bio u okruženju, a da su u isto vrijeme pripadnici vojne policije držali Aliju Izetbegovića u Lukavici”.
Danas to nije mogao potvrditi, pa čak kazavši da on ne zna šta je taj sudija pisao!? Čak je kazao da on nikada nije bio na Vojnom sudu!?
Inače, u svojoj izjavi iz 1995. godine kazao je da je kolona brojala 300-400 vojnika, ljudi, građanskog osoblja, porodica, ali se danas nije mogao odrediti o ovom pitanju.
Tužiocu Vukojičiću je ispričao da je nakon ranjavanja odvezen u bolnicu Koševo, gdje je ostao 9 dana.
Advokatici Lejli Čović kazao je da je tog dana, 3. maja, bila gužva i da je bilo mnogo ranjenih u bolnici, te da su oni kasno navečer dobili pomoć.
Prije njega saslušan je unakrsno Borislav Đurđević, koji je 14. februara 2024. godine saslušan od strane Tužilaštva BiH.
Tada odbrane nisu imale izjavu ovog svjedoka iz 2005. godine datu u Bijeljini, a na koju se vještak poziva u optužnici, te je tada sudija Darko Samardžić pitao tužioca Mladena Vukojičića zašto odbrane nemaju taj iskaz, kako bi se mogle spremiti za unakrsno ispitivanje.
Tužilac Vukojičić je kazao tada da nema taj iskaz (!?), a onda je Samardžić, vrlo logično, pitao – pa ko je dao vještaku iskaz na osnovu kojeg je sačinio nalaz.
„Pa valjda Tužilaštvo daje dokumente vještaku. Na osnovu čega je napravio nalaz“, pitao je Samardžić.
U međuvremenu odbrane su dobile izjavu i danas je Đurđević odgovarao na pitanja odbrana. Najviše je odbrane interesirala njegova tvrdnja da je kolona u Dobrovoljačkoj formirana po marševskom poretku, a problematiziran je i njegov kredibilitet.
Đurđević je govorio na pitanje sudije u vezi sporazuma o izmještanju, te je kazao da je general Aksentijević sa UNPROFOR-om dogovorio selidbu Druge vojne oblasti. Kazao je da prilikom dogovora nije bilo “druge zaraćene strane”.
Đurđević je oficir i novinar, tako se i predstavio Sudu BiH, a inače, autor je intervjua sa ratnim zločincem Radislavom Krstićem, objavljenog 1995. godine pod naslovom “Podrinje je konačno slobodno”. Ovaj intervju nastao je nakon izvršenog genocida u Srebrenici, a u članku se Krstić hvali “postignućima”. Ovaj članak korišten je u Hagu kao dokaz tokom suđenja Krstiću, koji je bio komandant Drinskog korpusa.
Danas je ovaj članak prezentiran Đurđeviću, i on je potvrdio autorstvo.
Suđenje u ovom procesu nastavlja se 3. jula 2024. godine, a osim Ejupa Ganića, kao prvooptuženog, optužnica tereti i Zaima Backovića, Hamida Bahtu, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušinu, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žišku, a Tužilaštvo BiH dokazuje da kolona nije legitimna vojna meta i da Alija Izetbegović nije zarobljen, već slobodan čovjek.
(SB)
(357)
Related posts:
SRPSKI ZLOČINCI OD OVOGA NE MOGU POBJEĆI; Činjenice o genocidu u Srebrenici utvrđene u Haškom tribunalu: DEVET DANA PAKLA
Marketinški tempirana TV bomba: Šta sve otkriva Mladićeva čokoladica djeci Srebrenice?!
ŠTA SE ONO NA BAŠČARŠIJI SJAJI, STANIVUKOVIĆEVA KOKARDA NA GLAVI: Četnik sam, al’ najlepši!
Evo ko je prevarom oteo skupocjeno zemljište u centru Banjaluke: Sjeća li se Radojičić šta je (iz)govorio?!
Dr. Pašagić žrtva sistema koji uz koronu odnosi živote, a odnosio ih je i prije, kad će stati!
DOSIJE „OSOBE XX“ IZ AFERE „RESPIRATORI“: Uništavaju li se dokazi s mobilne mreže?
Taj dan su svi odlučno krenuli u zadnju bitku. Komandant Zaim je naredio juriš. Sve se prelomilo u nijemi muk i rat je stao…
Sebija, hvala ti
ČUVENI BRITANSKI LIST ANALIZIRA: Dodik raspiruje strah kod žrtava genocida…
Opet prijete oživljavanjem Herceg Bosne! Gospodo, prisjetite se razgovora na Bledu ‘94… I tada je sve bilo jasno!
