BAKIR IZETBEGOVIĆ: ALIJINO NASLIJEĐE JE KAMEN TEMELJAC KOJI MORAMO SAČUVATI

Sve što je rahmetli Alija radio, kompletno njegovo naslijeđe, je kamen temeljac koji mi moramo sačuvati radi sebe – kazao je u razgovoru za Preporod.info Bakir Izetbegović, sin rahmetli Alije Izetbegovića.

Godišnjica smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine obilježava se danas, 19. oktobra, a Bakir Izetbegović je ovim povodom govorio o njegovom liku i djelu, te porukama koje u današnjici trebamo uzeti iz njegovog života.

O onima koji su preselili na Bolji svijet se uvijek govori najbolje, slika o njima se uljepšava, ali kada je rahmetli Alija u pitanju, ta slika je zaista lijepa.
On je bio izvanredan čovjek, volio je ljude, bio je dobar prema svima, a najbolji prema svojoj djeci.

Imao je uvijek mnogo vremena i strpljenja za nas troje, sestre Lejlu i Sabinu i mene. Mnogo toga je radio u isto vrijeme, imao je kapacitet za to, bio je uvijek rukovodilac u preduzećima u kojima je zarađivao za život, pisao je članke i knjige o islamu, mnogo je čitao, putovao, ali je uvijek i na prvom mjestu bio glava porodice. Bio je dobri, blagi otac – ispričao je Izetbegović.

Podsjećajući na činjenicu da je Alija bio s narodom i uz narod, kazao je da je on dobro poznavao ljude, jer je u mladosti prošao kroz različita iskustva unutar velikih grupa ljudi koje su bile izložene tegobi i iskušenju.

Prvo teško iskustvo je bio zatvor u vremenu brutalnog obračuna komunista s neistomišljenicima, u vremenu postratne neimaštine i gladi koja je posebno pogađala zatvorenike, “dno društva”, kako je to imao običaj kazati Omer Behmen. Uskoro nakon izlaska iz zatvora Alija je radio kao rukovodilac na nekoliko velikih gradilišta u Crnoj Gori. I on i stotine radnika na tim udaljenim gradilištima su živjeli u barakama, odvojeni po pola godine od porodica i normalnog života. Upoznao je ljude koji su živjeli pod pritiskom, koji su se nosili s tegobama, i poštovao ih je. Za robijaše mi je znao reći da je među njima bilo jačih karaktera nego među običnim ljudima – istaknuo je Bakir Izetbegović.

Dodao je da se Alija kao političar “mnogo družio s ljudima, nije se odvajao od naroda”.

To zna biti iscrpljujuće. Do Alije se moglo relativno lako doći, nije izbjegavao svakodnevni odnos sa stotinama onih kojima je trebala direktna pomoć, a bio je u godinama i narušenog zdravlja. Vjerovatno zato što je i on iskusio situacije u kojima mu je trebala pomoć, a nije je bilo. I nikad se nije ljutio na narod – kazao je Izetbegović.

Podsjetio je da se Allija nije ljutio ni onda kada stranka koju je vodio na Općim izborima 2000. godine nije dobila odgovarajuću podršku naroda.

Svi smo se tada ljutili na glasače, osim njega. On je smatrao da s narodom treba raditi, pojašnjavati, služiti mu – naglasio je Izetbegović.

Bakira Izetbegovića smo pitali i o univerzalnoj vrijednosti ostavštine Alije Izetbegovića koju treba promovirati.

On je bio uvjereni musliman, uvjereni demokrata, i uvjereni Bosanac, poštovalac suštine multikulturne zajednice Bosne i Hercegovine. To troje trebamo braniti i unapređivati, jer samo u odbrani, skladu i unapređenju te tri vrijednosti je naš duhovni i fizički opstanak – naglasio je Izetbegović.
Dodao je da je važna poruka iz života rahmetli Alije i to da nema bezizlaznih situacija.

Iz njegove misije uzimamo poruku da se ne smijemo predavati, da će uvijek nadjačati prava strana. Naravno, ne brzo i lako, već nakon uporne i strpljive borbe. On se kao mladić suprotstavio komunizmu kada je to izgledalo apsolutno beznadežno. I dočekao je kraj tog vještačkog, bezbožnog, na laži i opsjeni utemeljnog svijeta koji je izgledao moćan, a nestao je kao morska pjena, urušio se sam u sebe. Kao starac se suprotstavio agresiji na Bosnu i Hercegovinu praveći vojsku od nenaoružanog naroda u uslovima blokade i potpuno prekinutih veza sa svijetom.

Trebao je biti poražen u roku od nekoliko sedmica, najviše nekoliko mjeseci, a nije poražen nikada.

Oni koji su nasrnuli na BiH su završili u haškim ćelijama, a Bosna i Hercegovina je opstala i nastavila da traje s predsjednikom Alijom Izetbegovićem na njenom čelu – naglasio je, između ostalog, Bakir Izetbegović.

Poručio je da se danas trebamo sjećati Alije Izetbegovića te proučavati njegovo djelo.

Ono je još itekako živo, i ono nam treba. Kada počnete čitati bilo koju njegovu knjigu, teško ćete je ostaviti. Uvuče vas u svoj svijet. U naš svijet. Mladim intelektualcima posebno preporučujem njegove “Zapise iz zatvora”, odnosno “Moj bijeg u slobodu”.

To je kondenzat životnog iskustva dobrog i mudrog čovjeka, pouke i poruke za one koji ih žele čuti.