Države Zapadnog Balkana djeluju u sistemu spojenih posuda, a posjeta predsjednika Republike Srpske Andriji Mandiću dodatno destabilizira regiju.

 

 

 

Lider SNSD-a i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, nakon posjeta Rusiji i Bjelorusiji koje je očajnički najavljivao mjesecima, otišao je, u privatnom aranžmanu, i u susjednu Crnu Goru. Sastao se sa Andrijom Mandićem, predsjednikom Skupštine Crne Gore. Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, koji je nešto ranije podnio ostavku na sve stranačke funkcije u Pokretu Evropa sad!, te premijer Milojko Spajić, nisu bili upoznati sa Dodikovim dolaskom.

 

 

 

POLAGANJE RAČUNA

 

 

Građani/ke su Dodiku sa podgoričkih ulica poručili da “Putinovi poklisari nijesu dobrodošli”. DPS je zatražio Mandićevu smjenu zbog ugošćavanja deklarisanog negatora genocida u Srebrenici.

 

 

 

– Pa, on je jedan posjetilac, zar ne? Ako je to u vezi sa regionalnom saradnjom, vrlo dobro. Ako je u vezi s tim kako sprovesti Plan rasta i uspostaviti zajedničko regionalno tržište na osnovu pravila EU, još bolje. Ili ako se radi o RS-u koji traži savjet kako da ubrza EU reforme u BiH, još sam sretniji. Ako se radi o nečemu drugom, onda ponavljam da, znajući gdje se građani Crne Gore nalaze u pogledu orijentacije, ove su posjete samo prolazne, rekao je evropski komesar za susjedstvo i proširenje Olivér Várhelyi za crnogorske Vijesti.

 

 

 

Nije potrebno naglasiti da je zaustavljanje ulaska Zapadnog Balkana u EU prioritet spoljne politike Ruske Federacije, kaže prof. dr. Nikola Samardžić

 

 

 

A i odnosi između Hrvatske i Srbije ponovo se pogoršavaju. Nakon izjava iz Hrvatske da je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ruski satelit, uslijedile su kontraizjave iz Srbije i protestne note.

 

 

 

– Odnosi Srbije i Hrvatske kvare se gotovo paradigmatski i obavezno su odjek krize širih razmera. Nakon Angele Merkel i Federice Mogherini, koje su Ukrajinu i Zapadni Balkan prepustile Putinu, aktuelna EU administracija na odlasku nije uspela da uspostavi konzistentnu i uspešnu spoljnu i bezbednosnu politiku. Poražena je agresijama Rusije na Ukrajinu i prodorom ruskog uticaja na Zapadni Balkan. Poražena je i na Baltiku, gde je inicijativu umesto EU preuzeo NATO. EU je time Hrvatsku izložila verbalnoj agresiji iz Beograda, koja je trenutno jedino moguća, a da ne pominjem krugove malignog uticaja koje je u Zagrebu ostavio za sobom patrijarh Porfirije, kaže prof. dr. Nikola Samardžić sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

 

 

 

Na Mandića gleda kao na jedan od simbola prevrata iz 2020, u smislu da su njegove namjere najizričitije.

 

 

 

– Mandiću, Milatoviću i Spajiću su samo dodeljene različite uloge iz Beograda i Moskve. Tamo gde je Dodik balkanski Lukashenko, pokušaji te diversifikacije kreiranjem lažne opozicije koju predvodi Jelena Trivić kao saradnica Vučićevog režima, nisu uspeli – budući da se ispostavilo da su nepotrebni. Tu su negde dometi te Dodikove privatne prćije koju naziva državom, nema mesta za bilo koga drugog, dok svi odvažni i sposobni beže. Slično tome, formirana je opozicija u Srbiji. Uloga Dragana Đilasa je jednaka Vučićevoj, da niko ne uđe u EU. Njih neoprezno primaju u Bruxellesu, umesto da ih najure već s portirnice. U politici koju vode, Milatović je nastavljač Momira Bulatovića, a Spajić crkvenih i mafijaških krugova koji su učestvovali u litijaškoj revoluciji. Milatović je podnošenjem ostavke na stranačke funkcije ušao u zonu državnog udara, smatra prof. dr. Samardžić.

 

 

 

Ističe da će se region stabilizovati tek ako se bude ponovo integrisala BiH, a Hrvatska i Srbija od EU dobiju kompenzaciju za odustajanje od teritorijalnih pretenzija. Ali, kompenzaciju mora da prati promjena politike.

 

 

 

– Ulazak Srbije u EU biće najteži poraz ne samo Vučića i Dačića, nego ukupne zločinačke politike koju su doveli do usijanja u poslednjim godinama, pre svega jer nisu lično sankcionisani za svoje postupanje u 90-im. U BiH je zabrinjavajuća slabost centralnih institucija. U Srbiji i Crnoj Gori je fatalna slabost opozicije. Ovde neće biti mira dok Rusija ne bude poražena u Ukrajini, a njeni zastupnici svuda oko nas. Vučić i Dodik moraju položiti račune za Ukrajinu, ne samo za susedski nered, upozorava naš sagovornik.

 

 

 

Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam i član Igmanske inicijative, nije iznenađen posjetom Dodika Mandiću. Baš kao što ga ne iznenađuju Dodikove posjete Vladimiru Putinu i Aleksandru Lukashenku.

 

 

 

– To je deo njegovog teranja inata i njegove proruske politike. Ovo bi trebalo da bude deo i one politike srpskog sveta, jer i Mandić i Dodik, a vodeći u priči je Vučić, zagovaraju tu ideju srpskog sveta – da se teritorije okolnih zemalja gde pretežno žive Srbi objedine na državnoj osnovi, što je jako opasna teza. Tu su i Dodik i Mandić istomišljenici, tako da me ne čudi ova poseta, ali nije dobro što se takve stvari dešavaju, jer i to deluje destabilizujuće na region, upozorava Popov.

 

 

 

SLIJEPO CRIJEVO EU

 

 

Nevolja je, smatra, u tome što Evropa i ranije, kada nije bilo velikih globalnih izazova, nije dovoljno obraćala pažnju na region okupirana sopstvenim problemima. Sad ih još ima daleko više.

 

 

 

Denis Avdagić, vanjskopolitički analitičar iz Hrvatske, kaže da, nažalost, Srbija vuče za sobom u lošem smjeru i BiH.

 

 

 

– Ona je talac, dijelom svojevoljni – ako govorimo o RS-u, a dijelom posve nevoljno – ako govorimo o FBiH, ali BiH je postala talac politike Srbije. I dokle god se to dopušta Srbiji, BiH će nažalost i dalje biti uzročno oštećena, ističe Avdagić.

 

 

 

Naglašava da se u Evropi Zapadni Balkan ne percipira previše važnim.

 

 

– Kad nastanu problemi, onda se malo više pogleda baci, a u principu, regija je nažalost postala slijepo crijevo Evrope koje tek kad zaboli, postaje važno. Dotad je samo slijepo crijevo, kaže Avdagić i dodaje da je Srbija od gotovo svih članica EU čula da ne može sjediti na dvije stolice, a dramu je izazvala samo izjava iz Hrvatske.

 

 

 

Srbija, smatra, redovno izvlači sukob sa Hrvatskom, onda kada je njenoj vlasti to potrebno za unutrašnjopolitičke ili druge ciljeve.

 

(Oslobođenje)

(186)

BiH je talac Srbije: Koga je trebalo potjerati još sa portirnice?