BIO JE IDOL GENERACIJE, JEDAN OD NAJVEĆIH: Genijalac sa Kovača, po svemu poseban, njegovo ime završilo je u pjesmi „Zabranjenog pušenja“, a kada je umro, svi su plakali

„Slobodna Bosna“ donosi novu zanimljivu priču iz povijesti.

Glavni junak naše današnje priče je legendarni Asim Ferhatović Hase, bosanskohercegovački nogometaš po kojem danas ime nosi olimpijski stadion Koševo.

Rođen je u Sarajevu, 24. januara 1933., gdje je i otpočeo svoju fudbalsku karijeru 1945. Član fudbalskog kluba Sarajevo postao je 1948. Prvu utakmicu u dresu svog matičnog kluba odigrao je 1952. godine protiv Zagreba. U prvom timu nastupao je do 1967., odigravši 422 utakmice i uz 198 postignutih golova. Godinama je bio najbolji igrač Sarajeva i jedan od najboljih nogometaša Jugoslavije. U prvenstvenoj sezoni 1963/64. bio je i najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije sa 19 golova.

Nogomet je igrao isključivo iz ljubavi. Kratko vrijeme proveo je u Turskoj, ali je za njega postojao samo jedan klub – Sarajevo. Za A reprezentaciju Jugoslavije odigrao jednu utakmicu. U analima fudbala zapisano je da je Asim Ferhatović 8. oktobra 1961. u Beogradu igrao za najbolju jugoslavensku selekciju koja je pobijedila Južnu Koreju sa 5:1. Kao nogometaš često je biran među najbolje sportiste Bosne i Hercegovine. Stadion FK Sarajevo, olimpijski stadion Koševo, sada nosi naziv stadion Asim Ferhatović – Hase.

Ima još dosta neobičnih priča o igri fudbalskog kaligrafa. On je 1963. godine otišao u Tursku i sklopio ugovor s Fenerbahceom. Svakodnevno je s telefonom kontaktirao s klubom u Sarajevu. Jednog dana mu je u telefonskom razgovoru sekretar Budo Vuković rekao da su u nevolji uoči susreta sa Željezničarom, jer nemaju valjanu ekipu. Hase je na to odgovorio da odmah kreće u Sarajevo. Položio je turskom klubu novčanu garanciju da će se vratiti za desetak dana, dobio ispisnicu, stigao u Sarajevo, ponovo se registrovao za matični klub i za nekoliko dana stekao pravo igranja. Utakmica na Grbavici bila je burna. Željo je imao odličnu ekipu, ali Ferhatović je bio neuhvatljiv. Sarajevo je dobilo taj susret sa 3:2, a poslije postignutog gola Hase je u oduševljenju i trku naletio na stativu koja je pukla.

I ponovni njegov dolazak u Tursku nakon te utakmice na Grbavici bio je privremen. Odigrao je tamo samo devet utakmica i dao više novca turskom klubu nego što je dobio, samo da ga pusti u šeher.

U vrijeme rođenih šezdeset i neke, Hase je bio vlasnik ćevabdžinice “9” i glavni junak jedne pjesme. No, pjesma, nije pjevala o njemu, nego o sasvim drugom čovjeku, drugu Titu. Za navijače Sarajeva, Asim Ferhatović je bio najbolji, a za navijače Želje bio je samo mahalski dribler.

Kada je umro, u 54. godini života, grupa Zabranjeno pušenje objavila mu je osmrtnicu u Oslobođenju, na kojoj je pisalo: “Jedan je Hase”. Hase je ušao u legendu i više nije bilo važno ko za koga navija…

(SB)

(65)