Stoga sam se, pošto su svi ostali prisutni samo ćutali, javio za riječ i rekao da nije politički cjelishodno donositi ovakav zakon koji se ne može primijeniti u praksi, a osim toga on je, rekoh, suprotan Ustavu BiH i neće izdržati ustavnosudsku kontrolu. Stoga takav zakon može samo biti na štetu Republike Srpske.
“Bijaše 26. juni prošle 2023. godine, u to vrijeme sam bio pravni savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH. Iz tih razloga bio sam prijepodne tog dana pozvan na sastanak u 13 sati u Vladi Republike Srpske, koji je vodio Milorad Dodik, a bili su prisutni i Željka Cvijanović, Radovan Višković, Nenad Stevandić i Miloš Bukejlović”, piše bivši savjetnik Željke Cvijanović u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine Milan Blagojević za Infomedia Balkan.
Sastanak je sazvao Milorad Dodik zbog Prijedloga zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, za koji je u tom trenutku planirano da bude usvojen narednog dana, 27.6. 2023. godine, na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske.
Naime, iz naslova zakona i njegovih odredaba proizlazilo je da se u Republici Srpskoj neće primjenjivati, tačnije rečeno zabranjuje se primjena svih odluka Ustavnog suda BiH, što je suprotno Ustavu BiH, iz čijih odredaba je jasno da Ustav BiH ne dozvoljava donošenje takvog zakona
Sastanak je počeo uvodnim Dodikovim obraćanjem na ovu temu, za koje vrijeme sam čitao tekst prijedloga navedenog zakona, jer sam tek tada dobio njegov tekst. Pročitavši ga brzo, jer je imao svega pet članova, odmah mi je bilo jasno da se radi o zakonu koji će, ako bude usvojen, biti suprotan Ustavu BiH.
Naime, iz naslova zakona i njegovih odredaba proizlazilo je da se u Republici Srpskoj neće primjenjivati, tačnije rečeno zabranjuje se primjena svih odluka Ustavnog suda BiH, što je suprotno Ustavu BiH, iz čijih odredaba je jasno da Ustav BiH ne dozvoljava donošenje takvog zakona.
Stoga sam se, pošto su svi ostali prisutni samo ćutali, javio za riječ i rekao da nije politički cjelishodno donositi ovakav zakon koji se ne može primijeniti u praksi, a osim toga on je, rekoh, suprotan Ustavu BiH i neće izdržati ustavnosudsku kontrolu. Stoga takav zakon može samo biti na štetu Republike Srpske.
U tom trenutku moje kazivanje je prekinuo Nenad Stevandić, riječima: “Ne, ne može to, mi smo ovim dosad prešli Rubikon i nema povratka”.
Iako sam bio prekinut na ovaj način ja sam, na sreću, već i onim što sam do tada rekao uspio da ukažem na štetnost donošenja ovakvog zakona.
Nažalost, ti moji razlozi nisu uvaženi pa je Narodna skupština narednog dana usvojila Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH. Sve drugo je istorija, rekli bi neki, jer je poslije toga i zbog toga Christian Schmidt nametnuo najprije krivično djelo neizvršenja odluka visokog predstavnika, a zatim je nametnuo i svoju odluku o poništenju navedenog zakona. I onda je uslijedio krivični progon Milorada Dodika zbog Šmitovog krivičnog djela, kojem sada svjedočimo.
Očigledna je činjenica da su ne samo Dodik nego i Republika Srpska sada u nezavidnoj situaciji prije svega zbog potpuno pogrešnih savjeta, naročito onih pravnih, o tome šta u političkom i pravnom pogledu treba da preduzima Republika Srpska u odbrani svoje imovine
Zašto sam podsjetio na ove događaje?
Razlog je prost i leži u očiglednoj činjenici da su ne samo Dodik nego i Republika Srpska sada u nezavidnoj situaciji prije svega zbog potpuno pogrešnih savjeta, naročito onih pravnih, o tome šta u političkom i pravnom pogledu treba da preduzima Republika Srpska u odbrani svoje imovine i ustavnog položaja u cjelini.
Posljedice tih pogrešnih savjeta pojedinaca sada svi osjećamo, a jedino što je tragičnije od toga je da ti pojedinci, bez ikakvih posljedica za svoje pogrešne savjete, i dalje zauzimaju iste funkcije, nastavljajući i dalje sa svojim besmislenim i opasnim ‘savjetima’.
Jedan u nizu takvih ‘savjeta’ je uporno i besmisleno insistiranje da se Republika Srpska povuče iz Ustavnog suda BiH, pogrešno smatrajući i savjetujući Milorada Dodika da će time navodno biti blokiran rad Ustavnog suda BiH.
Nažalost, takvim ‘savjetima’ nije postignuto niti će biti postignuto išta dobro za Republiku Srpsku, jer je Ustavom BiH propisano (član 6. Ustava) da kvorum čini većina sudija tog suda. To je ustavna norma na koju je pristala i potpisala je delegacija Republike Srpske u Dejtonu, a nakon toga i u Parizu. Takvom normom nigdje nije rečeno da Ustavni sud BiH ne može raditi ako nisu izabrane sve njegove sudije.
I zato sada imamo takvu odredbu Ustava BiH, koja se može promijeniti samo izmjenom Ustava, a ne zakonom kako Dodika pogrešno savjetuju oni kojima je okružen, baš kao što su ga pogrešno savjetovali i prošle godine da Narodna skupština Republike Srpske donese Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, dovodeći ga tim svojim neznanjem i glupostima na optuženičku klupu
Da je delegacija Republike Srpske u Dejtonu insistirala na tome, a mogla je samo da je htjela, onda bi u Ustavu BiH bilo napisano da Ustavni sud BiH mora imati sve sudije da bi mogao raditi, ili da kvorum čine sve sudije tog suda.
Nažalost, srpska strana u Dejtonu nije to tražila već je pristala i potpisala sasvim suprotno od toga, da kvorum čini većina sudija Ustavnog suda BiH. I zato sada imamo takvu odredbu Ustava BiH, koja se može promijeniti samo izmjenom Ustava, a ne zakonom kako Dodika pogrešno savjetuju oni kojima je okružen, baš kao što su ga pogrešno savjetovali i prošle godine da Narodna skupština Republike Srpske donese Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, dovodeći ga tim svojim neznanjem i glupostima na optuženičku klupu.
Sve je ovo tako očigledno i jasno svima, samo ne onima koji zarad svojih ličnih interesa ‘savjetuju’ i potpuno iščašeno uporno ubjeđuju u suprotno ne samo Dodika nego i narod, gurajući nas tako u nacionalnu i državnu provaliju i propast.
(SB)
(621)