BORIS DEŽULOVIĆ O IZBORIMA U HRVATSKOJ: "Primorac je pobijedio u razvijenom svijetu i 'Herceg Bosni', a Milanović samo u nevažnim državicama, poput Hrvatske i Srbije" — Sarajevograd.org

Deset tisuća dvjesto dvadeset sedam glasova, nevjerojatnih tri puta više nego Milanović, dobio je Dragan Primorac u Bosni i Hercegovini, kao veličanstveno finale veličanstvenog trijumfa. Njegova pobjeda bila je čista kao suza: slobodni svijet dao mu je demokratski legitimitet, a Bosna i Hercegovina hrvatski.

Piše: Boris DEŽULOVIĆ

Konačni rezultati za Republiku Njemačku: Zoran Milanović – devetsto osamdeset četiri glasa, Dragan Primorac… – svečano je najavio majstor ceremonije Ante Mihanović i nekoliko sekundi s lisičjim osmijehom pustio okupljeno mnoštvo da strepi, pa najzad objavio: “Dragan Primorac – tisuću devetsto četrdeset tri glasa!”

Okupljeno mnoštvo u hotelu Westin detoniralo je od oduševljenja, kamere državne televizije unosile su se u lica iskrivljena od sreće i ganuća, otvarale su se boce jeftinog pjenušca iz Lidla, orila pjesma “Oj Zagoro, lijepa li si”, nakon čega se raspoloženo društvo opet posvetilo kanape sendvičima, sve dok šef Primorčeva izbornog stožera Ante Mihanović nije opet kažiprstom kucnuo po mikrofonu i zamolio za malo tišine.

“Commonwealth of Australia, odnosno Australija: Zoran Milanović – pedeset jedan glas, Dragan Primorac…”, rekao je Ante, pa nekoliko sekundi s lisičjim osmijehom uživao u strepnji okupljenog mnoštva, “Dragan Primorac – stotinu šezdeset sedam glasova!”

I opet oduševljenje, sreća, ganuće, šampanjac i ” Slavonijo, zlatna ti si”.

I svaki put tako.

“Republika Türky… Türkiy… Republika Turska: Zoran Milanović pet glasova…”, pa pauza, “Dragan Primorac sedam glasova!”, pa klicanje, šampanjac i pjesma, pa “Republika Francuska: Zoran Milanović četrdeset devet glasova…”, pauza, “Dragan Primorac pedeset četiri glasa!”, pa klicanje, šampanjac i pjesma, pa “Kanada, Zoran Milanović četrdeset glasova, Dragan Primorac…”, pauza, “Dragan Primorac stotinu dvadeset jedan glas!”, pa klicanje, šampanjac i “Dalmacijo, more moje, jedna duša, a nas dvoje”.

“Švicarska Konfederacija: Zoran Milanović stotinu osamdeset šest glasova, Dragan Primorac…”, rekao bi tako Ante i pustio okupljeno mnoštvo da strepi, “ajde Ante, ne jebi više!” konačno bi doviknuo netko i okupljeno mnoštvo udarilo bi u grleni smijeh, “pustite čovjeka da kaže!” doviknuo bi drugi, “Dragan Primorac dvjesto dvadeset pet glasova!” slavodobitno bi onda objavio Ante, i dok bi se orilo “Pozdrav Liko, Velebita diko”, našao bi se obavezan netko tko je u međuvremenu zaboravio koliko je ono uopće dobio Milanović, da zbunjeno pita je li to manje ili više.

Tako je izgledala euforična nedjeljna večer u hotelu Westin, dok su stizali konačni službeni rezultati predsjedničkih izbora. Dragan Primorac napuhan poput balona od helija lebdio je pet stopa iznad zemlje, i da ga potpredsjednik Vlade Branko Bačić i ugledni poduzetnik Hrvoje Prpić nisu pridržavali za nogavice, ostao bi tamo među kristalnim lusterima do jutra. A Andrej Plenković stajao je u prvom redu, stoički trpio tapšanja i blistao od zadovoljstva.

Vidno raspoloženi konferansje Ante za to je vrijeme trpao kanape sendviče u usta i svako malo kažiprstom kuckao po mikrofonu moleći za malo tišine, pa čitao najnovije izvještaje iz Državnog izbornog povjerenstva. Sve dok, lukavo je ostavivši za kraj, konačno nije rekao “Bosna i Hercegovina”, a žamor se u velikoj sali trenutačno ugasio, baš kao tribine stadiona kad igrač uzima zalet za odlučujući jedanaesterac.

“Bosna i Hercegovina: Zoran Milanović – tri tisuće šesto sedamdeset jedan glas, Dragan Primorac…”, rekao je Ante, pa nekoliko sekundi s lisičjim osmijehom pustio okupljeno mnoštvo da strepi, “Dragan Primorac – tisuću dvjesto dvadeset sedam glasova!”

Okupljeno mnoštvo detoniralo je od oduševljenja, pucali su šampanjski čepovi, kada je netko iznenada povikao “stanite, ljudi!” i izračunao kako je tisuću dvjesto dvadeset sedam manje od tri tisuće šesto sedamdeset jedan, i da je u Bosni i Hercegovini zapravo pobijedio Milanović, i to s točno tri puta više glasova. Šok i nevjerica ispunili su hotelsku salu, žamor se opet trenutačno ugasio, baš kao tribina stadiona kad igrač promaši odlučujući jedanaesterac, sve dok nije skočio Branko Bačić i zgranutom Anti oteo papir iz ruke.

“Dragan Primorac – deset tisuća dvjesto dvadeset sedam glasova!” pročitao je Bačić prijekorno pogledavši Antu, pa ga otvorenim dlanom klepio po potiljku. “Deset tisuća”, ponovio je glasnije, “dvjesto dvadeset sedam glasova!”

Hotel Westin ponovo je detonirao od oduševljenja, kamere državne televizije unosile su se u lica iskrivljena od sreće i ganuća, otvarale su se boce jeftinog pjenušca iz Lidla, zaorila se pjesma “Herceg Bosno, srce ponosno”. Deset tisuća dvjesto dvadeset sedam glasova, nevjerojatnih tri puta više glasova nego Milanović dobio je Dragan Primorac u Bosni i Hercegovini, kao veličanstveno finale veličanstvenog trijumfa.

Bosna i Hercegovina i hrvatska dijaspora, sam skorup hrvatstva, dakle arhetipski Hrvati, Hrvati kao takvi, gotovo su konsenzusom, eto, glasali za Dragana Primorca, svog hercegovačkog Hrvata rođenog u bosanskoj Banjoj Luci i proslavljenog u inozemstvu: od ukupno dvadeset jedne hiljade i tristo pedeset takvih, čistih i surih Hrvata, njih trinaest hiljada osamsto devedeset dvoje, čak šezdeset šest posto – okrugle dvije trećine! – zaokružio je HDZ-ovog kandidata. Takav fantastičan trijumf nije zabilježen još od vremena neumrlog Prvog Predsjednika Sviju Hrvata, ljepši poklon za dvadeset petu godišnjicu smrti Franjo Tuđman ni mrtav nije mogao poželjeti.

Kukavni Zoran Milanović s ukupno manje od sedam hiljada glasova hrvatskog hrvatstva i iseljeništva potučen je do nogu, kad su zbrojeni svi glasovi ispalo je da je kandidat SDP-a pobijedio samo u Kini i Rusiji, te Bugarskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Kosovu, Belgiji i još nekoliko takvih bizarnih i nevažnih europskih državica, poput Srbije i Hrvatske. Primorac je pritom čak i u Srbiji izgubio tijesno, za jedva tridesetak glasova, a u Hrvatskoj za manje od milijun.

Ništa valjda Milanovićevu izbornu katastrofu ne opisuje tako plastično, precizno i točno kao Pirova pobjeda u toj, kako ste rekli da se zove, Hrvatskoj, opskurnoj, mračnoj i korumpiranoj balkanskoj državici na rubu poznate Europe. I ništa Primorčev veličanstveni izborni trijumf ne opisuje tako plastično, precizno i točno kao uvjerljiva dvotrećinska, upravo referendumska pobjeda u ostatku poznatog svijeta i susjednoj Bosni i Hercegovini. Nasuprot Milanovićevoj diktatorskoj Rusiji i komunističkoj Kini stajale su Primorčeva razvijena Njemačka i progresivna Kanada, nasuprot Milanovićevoj balkanskoj Srbiji i europskoj Hrvatskoj stajale su Primorčeva hrvatska Herceg-Bosna i još hrvatskija Argentina.

Pobjeda Dragana Primorca bila je čista kao suza: slobodni svijet dao mu je demokratski legitimitet, a Bosna i Hercegovina hrvatski.

Ništa, eto, kao uvjerljiva pobjeda Dragana Primorca izvan Hrvatske tako plastično, precizno i točno ne opisuje ambiciju i smisao Plenkovićeva HDZ-a i njegove Vlade, stranke posvećene iseljenoj Hrvatskoj i Vlade okrenute hrvatskoj Herceg-Bosni: čak četiristo tisuća Hrvata doselilo se u iseljenu Hrvatsku za mandata Andreja Plenkovića, “Hrvati u Americi čuvaju hrvatski identitet, njeguju hrvatsku kulturu i odgovorno participiraju u američkom društvu i gospodarstvu”, rekao je premijer u hrvatskoj župi svetog Ante u Los Angelesu. “Imamo dugoročno ugrađene temelje i stabilnost da ljudi kroz te simbole osjete da je hrvatska država tu”, rekao je Plenković nekidan, na otvaranju Vladinog savjeta za Hrvate izvan Hrvatske, pa kao primjer naveo pomoć Hrvatima u Bosni i Hercegovini, ulaganje u Sveučilište u Mostaru i financijsku pomoć za KBC Mostar: “Ako ostane Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, desetljećima ćemo govoriti da je identitetsko pitanje hrvatskog naroda u BiH realizirano uz potporu hrvatske vlade.”

To je Hrvatska kakvu sanjaju Andrej Plenković i HDZ: iseljena Hrvatska, Hrvatska u kojoj “Hrvati čuvaju hrvatski identitet, njeguju hrvatsku kulturu i odgovorno participiraju u društvu i gospodarstvu”, Hrvatska neslućenih mogućnosti, najboljih svjetskih sveučilišta i najvećih svjetskih kompanija, ali i Hrvatska hrvatskih katoličkih misija i hrvatskih zavičajnih klubova, Obećana zemlja kojoj je predsjednik Dragan Primorac. Što bi rekao premijer Plenković, “hrvatska država je tu”, Hrvatska ali demokratska, civilizirana ali hrvatska, razvijena, bogata, prosperitetna, uređena, sretna i dovoljno daleka.

Ili, jasno, Bosna i Hercegovina.

(Portal Novosti)

(91)