Priča fra Mirka Majdandžića i derviša Salema Šehovića živi je primjer zajedničkog i lijepog u našim religijama. Njihovo prijateljstvo i međusobno poštovanje pokazuje da je bogatstvo u različitostima.
Mirko Majdandžić, franjevac iz Brestovskog kod Kiseljaka i Salem Šehović, derviš iz Vukeljića godinama se uzajamno posjećuju, uživaju u gostoprimstvu i zajedničkoj molitvi. Tako je bilo i za početak ovogodišnjeg ramazana, koji su Majdandžić i Šehović zajedno obilježili paljenjem topa za iftar.
O prijateljstvu sa Salemom Šehovićem, zajedničkim druženjima i poruci koju šalju, za portal Radiosarajevo.ba govorio je fra Mirko Majdandžić.
“Ima nekih pet, šest godina kako se susrećemo na tim događajima i lijepim danima. Nedavno smo bili ovdje kod mene, sjedili i razgovarali. Ako Bog da, negdje oko Uskrsa bi se trebali opet vidjeti”, kazao je Majdandžić za portal Radiosarajevo.ba.
Njih dvojica svojim primjerom šalju poruku jedinstva i mira u ovim teškim vremenima političkih napetosti i podjela.
“Mi smo prijatelji, zovemo se i braćom, kao što bi trebalo i biti. Mislim da je važno da se ono lijepo što ima naglasi i da se to lijepo podijeli. To je važno, barem kod nas ovdje gdje imamo srećom različitih događaja, slavlja i susreta. Umjesto da to iskoristimo, da se ta ljepota proširi, mi to ne znamo ili nećemo”, kazao je.
Mirkovo prijateljstvo sa Salemom je dokaz da vjera nije i ne treba biti prepreka.
“Naravno da nije. Vjera ne može biti prepreka ako je prava i istinska. Čovjek vjernik ne može u drugom gledati neprijatelja. To dvoje je oprečno. Ili nije vjernik ili je slijep. Bilo koji vjernik da je u pitanju, pogotovo mi što smo jednobožići, što vjerujemo u jednog Boga. Sad što ga vidimo malo različito svojim očima, to ništa ne smeta. To nije problem i sasvim je razumljivo da različiti ljudi mogu živjeti zajedno.
Salem i ja smo dvije različite vjere, dva različita puta prema Bogu, ali to apsolutno ne smeta. Nit on želi mene okrenuti da ja budem musliman, niti ja želim njega.
Već samo ono što imamo lijepo dijelimo jedno s drugim i putujemo zajedno, a onaj gore Milostivi će sračunati. Ispravan je sigurno i jedan i drugi put, i treći, koliko god ih ima, ako čovjek iskreno putuje tim putem.
Nema tu problema što na različite načine postimo, ali postimo i jedni i drugi. Imali smo ovdje nedavno u školi na Brestovskom sat upoznavanja, pa su bili iz Lepenice iz jedne područne škole sa vjeroučiteljicom muslimankom i kad smo sjedili u školi i pričali, vidjeli smo da tu nema velikih različitosti.
Post, hoće li biti 28 ili 40 dana, nema veze, već je bitna namjera ili želja, da ja sebe dam Bogu, da Bog može upravljati sa mnom. To nam je isto. Na koji se način pokazuje taj post, to nije važno”, poručio je Majdandžić.
U svetim danima se nada kako ćemo sačuvati mir.
“Naravno, ima uvijek onih koji upiru u krivo i žele profitirati na nekakvoj neslozi i nesporazumu, ali mislim da će malo i vjernici pridonijeti svojim molitvama, postom i žrtvama, da se mir sačuva, jer tu nema alternative. Bez tog ne možemo postati ni opstati”, zaključio je Majdandžić.
(Press)
(54)
