Porodica Nukić koja živi 20 metara od tog mjesta, imaju djecu koja su doživjela traumu 6. januara jer detonacije su bile na nivou granata, bar su mi tako pričali.
Građani Mjesne zajednice Osatica u opštini Srebrenica uputili su danas pismo Uredu visokog predstavnika (OHR), Delegaciji EU u BiH, američkoj i britanskoj ambasadi u BiH, Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Srbiji, Mitropoliji dabrobosanskoj, Rijasetu Islamske zajednice u BiH i Općini Srebrenica, u kojem informiraju ove institucije o aktivnostima monaha Luke Babića koji je počeo gradnju pravoslavne crkve u bošnjačkom selu Kragljivoda.
Kako se navodi u ovom dopisu Babić u selu Kragljivoda gradi crkvu odmah pored šehidskog spomen-obilježja, iako u selu nema niti jednog pravoslavnog vjernika.
Ćamil Duraković, potpredsjednik RS-a u izjavi za “Slobodnu Bosnu” kaže da ako neko svjesno dolazi iz daljine u bošnjačka mjesta da pravi pravoslavnu crkvu ili da vrijeđa – ljudima to smeta. “Ovo je zajednički problem koji nema nikakvu svrhu”, kaže on.
U mezarju u selu Kragljivoda ukopan njegov otac.
“Moj otac je ukopan preko puta tu. To je naš kraj, mjesto gdje sam ja odrastao. MZ Osatica je prije rata imala 6.600 stanovnika, od toga 95 procenata su bili Bošnjaci. Desetine zaseoka i sela. Mjesto Kragljivoda simbol je bošnjačkog otpora u tom kraju. Riječ je o najistočnijem dijelu opštine Srebrenica koje se prostire skoro do Perućačkog jezera koje graniči sa Srbijom. Tu je uspostavljeno šehidsko mezarje u toku rata, a nakon rata je nastavljeno da se koristi za civilne žrtve.”
Duraković kaže da nije ništa znao do 6. januara ove godine kada su ga mještani iz Osatica upoznali s tim da je lokacija na kojoj je prije rata bio objekat pošte pod nekim okolnostima prodata ili data tom pravoslavnom monahu iz manastira Karno.
“On je on počeo da čisti taj prostor. Nažalost, na kraju se ispostavilo da su upravo 6. januara tu postavljeni temelji za neku novu crkvu za koju ne znam kakvu će svrhu imati. I od tada počinje dolazak Babića sa simpatizerima koji slijede njegove postupke. Tu su pjevali pjesme, sve po standardu kako ide, vrijeđali, bacali petarde. Tad sam prvi put reagovao na to”, kaže Duraković, te dodaje da od tada ništa nije urađeno.
Duraković ističe da su ljudi ovog kraja ogorčeni.
“Uputili su Opštini Srebrenica dopis koji je otišao u javnost da pitaju pod kojim uslovima i kako je neko dobio dozvolu da tu gradi, i o čemu se radi. Pozvali su i Pravoslavnu crkvu, Islamsku zajednicu da se uključe u rješavanje problema koji zaista može proizvesti ozbiljne fizičke incidente”, kaže on.
Podsjetimo, u ovom dopisu mještani Osatice ističu kako uz pomoć entitetskih institucija i načelnika Općine Srebrenica Mladena Grujičića, Luka Babić je zatražio i pod nepoznatim okolnostima dobio u posjed nekadašnji objekat “Pošta” u mjestu Kragljivoda, koji rekonstruiše u pravoslavnu crkvu.
“Ako neko svjesno dolazi iz daljine u bošnjačka mjesta da pravi pravoslavnu crkvu ili da vrijeđa, baca petarde i topovske udare – ljudima to smeta. Porodica Nukić koja živi 20 metara od tog mjesta, njihova djeca su doživjela traume tog 6. januara jer detonacije su bile na nivou granata, bar su mi tako pričali”, kaže nam Duraković.
Mještani Osatica u ovom dopisu navode kako nakon rata na ovom području živi tek nekoliko stotina Bošnjaka koji i dalje uvažavaju dobre odnose sa svojim vjekovnim komšijama Srbima, te žele da to tako i ostane.
“Ovo je zajednički problem koji nema nikakvu svrhu. Niko nema protiv, bar koliko sam sa ljudima pričao o gradnji bilo kakvog pravoslavnog objekta, ali neko treba da kaže ljudima zašto je to u bošnjačkom selu? Šta je svrha i koja je poruka tu preko puta šehidskog mezarja. Šta se tu pokušava?”, pita se Duraković, te dodaje:
“Da tu ima Srba da žive, čovjek bi možda i pomagao gradnju pravoslavne crkve koja treba vjernicima. U ovom slučaju, najmanje pet do 10 kilometara od tog mjesta živi prva srpska porodica.”
On, takođe, podsjeća da postoji crkva i u Karnu, te na selu Jezero. Smatra da se radi o klasičnoj provokaciji ovog kontraverznog monaha Luke Babića koji od kako je došao u ovaj kraj samo širi mržnju, čak i prema vlastitom narodu.
“Niko od lokalnih vjernika ne ide kod njega zato što je jako agresivan, poznat po druženju sa radikalnim grupama iz Srbije, Rusije, BiH. To je čovjek koga niko od lokalnih stanovnika ne slijedi. Došao je neki Luka Babić iz Bugojna i napravi takav nered. Ljudima je sve to unijelo nervozu i strah. Vjerovatno je to razlog što su se mještani Osatica obratili javnosti i međunarodnoj zajednici da se vidi kako jedan čovjek napravi probleme, gdje sutra ne daj Bože, može doći do nekog incidenta. Ovo je problem koji treba zajednički rješavati. Ne postoji apsolutno nikakva potreba da se gradi bilo kakvo pravoslavno obilježje i crkva usred bošnjačkog mjesta”, kaže Duraković i pita – “Šta je poruka toga?”
U današnjem dopisu upućenom Uredu visokog predstavnika (OHR), Delegaciji EU u BiH, američkoj i britanskoj ambasadi u BiH, Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Srbiji, Mitropoliji dabrobosanskoj, Rijasetu Islamske zajednice u BiH i Općini Srebrenica, kaže se da je u mjesnoj zajednici Osatica prije rata bila i crkva u selu Karno, koja u ratu nije srušena do temelja, za razliku od svih džamija na ovom području. Nakon rata crkva je obnovljena i proklamovana u manastir.
(SB)
(316)
