CIA objavila dokument koji pokazuje kako je Milošević prodao Srbe u Hrvatskoj

Američka Centralna obavještajna agencija (CIA) objavila je jučer 12 miliona stranica sa kojih je skinuta oznaka tajnosti. Među njima se našao i izvještaj o namjerama Slobodana Miloševića, tadašnjeg predsjednika Srbije, da zarad skidanja sankcija SRJ, nastavi pregovore i sklopi dogovor o prekidu rata.

Miloševićev najvažniji cilj bio je da ostane na vlasti. Hrvatskim osvajanjem Krajine, smatraju u CIA, uklonjena je dilema da brani udaljenu srpsku teritoriju. Također, pružena mu je mogućnost da ukloni ključne političke rivale, piše u izvještaju CIA-e, prenosi Telegraf.

U izvještaju koji je datiran na 16. avgust 1995. godine i koji je pripremljen za Richarda Holbrookea, tadašnjeg pomoćnika državnog sekretara za Evropu, piše da je Milošević odlučio da pokuša da zaključi dogovor uprkos porazu krajiških Srba u sektorima pod zaštitom UN Sjever i Jug u Hrvatskoj i optužbi za izdaju od strane srpskih izbjeglica koje su krenule u Srbiju.

Razni izvještaji ukazuju, stoji u dokumentu, da je Milošević motiviran željom da se skinu sankcije Vijeću sigurnosti UN, koje su uvedene njegovom režimu. Također, namjeravao je da sporazum zaključi, tako što će u okviru teritorijalnog poravnjanja, Srbima ostati preostale teritorije u Bosni i možda u hrvatskom sektoru Istok.

Američki obavještajci ipak primjećuju da bi nastavak napredovanja hrvatske vojske u Bosni ili napad na sektoru Istok, ozbiljno ograničio Miloševićeve opcije i bio eventualno okidač za direktnu intervenciju Vojske Jugoslavije.

Ciljevi Beograda

Miloševićeva odluka da ne osporava hrvatsko preuzimanje Krajine, uz jaku kritiku lidera bosanskih i krajiških Srba, ukazuje na to da je pokušao da konsoliduje svoju političku kontrolu nad budućnosti. U tom smislu, piše u izvještaju, njegova ideja “Velike Srbije” obuhvatila bi dijelove Bosne i možda Hrvatske.

Iako je dio izvještaja zamrljan, može se pročitati da je Beograd 1993. godine bio spreman da se odrekne većine teritorija u Hrvatskoj, ali i da osigura Posavski koridor između Srbije i zapadnoj Bosni.

Pružena mu je mogućnost da ukloni ključne političke rivale, posebno lidera bosanskih Srba, Karadžića, koji su spriječili Miloševićeve napore da sklopi sporazumno poravnanje i legitimira “Veliku Srbiju”.

Iako Karadžić ima podršku Skupštine bosanskih Srba, njegovi dani kao lidera bosanskih Srba su vjerovatno odbrojani, piše u izvještaju. Čak i ako ostane predsjednik, pravi vođa bosanskih Srba je komandant Mladić, koji je bliži Miloševiću.

Kontrola nad službama sigurnosti, većinom medija i starijih oficira VJ osigurala je Miloševiću vlast u doglednoj budućnosti i omogućila da izbjegne odgovornost za pad Krajine tako što će je prebaciti na teret rukovodstava krajiških i bosanskih Srba.

Od hrvatskog preuzimanja Krajine, pro-državni mediji u Beogradu uporno tvrde da je rukovodstvo krajiških Srba krivo za debakl u Krajini, jer nije prihvatilo sporazum Z4, kojim je Srbima nuđena ograničena autonomiju u Hrvatskoj.

Milošević je također, zbog prisustva velikog broja nezadovoljnih izbjeglica odlučio da ih rastjera u Vojvodinu, južnu Srbija, i etničko-albanska naselja na Kosovu. Prema izvorima američkih diplomata, srpska policija ih je blokirala van Beograda – jedinog grada u Srbiji gdje je opozicija imala uporište.

Prihvatanje prethodnih mirovnih planova od strane Miloševića, ukazuju na to da bi se predsjednik Srbije složio sa ključnim aspektima najnovije inicijative SAD i bio spreman da izvrši pritisak na prihvatanje plana od strane bosanskih Srba. Milošević u tom smislu vjeruje da će Mladić biti otvoreniji od Karadžića da pregovara o sporazumu.

U izvještaju stoji da je teško utvrditi posebne okolnosti koje bi stimulisala veliki intervenciju VJ u sukobu i pored velikog hrvatskog napada na sektoru Istok.

Ipak, američki obaveštajci pretpostavljaju da bi eventualni napad na Banja Luku i odsjecanje Posavskog koridora, utjecali na intervenciju Vojske Jugoslavije.

(609)