Evropsko američko stoljeće je završilo, piše CNN u svojoj analizi nakon telefonskog razgovora Trumpa i Putina.

 

 

 

Kako navode, dva geopolitička udara groma u srijedu preobrazit će transatlantske odnose.

 

 

Razgovor Donalda Trumpa s Vladimirom Putinom izvukao je ruskog čelnika iz hladnoće dok su kovali planove za okončanje rata u Ukrajini i dogovorili razmjenu predsjedničkih posjeta.

 

 

Američki ministar odbrane Pete Hegseth u međuvremenu je otišao u Brisel i poručio evropskim saveznicima da ‘preuzmu vlasništvo nad konvencionalnom sigurnošću na kontinentu’.

 

 

Prijelomna tačka naglašava Trumpovu ideologiju “Amerika na prvom mjestu” i njegovu tendenciju da svako pitanje ili savez vidi kao vrijednosni prijedlog u dolarima i centima. To također naglašava njegovu slobodu od savjetnika establišmenta ogrezlih u vanjskopolitičkoj mitologiji Zapada, za koje smatra da su spriječili proboj u njegovom prvom mandatu.

 

 

Iako se Hegseth ponovno posvetio NATO-u, nešto se temeljno promijenilo.

 

 

Američke intervencije su pobijedile u dva svjetska rata koji su započeli u Evropi i nakon toga garantirale slobodu kontinenta pred sovjetskom prijetnjom. Ali Trump je tokom kampanje rekao da možda neće braniti članice saveza koje nisu dovoljno uložile u odbranu. Time je oživio vječnu poantu koju je najelokventnije postavio Winston Churchill 1940. o tome kada će “Novi svijet, sa svom svojom snagom” iskoračiti “u pomoć i oslobođenje staroga svijeta”.

 

 

Trump se vraća na obrazloženje koje su koristili mnogi predsjednici koji su bili oprezni prema stranim zapletima od početka republike, rekavši u srijedu: “Imamo malu stvar koja se zove okean između nas.”

 

 

Hegsethova zapanjujuća otvorenost

 

 

Odavno je jasno da će druga Trumpova administracija postaviti nove zahtjeve američkim evropskim partnerima, što će sada dovesti do mučnih izbora za vlade koje su odabrale socijalnu potrošnju umjesto odbrane. Generalni sekratar NATO-a Mark Rutte rekao je Evropskom parlamentu prošlog mjeseca da Evropljani moraju osigurati više novca za svoje vojske. “Ako to ne učinite, idite na tečaj ruskog jezika ili idite na Novi Zeland”, rekao je.

 

 

Ali Hegseth je i dalje bio nervozan. Formalizirao je Trumpov zahtjev da članice saveza troše 5 posto BDP-a na odbranu i rekao da će SAD dati prednost rastućem sukobu s Kinom i sigurnosti svojih granica u odnosu na evropske. “Sjedinjene Države više neće tolerirati neuravnotežen odnos koji potiče ovisnost”, rekao je novi šef Pentagona.

 

 

Čvrsti novi pristup nije poput Trumpove fantazije o raseljavanju Palestinaca iz Gaze kako bi se izgradila “Rivijera Bliskog istoka”. To je racionalan odgovor na promijenjenu političku realnost. Najveća generacija koja se borila u Drugom svjetskom ratu i proizvela predsjednike koji su razumjeli opasnosti vakuuma moći u Evropi je nestala. Svaki Amerikanac koji se sjeća Hladnog rata protiv Sovjetskog Saveza barem je u srednjim 50-ima. A najmoćniji konkurent Sjedinjenim Državama nalazi se u Aziji, a ne u Evropi. Stoga je pošteno da se Trump zapita zašto kontinent još uvijek nije preuzeo vlastitu samoodbranu 80 godina nakon poraza nacista.

 

 

Uzastopni američki predsjednici i evropski čelnici nisu uspjeli promisliti o NATO-u za 21. stoljeće. U retrospektivi, transatlantski savez ostao je teško izložen najtransakcionalnijem i najnacionalnijem američkom predsjedniku od 19. stoljeća.

 

 

Državni sekretr Marco Rubio predložio je u nedavnom intervjuu za “The Megyn Kelly Show” na Sirius XM-u da SAD ne bi trebao biti “front end” euvropske sigurnosti, već “back stop”. I ukorio je velike evropske sile. “Kada pitate te tipove, zašto ne možete potrošiti više na nacionalnu sigurnost, njihov argument je jer bi to od nas zahtijevalo smanjenje socijalnih programa, naknada za nezaposlene, mogućnosti odlaska u penziju s 59 godina i sve te druge stvari”, rekao je Rubio. “To je njihov izbor. Ali mi to subvencioniramo?”

 

 

Trumpov odnos prema saveznicima poput Kanade i Meksika, kao i njegovi pozivi Danskoj da preda Grenland, pokazuju njegov prezir prema staroj multilateralnoj američkoj vanjskoj politici. Uvijek hvali Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga zbog njihove pameti i snage. Očito je da ih smatra jedinim dostojnim sugovornicima za tvrdog vođu druge velike sile, Sjedinjenih Država.

 

 

“Trumpov plan nije o evropskoj sigurnosti: on misli da SAD ne bi trebale plaćati za evropsku sigurnost,” rekao je Nicholas Dungan, osnivač i izvršni direktor CogitoPraxisa, strateškog konzultanta u Den Haagu. “Ovo nije nova era transatlantskih odnosa, to je nova era globalnih odnosa velikih sila koji zamjenjuju namjerno institucionalne strukture liberalnog međunarodnog poretka.”

 

 

Američka poruka o Ukrajini koju Evropa nije htjela čuti
Prvi test ove nove američko-evropske stvarnosti doći će iznad Ukrajine.

 

 

Trump je rekao da će pregovori o okončanju ukrajinskog rata započeti “odmah” nakon njegovog razgovora s Putinom, kojeg je Zapad zamrzao od njegove ilegalne invazije na Ukrajinu, suverenu demokratiju, prije tri godine.

 

 

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij nije bio uključen, što je alarmantan znak za vladu u Kijevu. Zelenskij je bio u središtu svega što je Bidenova administracija učinila u ratu. Trump je kasnije u srijedu nazvao Zelenskog, ali američki predsjednik već potiče strahove da će skuhati rezoluciju koja ide u prilog Rusiji. Na pitanje novinara hoće li Ukrajina biti ravnopravan partner u mirovnim pregovorima, Trump je odgovorio: “To je zanimljivo pitanje,” i činilo se da je dobro razmislio, prije nego što je odgovorio: “Rekao sam da to nije dobar rat”, očito vjerujući Putinu da je za sukob kriva nacija koju je brutalno napao.

 

 

Hegseth je bio jednako otvoren. Iznio je američka polazišta za pregovore: da se Ukrajina ne može vratiti na svoje granice od prije 2014. prije invazije na Krim, da se ne može pridružiti NATO-u i da američke trupe neće igrati nikakvu ulogu u bilo kakvim sigurnosnim snagama koje bi garantirale eventualni mir. Sve mirovne snage morale bi se sastojati od evropskih i neevropskih trupa i ne bi bile obuhvaćene klauzulom o međusobnoj odbrani NATO-a — što znači da ih SAD ne bi spašavao u slučaju sukoba sa snagama Moskve.

 

 

Bivši predsjednik Joe Biden također je bio suzdržan kada je u pitanju put Ukrajine prema članstvu u NATO-u, strahujući od sukoba s nuklearno naoružanom Rusijom koji bi mogao prerasti u Treći svjetski rat. A Trumpovo insistiranje da evropske mirovne snage neće nositi uniforme NATO-a mnogi će promatrači smatrati jednako razboritim potezom kako bi se izbjeglo uvlačenje SAD u sukob s Rusijom.

 

 

Ali srijeda je također bila najbolji dan za Putina od invazije, budući da je pomela mnoge ukrajinske težnje. Hegseth je tvrdio da je on jednostavno dijelio realizam. I ima pravo. Niko u SAD ili Evropi nije mislio da se sat može vratiti u 2014. A Ukrajina nije uspjela vratiti svoju zemlju na bojnom polju unatoč milijardama dolara zapadne pomoći.

 

 

Ipak, maknuvši takva pitanja sa stola, Trump, navodni vrhovni tvorac dogovora, lišio je Ukrajince pregovaračkog aduta koji se mogao iskoristiti za dobivanje ustupaka od njegovog starog prijatelja Putina. Kako sada stoji, čini se da Trump nema ništa protiv da Rusija zadrži plijen svoje ničim izazvane invazije. To nije iznenađujuće – budući da poput Rusije, Amerika sada ima predsjednika koji vjeruje da velike sile imaju pravo na ekspanzionizam u svojim regionalnim područjima utjecaja. Ali nagrađivanje Rusije povoljnom nagodbom predstavljalo bi katastrofalan presedan.

 

 

Zastrašujuća povijesna analogija

 

 

Američko-ruski poziv i budući summit s Putinom u Saudijskoj Arabiji, za koji je Trump rekao da će se dogoditi uskoro, mogu biti nagovještaj da on ne izbacuje samo Zelenskog iz dogovora – već i Evropu.

 

 

U izjavi su Francuska, Njemačka, Poljska, Italija, Španij, Evropska unija, Europska komisija te Velika Britanija i Ukrajina upozorile da “Ukrajina i Evropa moraju biti dio bilo kakvih pregovora”. I upozorili su Trumpa, koji izgleda želi mirovni sporazum pod svaku cijenu, da je “pravedan i trajan mir u Ukrajini nužan uvjet za snažnu transatlantsku sigurnost”.

 

 

Bivši švedski premijer Carl Bildt zabrinut je ugodnim razgovorom između Trumpa i Putina. “Ono što uznemiruje je naravno to što imamo dva velika tipa, dva velika ega… koji vjeruju da mogu sami riješiti sva pitanja”, rekao je Richardu Questu na CNN Internationalu. Bildt je evocirao najprokletiju moguću povijesnu analogiju – smirenje Adolfa Hitlera od strane Britanije koje je omogućilo nacistima da aneksiraju Sudete. “Za evropske uši ovo zvuči kao München. Zvuči kao da dva velika lidera žele mir u našem vremenu, (nad) dalekom zemljom o kojoj malo znaju. Oni se spremaju nagoditi preko glave te zemlje. Mnogi Evropljani znaju kako je taj film završio.”

 

 

Trumpova detaljna strategija ostaje nejasna. Neispunjenje mnogih težnji Zelenskog znači da se pristanak Kijeva na bilo kakav dogovor Putina i Trumpa ne može uzeti zdravo za gotovo. A nakon njegovih stalnih uspjeha na bojnom polju, nije sigurno da ruski čelnik očajnički želi brzo rješenje kao Trump, koji je dugo žudio za Nobelovom nagradom za mir.

 

 

No, okvir moguće nagodbe mjesecima je bio tema privatnih razgovora u Washingtonu i evropskim prijestolnicama, čak i za vrijeme Bidenove administracije. Kao što je Hegseth jasno rekao, nade Ukrajine da će povratiti svu svoju izgubljenu zemlju su nerealne. Ono što bi se moglo pojaviti je rješenje u skladu s podjelom Njemačke nakon Drugog svjetskog rata, s teritorijem pod ruskom okupacijom koji je zamrznut pod njezinom kontrolom, a ostatak Ukrajine – s druge strane čvrste granice – ostaje demokratija. Možda bi zapadnom rubu bilo dopušteno pridružiti se Evropskoj uniji, poput stare Zapadne Njemačke. Ali ovaj put ga američke trupe neće učiniti sigurnim za slobodu.

 

 

“Stajalište SAD o Ukrajini kako je danas artikulirano ne bi trebalo iznenaditi nikoga u Evropi: to je samo ono što mi evropski insajderi govore neslužbeno, u pozadini, iza scene dvije godine: Zapadna Ukrajina i Istočna Ukrajina, kao Zapadna Njemačka i Istočna Njemačka, ali u ovom slučaju – EU Da, NATO Ne,” rekao je Dungan.

 

 

Takvo bi rješenje dočaralo okrutnu historijsku ironiju. Putin, koji je sa svojeg mjesta KGB-ovog časnika u Dresdenu u očaju promatrao kako se Sovjetski Savez raspada, možda je na rubu stvaranja nove Istočne Njemačke u Evropi 21. stoljeća uz pomoć Amerike.

 

 

New statement from President Trump: pic.twitter.com/WsjN4p82Op

— Rapid Response 47 (@RapidResponse47) February 12, 2025

 

(CNN)

(266)

CNN: Dva groma su jučer udarila i zauvijek će promijeniti odnos Evrope i Amerike. Moguća katastrofa je na pomolu