Sociolog iz Mostara Ivan Vukoja komentirao je za HMS stavove lidera SDA Bakira Izetbegovića izrečene u intervjuu N1 televiziji te navodne Izetbegovićeve prijetnje kako će “slučaj Komšić” spustiti i na druge nivoe vlasti ako HDZ ne odustane od blokade izbora Vlade FBiH, saradnje s Dodikom protiv Bošnjaka, itd.
Vukoja kaže kako je Bakir i u političkom smislu sin Alije Izetbegovića.
– Iza naizgled dobroćudne i empatične osobe koja ponekad izgleda i naivno, krije se političar vrlo konzistentne i promišljene političke agende. Umjesto da se političkim pitanjima bavi sa pozicije jasnih političkih i politoloških načela, koristeći pri tome racionalni diskurs, Bakir Izetbegović svoje političke stavove umata u sentimentalističke oblande, relativizira, moralizira i, narodski rečeno, prenemaže se u stilu: “Eto, ne bih ja, ali kad ste takvi, eto moram.” Sve to, naravno, služi kako bi zamaskirao i lakše proveo vlastitu političku agendu – ističe Vukoja.
– Jedan od primjera je i izjava: „Ako budem morao birati između Komšića i Čovića, Komšića ću odabrati.“ Kao da se radi o izboru teniskog partnera, a ne o ključnim pitanjima za stabilnost i opstojnost države. I kao da Izetbegović već nije odabrao, a Bošnjaci izabrali Komšića. I kao da Komšić nije drugi bošnjački član Predsjedništva, kao da nije produžena ruka velikobošnjačkog šovinizma – kaže sagovornik HMS-a.
Ali, ponavlja Vukoja, iza tog prenemaganja krije se konzistentna i promišljena politička agenda, čiji je krajnji cilj potpuno dekonstituiranje Hrvata i pretvaranje Federacije BiH u bošnjački nacionalni entitet.
– Komšić je samo izvođač radova, ograničenog dometa i roka uporabe. Kao što je Reuf Bajrović Izetbegovićev politički trbuhozborac. Ono što Izetbegović misli i planira, ali iz pragmatičnih razloga javno ne zastupa eksplicitno i konzistentno, Bajrović u novinskom biltenu SDA iznosi otvoreno i bez prenemaganja. Nakon preuzimanja hrvatskih pozicija u Predsjedništvu BiH i SIP-u, na redu su Dom naroda i Vlada FBiH, odnosno nastavak izbornog, političkog i institucionalnog nasilja nad Hrvatima i potpuno ovladavanje svim institucionalnim, gospodarskim i financijskim resursima kojima raspolažu Hrvati u FBiH. Ukratko, nastavak nasilja, otimačine i pljačke – upozorava.
Upitan u kome smjeru ide bošnjačka vladajuća politika u odnosu prema Hrvatima, Vukoja kaže kako ide u smjeru dodatnog legitimiranja zahtjeva za hrvatskom federalnom jedinicom u BiH.
– Pravnim, političkim, institucionalnim, medijskim i mnogim drugim oblicima nasilja nad Hrvatima bošnjačka vladajuća politika sve snažnije legitimira ideju i koncept hrvatske federalne jedinice u BiH. Negirajući i otimajući Hrvatima institucionalno autonomiju (Predsjedništvo BiH, Dom naroda, SIP…), bošnjačka politika naprosto „tjera“ Hrvate u teritorijalnu autonomiju, u vlastiti entitet. Hrvatski politički predstavnici trebaju taj koncept vrlo jasno artikulirati i dosljedno zastupati. Pri tome, na Izetbegovićevu žalost, ne trebaju crtati granice tog entiteta. Te granice unesene su u Washingtonski, a preko DAIF-a i u Daytonski sporazum. Oni koji te sporazume krše, čine te granice ponovno aktualnim i legitimnim – pojašnava Vukoja.
Što bi trebao biti hrvatski odgovor? Odgovarajući na to pitanje, Vukoja kaže:
– Kao prvo, u javnom govoru stvari nazivati pravim imenom, bez eufemizama i fraziranja. Iznositi jasne i artikulirane političke stavove. Dosljedno ih zastupati, aktivno se i hrabro za njih boriti. Izražavanje zabrinutosti, paljenje svijeća i pozivanje na europski put BiH neće zaustaviti političko nasilje koje zagovornici i provoditelji velikobošnjačke politike čine nad Hrvatima u BiH – kazao je Vukoja.
(177)