Dini me predala moja mama Nermira, moj jedini roditelj već 26 godina i osoba zaslužna za sve što jesam. Iako sam cijelog dana bila lepršava i bez imalo nervoze te iako je i šerijatsko i građansko vjenčanje proteklo uz mnogo smijeha, tog trenutka, kad me mama predavala i kad je rekla Dini da me dobro čuva, oči su mi bile pune suza i jedva sam se suzdržala da se ne rasplačem, priča nam Dalija
Novinarka AlJazeere Balkan Dalija Hasanbegović i premijer Kantona Sarajevo Elmedin Dino Konaković vjenčali su se prošlog petka u Sarajevu. Iako je poznato da je par u vezi nešto manje od godinu, ova lijepa vijest bila je iznenađenje za mnoge.
Nekada uspješni sportist, a danas političar u usponu Dino je oduvijek bio na meti žena, te je i kušao bračnu sreću. Dalija je, s druge strane, godinama važila za jednu od najljepših bh. žena, pa su nekako i pripadali jedno drugom.
Naravno, po objavi vijesti o njihovom vjenčanju svi novinari revijalnih redakcija su se nadmetali ko će prije dobiti pristanak za priču i objavu fotografija s vjenčanja.
Mi smo uspjeli, ali pod jednim uvjetom – da doniramo određena sredstva za pomozi.ba. Dogovor je pao i ovo je njihova priča.
– Vijest je iznenadila i vas i naše porodice i prijatelje, a i nas same. Odlučili smo faktički tokom jedne večernje šetnje. Dino je tu i tradicionalniji i hrabriji od mene, meni papiri zaista ništa nisu značili, bitan mi je bio odnos koji imamo. A iskreno i pomisao na zakonska vezivanja me plašila. Međutim, koliko god to zvučalo kao čisti kliše, kad se s nekim sve kockice slože, organski, lagano, bez da ijedan segment odnosa morate siliti, nestane i strah i prirodno se javi želja da formalno postanemo porodica. I tako smo mi tokom jedne šetnje odlučili da je ludi kamen vrlo privlačna ideja.
U posljednjem intervjuu koji ste dali za naše izdanje “Azra Premium” nismo mogli naslutiti da imate takve želje.
Ni u jednom intervjuu koji sam ikada u životu dala nisam dala naslutiti takve želje, jer ih nikada nisam imala. Moj koncept je bio da se zakon i ljubav ne trebaju miješati. Čak je i moja porodica bila uvjerena da ja nikada neću pristati na brak. Mama se ponekad šalila da sam povukla na tatinu stranu, jer je on imao dvije starije tetke koje se nikad nisu željele udavati, što je u to vrijeme bilo revolucionarno. I eto, ispade da sam, ipak, mamina kćerka i da nisam imala pojma, bračni zivot je fenomenalna stvar. S pravom osobom, naravno.
Je li bilo klasične prosidbe?
Kod nas ništa nije klasično i sada će se svi poetični romantičari koji očekuju detalje filmske prosidbe potpuno zgroziti. Tokom te, sad već vrlo bitne, šetnje polušaljivo smo razmatrali kako ćemo proslaviti godinu veze. I tako smo naprasno odlučili da bi jedina adekvatna proslava bila vjenčanje. No, svemu je nekih mjesec ili dva ranije prethodio jedan dugi, divni razgovor s našim hafizom, koji ima rijetku sposobnost da vam indirektno i blago skrene fokus na suštinske stvari u životu.
Koliko ste spremali vjenčanje?
Od naše odluke do našeg petka i vjenčanja prošlo je manje od dvije sedmice. Moja sestra s porodicom je već bila u Sarajevu, Dinini u Švicarskoj su imali slobodne dane zbog Uskrsa, tako da su mogli doći. I Dino i ja smo jako vezani za svoje porodice i najvažnije nam je bilo da oni budu s nama tog dana. A što se spremanja tiče, bilo je prilično haotično jer sam radila svakog dana, i to su bili vrlo burni radni dani, Obama na Kubi, napad u Istanbulu, napadi u Bruxellesu, presuda u Haagu, dakle udarnih vijesti nije manjkalo, ali sam nekako uspjela sve posložiti. I srećom, sve je samo od sebe išlo glatko, sve sam birala na prvu i sve je bilo baš tačno onako kako sam zamislila.
(171)