Uprkos svemu, Crnogorci su izdržali i suzavce, i šok bombe, i gumene metke, i privremenu okupaciju grada, a da nisu odgovorili agresijom…

Nedelja ujutro, oko 6 sati… Sjedim na krevetu, pušim i osluškujem… Čujem pojedinačne pucnjeve. Ne zvuči kao bojeva municija, zvuči kao suzavac, prizivam u sjećanje moje oskudno znanje sa služenja vojnog roka od prije 30 i kusur godina. Počelo je, znači. Dok sjedimo na verandi, pijemo kafu i zovemo koga god znamo, da vidimo da li su dobro. Obojici suze oči, obojica kašljemo i kišemo. Udaljeni smo tri kilometra od centra grada gdje je policija počela napad na građane koji su mirno protestovali. Ne pada nam na pamet da je suzavac stigao i do nas.

Krećem ka centru, pješice. Uspijem da odmaknem nekih 500 metara, nosim antikorona masku, ali shvatam da ne mogu dalje. Udaljen sam dva i po kilometra od centra grada, a gušim se od suzavca. Oči mi natiču, ne mogu da nadišem… Ne mogu dalje, vraćam se kod dragog domaćina koji je prethodnu noć otvorio vrata svoje kuće da odspavamo neka dva-tri sata, iako me nikada prije nije video.

Umivam se hladnom vodom, ispiram oči i grlo, i zovem prijatelje da neko dođe po mene autom, drugačije bez gas maske neće moći. Dolaze po mene, stižemo u kafanu u kojoj smo sinoć sjedeli. Vlasnik je cetinjski liberal. Moj je utisak da su na Cetinju svi liberali, oni koji su devedesetih godina spasili obraz i čast Crne Gore. “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!”…

Svi traže šolju mlijeka, kojeg nema, da očistimo pluća od suzavca. Prodavnice u Crnoj Gori nedjeljom ne rade. A danas posebno ne rade. Ispiremo oči i nos rastvorom sirćeta i vode. Zatvaramo vrata od kafane, koja se puni ljudima. Suzavac ulazi unutra. Ulazi čovjek, sprženog lica. Policija ga je pogodila šok bombom. Jedva je oči spasao. Šta će biti sa licem, vidjećemo.

Policija baca suzavac na koga god stigne. Baca ga i u prazne ulice. Cilj je očigledan: rastjerati sve sa ulica, da demonstranti ne bi mogli stići do Cetinjskog manastira. Stiže nam fotografija: odozgo, sa Lovćena, Cetinje izgleda kao gradić koji je simpatično zaogrnut jutarnjom maglom. Ali, to nije magla, to je oblak suzavca.

Gore, na barikadama koje su u subotu postavljali Cetinjani i prijatelji koji su prethodnih dana došli u Prijestonicu da pruže podršku, pokušavaju pregovarati sa policijom. I u centru i na barikadama policija ispaljuje tone suzavca, puca gumenim mecima, baca šok bombe… Na najveću barikadu, na Belvederu, policija je dovela i bagere. Bageri prevrću i uništavaju vozila ispred sebe, koja su bila dio barikade. Suzavac neprestano bacaju gdje god stignu. Vladika Crnogorske pravoslavne crkve Boris Bojović stoji u centru grada, na Dvorskom trgu, sa gas maskom na glavi i poziva policiju da obustavi represiju. Policija ga gađa suzavcem.

Čuje se zvuk vojnog helikoptera. Stižu izaslanici nebeske Srbije u liku i nedjelu poglavara Crkve Srbije: patrijarha Porfirija Prvoslava Perića i mitropolita Jovana Joanikija Mićovića. Prethodni dan su u hramu u Podgorici odali “počast” pokojnom Amfilohiju, tako što su mu iznad odra u toj crkvi organizovali žurku sa sve Beogradskim sindikatom. Lijepo su ga ispoštovali, nema šta.

Porfirije je u Zagrebu izgradio imidž “prijatelja hrvatskog naroda”. Objavio je i knjigu “Zagreb i ja se volimo javno”. U Crnoj Gori je sada vo vjeki vjekov izgradio imidž agresora. Na snimku koji je brzinom munje prostrujao društvenim mrežama, vidi se isti taj Porfirije kako izlazi iz vojnog helikoptera zajedno sa nedostojnim Jaonikijem i još nekoliko sveštenika, u pratnji do zuba i preko zuba naoružanih specijalaca. Popovi su još dodatno zaštićeni – pancirnim ćebetom! Krstovi im mlataraju i miješaju se sa mitraljezima. Nekakva grupica ljudi dočekuje ih povicima “Dostojan!”. To su ljudi koji su se prethodnih dana “spontano” zatvorili u Cetinjskom manastiru. Kobre ili neke druge živuljke, vrag će ih znati.

S pucnjima smo paralelno slušali crkvena zvona. Crkva Srbije već odavno u Crnoj Gori ima status paravjerske, ali i paramilitarne organizacije. Popovi su brže otišli nego što su došli. Cetinjani i njihovi prijatelji su nastavili da se guše u oblacima suzavca. Suzavac umjesto tamjana. Amin i aferim!

Prethodnog dana, u subotu, atmosfera na Cetinju je bila karnevalska. Sve je bilo crveno i zeleno, ulicama su hodali ljudi obučeni u majice sa ponosnim likom partizanskog crnogorskog narodnog heroja Ljuba Čupića, sa crvenim zastavama Crne Gore, sa zelenim komitskim i krstaš barjacima…

Grad je bio prepun, da bi se u jednom času gotovo potpuno ispraznio. Ljudi su se organizovali, rasporedili i brzo napravili barikade na svim prilazima Cetinju. Na barikadama su i ostali, bez obzira na hladnu noć. Pjevali su, šalili se, hrabre žene su predvodile. Sve dok ih policija nije pogušila suzavcem, izranjavala šok bombama i gumenim mecima.

U subotu u centru, u bašti kafane koja nosi naziv “Gradska”, sjede opet sve sami liberali, aktivni i neaktivni. Iz Srbije tu je jedino Nenad Čanak sa sinom Milanom. Čanka na Cetinju jednostavno – obožavaju. Teško je bilo prebrojati koliko ljudi je prišlo da se slika s njim i koliko je aplauza i povika podrške dobio. Nikada mu nisu zaboravili to što je bio s njima mračnih devedesetih, kada je tadašnje DPS rukovodstvo povelo Crnu Goru, u “rat za mir”.

To su bili i ostali antologijski mitinzi, predvođeni predsjednikom Liberalnog saveza Crne Gore, nenadmašnim govornikom Slavkom Perovićem. “Sa Cetinja vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!”, pjevali su. Cetinje ima i spomenik svojoj prekrasnoj vili. Čanak ih je i tada i sada podržavao: “Postojaće Cetinje, dok je sunca i dok je Grahovca!” Dok sjedimo, kaže mi: “Ovo su ljudi koji zlo zauvijek pamte, a dobro nikad ne zaboravljaju… Ovo je posljednji slobodni polis u Evropi…” Iz Srbije Čanku poručuju: uhapsite ga! Ujedinjeni u pozivu i režim, i opozicija, i “nezavisni” analitičari.

Predveče na Cetinje stiže i predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović. Ljudi ga zaustavljaju na ulici, slikaju se s njim, aplaudiraju mu. Moj je utisak, međutim, da mu ni dan-danas većina Cetinjana ne vjeruje do kraja. Da mu nisu oprostili početak devedesetih godina. I da mu nisu oprostili što je od liberala “pozajmio” i sproveo ideju nezavisne, evropske, prozapadne Crne Gore. Dobro pamte, zlo ne zaboravljaju. Kod Đukanovića imaju materijala i za jedno i za drugo. Komplikovan je to odnos.

Moj pokušaj spavanja između 3 i 6 bilo je vrijeme kada je u Cetinju vladalo zatišje. Zatišje pred izliv nezabilježene agresije prema sopstvenim građanima. Uprkos svemu, Crnogorci su izdržali i suzavce, i šok bombe, i gumene metke, i privremenu okupaciju grada, a da nisu odgovorili agresijom.

Policajcima koji su bili postrojeni u kordonima kako bi onemogućili pristup Cetinjskom manastiru, nosili su u subotu cvijeće i vodu. Neki policajci su na barikadama bacili štitove. Neki su skinuli i uniforme i pokazali da ispod njih nose majicu sa crnogorskom zastavom. Većina policajaca je na cvijeće i na vodu u nedjelju odgovorila suzavcem, šok bombama i gumenim mecima. Ubacivali su suzavce u cetinjska dvorišta. Cetinjani nisu odgovorili vatrom.

I zahvaljujući tome, i samo i jedino zahvaljujući tome, u Crnoj Gori nije u nedjelju započeo građanski rat, planiran u kvislinškoj crkvenoj vladi, a po naredbama i uz koordinaciju i direktnu pomoć Beograda i Moskve. Obraz i čast Crne Gore opet je odbranilo Cetinje. Cetinje je spasilo Crnu Goru, jer da oni nisu postavili barikade na prilazima gradu, na Cetinje bi – nema u to nikakve sumnje – stigao i “spontano organizovani narod”, po ugledu na Miloševićeva “događanja naroda” s kraja osamdesetih. I to bi značilo rat.

“Događanja naroda”, organizovana iz Beograda, uvijek su značila da slijedi rat. Barikade su spriječile rat, a ne kvislinška vlada kojom komanduju jedan opijeni premijer i jedan koordinator obavještajnih službi koji je, siromah, umislio da je Napoleon. Naprosto, građanska odbrana Cetinja bila je genijalno osmišljena da prevenira prolivanje krvi, po cijenu dobijanja batina, suzavaca, šok bombi, gumenih metaka, do zuba naoružanih specijalaca, vojnih helikoptera!

Piše novinar Dinko Gruhonjić za Lupiga

(4)

Related posts:

STRMOGLAVI PAD KRALJA BIH: I Jutarnji list se uključio u akciju “Spašavanje nevinog Fahra”! Biti Fočak, kakva sreća: A da se ministrica Aida Hadžialić zahvali što smo je protjerali?! FIĆO, SELMO I KOS-ovo PROLJEĆE: Zašto su se baš dva pripadnika KOS-a odlučila napisati knjigu o Aliji Izetbegoviću? Ako je ova šačica pijanih kabadahija prijetnja za BiH, mirno spavajte – rata neće biti! Sud, zbunjen, normalan: Al’ ga nema tri godine, tri godine “Avaz”, “Avaz”… UVOD U VELIKI HAOS – AMERIKU ČEKA RAT IZMEĐU BJELACA I CRNACA: Kao glavni krivac za sve to biće optužen Tramp Zablude i laži: Nije to kazna Radovanu Karadžiću, već presuda predsjedniku RS i njenom vrhovnom komandantu! Novo vehabijsko organizovanje ili ko (ne) želi “zaklati” reisa Kavazovića? Fikret Hodžić: Ne bojim vas se, jer moje oružje nisu pogane riječi i neistine Tatini sinovi pod zaštitom policije i tužilaštva KS autima gaze građane Sarajeva!

DINKO GRUHONJIĆ OTVORENO: “Cetinje je barikadama spriječilo građanski rat u Crnoj Gori”