Dodik je na zadatku i gura BiH u sukob, u novi rat. Jasno je svima da nema mirnog razdruživanja. Za sve stratege velikosrpske politike događaj na Cetinju je znak je da se stvari vraćaju u „normalu“. To normalno znači da se sa više samopouzdanja nastavlja sprovoditi politika definirana idejom tzv. “srpskog sveta”…
Iako je premijernim izvođenjem predstave “Život se sa mnom mnogo poigrao” za čiju režiju je zadužen Dino Mustafić početkom septembra ove godine otvoren pozorišni festival “Novi Tvrđava teatar” u Čortanovcima (Vojvodina), sa istaknutim bh. režiserom za “Slobodnu Bosnu” najmanje smo razgovarali o kulturi. Politička scena i kretanja u Bosni i Hercegovini, kao i u regionu, izazivaju svakodnevne analize.
“Sve što je izjavio Schmidt je u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava koji je još 2009. godine donio presudu, po apelaciji Derve Sejdića i Jakoba Fincija, koji se kao pripadnici “Ostalih” ne mogu kandidirati na izborima za članove tročlanog Predsjedništva BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH”, kazao je, između ostaloga, bh. režiser komentarišući posljednje izjave visokog predstavnika Christiana Schmidta u kojima se dotakao toga da se hrvatski dio stanovništva u BiH osjeća nedovoljno predstavljenim u “kompliciranim državnim strukturama”.
Osim toga, Mustafić je govorio o političkim previranjima koja su nastupila u manjem bh. entietu nakon što je Valentin Inzko donio Zakon o zabrani negiranja genocida, o ustoličenju mitropolita Joakinija na Cetinju, o političarima u BiH, ali i regionu.
Političku situaciju u našoj zemlji obilježava blokada institucija. Dodik je bio na tom sastanku sa Erdoganom u Predsjedništvu BiH. Uslijedile su reakcije opozicionih stranaka iz RS-a. Koliko je „srpsko jedinstvo“ koje je postignuto nakon Inzkovog zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici narušeno, posebno sad kad je Mirko Šarović rekao da je došlo do razilaženja politika sa SNSD-om?
Društvo kao zajednica vrijednosti u RS-u ne postoji osim ako se pod tim ne podrazumijeva institucionalizirana rehabilitacija zločinaca i relativizacija zločina, koji su baš trasirani kao programska platforma konačnog sna ujedinjenja svih Srba na Balkanu. Gledajući godinama kako se politička pozicija i opozicija RS-a utrkuje u “srbovanju” slaveći zločince jasno je da haške presude nisu promijenile aksiološke kategorije (srpski mitski junaci Mladić i Karadžić) u kulturi laži i poricanja kao dominantnog političkog narativa u RS-u. Prvo što osjeti promatrač ovih procesa jeste gnušanje nad tim fanatičnim i očiglednim lažima u kojima nema političke razlike između pozicije i opozicije. Dodik je opet politički “navukao” opoziciju pričom o srpskom jedinstvu kada je poraslo nepovjerenje birača prema kompromitiranoij partiji SNSD-a i katastrofalnog socijalnog stanja u RS-u. Moram primjetiti da se ne zna se šta je primitivnije i radikalnije; optužbe tzv. opozicije iz RS-a ili Dodikova odbrana od tih napada radi susreta sa Erdoganom. I jedni i drugi pokazuju kakav je u RS-u nacionalistički i šovinistički mrak, pravi civilizacijski ambis.
Christian Schmdt je na skupu ‘Euroatlantske perspektive BiH’ u Njemačkoj rekao da se „hrvatski dio stanovništva u BiH osjeća nedovoljno predstavljenim u “kompliciranim državnim strukturama”. Spomenuo je Komšića koga su izabrali Bošnjaci, negovijestio mogući bojkot izbora naredne godine? Citaramo njegovu izjavu: „Postavlja se pitanje kako organizirati izborno pravo tako da se država ne podijeli na tri entiteta”, kako na ovo gledate?
Svima je jasno kako etnička demokratija ne dozvoljava razvoj države, tim prije što su njime, u jednom dijelu, zagarantovana prava isključivo pripadnicima tri konstitutivna naroda – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Jevreje, Rome i druge manjine Ustav ne poznaje kao kategoriju. Stvarni život se odvija u okviru tri jednopartijska sistema, što će reći da svaki narod u BiH ima svoj jednopartijski sistem koji se odvija u najjačim etničkim partijama struktuiran u ćopavom državnom tronošcu na vlasti (SDA-HDZ-SNSD). Prema tome, to samo po sebi proizvodi totalitarne odnose u svakom od tih etničkih korpusa. Sebe su proglasili „legitimnim predstavnicima naroda“ za koje znamo da im moralna osjetljivost nije na cijeni: oni sve čine da demokratije ne bude. Naime, kada su oni na vlasti nema ni legitimne opozicije. Svako ko ne podupire stranke sa etničkim principom, za početak uopće nije ni dio vlastitog naroda. Navodno pravi narod prvo treba „ekstrahirati“ iz ukupnog broja stvarnih građana, pa se pretpostavlja da bi taj idealni narod bio moralno čist i nepogrešiv u svojoj volji samo kada bira “svoje”. Sve što je izjavio Schmidt je u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava koji je još 2009. godine donio presudu, po apelaciji Derve Sejdića i Jakoba Fincija, koji se kao pripadnici “Ostalih” ne mogu kandidirati na izborima za članove tročlanog Predsjedništva BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Meni je kao građaninu nepodnošljiva država kojoj su četiri odvojene i naknadne presude Suda u Strazburu ocijenile kako je Ustav BiH diskriminatoran, praktično, prema svim građanima i građankama BiH, kojim se garantiraju sva prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, te iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Schmidt to jako dobro zna.
Situacija oko ustoličenja mitropolita Joakinija na Cetinju izazvala je puno tenzija u Crnoj Gori, ali i u zemljama regiona. Činjenica je da ovo više nije vjersko pitanje. Da li ova dešavanja u Crnoj Gori mogu utjecati na BiH? Ima li tu prostora za Vulinov “srpski svet?”
Naravno da je ustoličenje na Cetinju bio prevashodno politički, a ponajmanje sakralni čin. To je i logično jer je ovaj saziv crnogorske Vlade došao na vlast zahvaljujući litijama SPC. Sjećate se kako je ta vlada sastavljana u manastiru Ostrog pod mentorstvom mitropolita Amfilohija. To je klerikalna vlast kojoj je došao red da vrati uslugu onome ko ih je doveo na vlast. Premijer Zdravko Krivokapić čak i ne krije da služi crkvi, a ne građanima svoje zemlje. Kad je ustoličenje mitropolita najzad obavljeno uz neviđenu represiju, pancire i helikoptere , Krivokapić je poručio da je odbranjena država, a učesnike demonstracija nazvao je teroristima. Užasna manipulacija i laž. Nema nikakve sumnje da je posrijedi priča o “srpskom svetu”.To je inače pozajmljen termin. Nije zgodno reći “velika Srbija”, pa je Vučićev kerber Vulin pozajmio varijantu iz Rusije, gdje ima “ruski svet”.
Vesna Pešić je svojoj kolumni na ‘Peščaniku” napisala: “Bez Dodika ništa ne može u Srbiji da se obeležava. A sve češće i bez patrijarha. Poruka je jasna: ova navodna bezgranična širina „gde god žive Srbi“, a u stilu Vulinove nebuloze o „srpskom svetu“ samo prikriva stvarni plan o razbucavanju BiH i pripajanju Srbiji Republike Srpske kao ratnog plena.” Vaš komentar?
Tačno apsolutno. Dodik otvoreno govori da treba stvarati etničke države na području BiH i da srpska etnička država treba da obuhvati teritoriju koja se danas zove Republika Srpska, a Hrvati već koordinirano sa svojim srpskim saveznicima pokazuju disfunkcionalnost BiH, nemogućnost “vještačke” tvorevine pod međunarodnim protektoratom i tako žele uzeti svoj dio teritorije na kojoj već kompaktno godinama vladaju kroz kriminogenu etno-oligarhiju zvanom HDZ. I jedni i drugi vjeruju da je sada trenutak kada Zapad zbog svojih interesa može dozvoliti raspad nekih država. Onda bi po njima i destabilizirana Bosna i Hercegovina trebala biti vrlo brzo diplomatskom olovkom raskomadana što se nije moglo učiniti ratom. I oni se za to pripremaju kao sijamski blizanci i Srbi i Hrvati, ni oko čega se ne mogu složiti osim po pitanju BiH. Nikakve prave ljubavi nema između Dodika i Čovića. Oni su samo na istom zadatku uz mentorstvo Beograda i Zagreba, kvazimperijalnih tutora tzv. garanta Dejtonskog sporazuma. Zato je sve lažno u milozvučnom diplomatskom jeziku Vučića o “poštovanju integriteta BiH”. Radi se o višegodišnjem političkom sporazumu koji je vrlo čvrst i koji ima zajednički cilj još od Karađorđeva.
Vratimo se na bh. scenu i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Nedavno je izjavio da Zakonom o zabrani negiranja genocida da će svaki građanin koji bude pozvan na krivičnu odgovornost u vezi sa tim, dobiti zaštitu organa entiteta RS? Realno koliko je on opasna ličnost?
Dodik je na zadatku i gura BiH u sukob, u novi rat. Jasno je svima da nema mirnog razdruživanja. Za sve stratege velikosrpske politike događaj na Cetinju je znak je da se stvari vraćaju u „normalu“. To normalno znači da se sa više samopouzdanja nastavlja sprovoditi politika definirana idejom tzv. srpskog sveta, dakle politika koja želi da se stvori jedna integralna i homogena zemlja koju će sačinjavati Srbija, kao matica, Crna Gora, sjeverni dio Kosova i dio BiH koji je dejtonskim mirovnim sporazumom definiran kao Republika Srpska. Dodik misli da će to da se raspadne samo od sebe, jer je Bosnu doveo do te granice da nema skoro ništa zajedničko i to je nešto što je jedan sistematski plan koji se realizira poslednjih 12 godina.
Svjedoci smo da su “tri najglasnija događaja” u BiH okupljena oko SDA-SNSD i HDZ-a, Erdogan i vjenčanje Izetbegovićeve kćerke, Dodikov veliki skup na Mrakovici i Čovićev rođendan? Jedan ste okarakterisali otužnim nacionalnim kičem. Ne čini li Vam se da su nadmašili one reality programe?
To je mazohistička publika koja gleda razvratni luksuz svojih lidera. Stvarno se sve češće pitam gdje je prag tolerancije u bosanskohercegovačkih naroda, koliko javne perverzije bogate etničke oligarhije može se još otrpjeti prije nego se shvati koliko je nacionalizam upropastio i opustošio ovu zemlju? Meni se čini da u tome zapravo nema ograničenja. Neshvatljivo mi je to.
Nedavno ste izjavili da je Zoran Milanović najsramnija epizoda post-tuđmanove Hrvatske. Ne samo da slijedi njegovu ideologiju nego u političkim savezima poput svog ‘oca nacije’ i nadograđuje. Možete li nam to obrazložiti?
Nemam više nikakvih iluzija o predsjedniku Hrvatske čijem sam se izboru kao “socijaldemokrati” radovao. On radi ono što jest on, iz punog srca, kao desničar koji nažalost nije radikalska margina političkog života u Hrvatskoj, već njen predsjednik. To je ono što rade različite protuliberalne političke stranke i ličnosti koje su uglavnom pod Putinovim utjecajem i financirane od strane Putina u drugim europskim državama.
Jedan ste od osnivača Naše stranke. Nakon Kojovića, na čelu stranke je premijer KS Edin Forto. Realno, koliko se ova stranka i trojka snašla otkako je stupila na čelo Vlade KS. Da li su iznevjerili očekivanja građana vakcinacijom ministara u uredima, te kolike su im šanse na idućim izborima?
Edina Fortu dobro poznajem i siguran sam da će sve učiniti da ovu multietničku, građansku i socijal-liberalnu stranku učini snažnijom na bh. političkoj sceni. Nama su potrebni liberali za generacijsko evropski put. Građani su sa pravom nestrpljivi da obećane reforme sarajevske Trojke što prije postanu vidljive. Tu prije svega mislim na nultu toleranciju prema korupciji i kriminalu. Negativna selekcija opustošila je političku scenu u BiH, niko više stručan ni moralan ne želi u tu kaljužu. Trojka je posljednja i generacijska prilika da se sve to pročisti, debirokratizira, departizira – vrati oteto dostojanstvo građanima kroz politiku kao servis i platformu za kvalitetniji život. Kako bi do toga došlo mora se mijenjati i mentalitet, navike koje se podrazumijevaju godinama u lokalnoj i visokoj politici. Jedna od takvih je da vam ministarsko mjesto omogućava privilegiju preko reda vakcinisanje. Ako se takvi gafovi ponove, izgubiće povjerenje građana. Trojka ukoliko želi osvojiti vlast mora ići sa zajedničkim kandidatom za člana Predsjedništva BiH kao i jasno proklamovanim pred koalicionim sporazumom koji će javnosti biti dostupan. Mora se vidjeti stvarna reformska agenda koja će maksimalno ubrzati put ka EU i NATO savezu.
Premijernim izvođenjem Vaše predstave “Život se sa mnom mnogo poigrao” otvorili ste pozorišni festival ‘Novi tvrđava teatar’ u Čortanovcima (Vojvodina). Ne čini li Vam se da je Više nego ikad potrebno govoriti o prećutanoj historiji koja je i tema ove predstave?
Slažem se. Problem je što i dalje istrajavamo, ostajemo u toj politici laži i nasilja. E, to je već ozbiljno. I zato primjećujem sa, strahom koliko smo slabo društvo, bez ideje šta bi sa sobom, bez odgovora na pitanja koja nam sadašnjost pandemijskog života nameće. Između ostalog i zato smo društvo bez perspektive. Demografija to precizno pokazuje, pristojan svijet odlazi sa Balkana. I kao što kaže Latinka Perović – „istorija je puna naroda koji su nestali“.
Razgovarala: Sanela GOJAK
(5)
Related posts:
Genetičarka iz BiH progovorila o virusu: “Evo zašto imamo toliko LAŽNO NEGATIVNIH REZULTATA i kad očekuje vakcinaciju u BiH”
NE VJERUJE U BIH, ALI LUDI ZA NJENIM DRŽAVLJANSTVOM: Prof. Željko Vujadinović, državljanin Crne Gore, negator genocida u Srebrenici, nakon 6 godina dobija državljanstvo BiH!?
‘Trenutno smo u dolini, eksploziju smo imali’: Dr. Konjhodžić odgovara zašto BiH nema veliki broj zaraženih
ĐOKANOVIĆ UZDRMAO RS: “Srbi iz Republike Srpske, u vrlo teškoj su ekonomskoj situaciji. KREDITE ĆE NAM VRAĆATI UNUCI, PRAUNUCI I ČUKUNUNUCI…”
Lana Salihefendić: Još uvijek ne testiramo dovoljno na COVID-19, tu ima i politike, tužna sam i frustrira me to…
MUHAMED ŠAĆIRBEY UZBURKAO DUHOVE: “Jasno da je u Bosni i Hercegovini novi “Berlinski zid”, pokušavaju zaustaviti euroatlantski put BiH”
Bakir Izetbegović ponovo najavio svoju kandidaturu za…
ČAVARA ZA SVE OPTUŽUJE BOŠNJAKE I KOMŠIĆA: “Nisam želio sudjelovati u hajci u Mostaru, ako savjetnik člana Predsjedništva BiH postane…”
BIVŠI VISOKI PREDSTAVNIK WOLFGANG PETRITSCH: “Bruxelles kreće brže i odlučnije u reforme BiH, ONO ŠTO ĆE URADITI, bit će iznenađujuće…”
ALEKSANDAR POPOV OBJASNIO VUČIĆEVU “TAJNU USPJEHA” SA VAKCINAMA: “On može da uradi mnogo toga, A DA NIKOME NE POLAŽE RAČUNE”
