U federalnoj javnosti smatralo se da je približavanje NATO-u gotova stvar, ali od tog članstva i dalje nema ništa jer je proces zakočio Milorad Dodik.
Piše: Đuro KOZAR
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković prije nekoliko dana bio je gorko iskren kad je na novinarsko pitanje o tome gdje je BiH u svezi s NATO-om odgovorio da stoji na parkingu “s upaljena sva četiri žmigavca”. Ovakvo nešto se pretpostavljalo, samo je izgleda trebalo da neki zvaničnik to potvrdi.
No, prije ove ministrove tvrdnje, u federalnoj javnosti se do jučer mislilo da je približavanje ovom vojnom savezu gotova stvar, budući da se slanjem godišnjih programa reformi u centralu NATO-a u Bruxelles izvršavala obaveza iz Akcionog plana za članstvo MAP-a. Mi smo u MAP pozvani još 2010, aktivirali smo ga 2018, ali taj poziv ne znači prijem u NATO, nego je samo priprema za članstvo koja obuhvata političke, ekonomske, odbrambene i sigurnosne resurse, kao i pravne aspekte.
Podsjetiću da je Vijeće ministara BiH 9. studenog 2022. usvojilo programe reformi za 2021. i 2022. godinu, što, kako je rečeno, predstavlja pravni okvir suradnje BiH i NATO-a. MAP je očevidno prolongiran, da ne kažem ostao neusaglašen, no BiH je i dalje čvrsto u okviru Partnerstva za mir NATO-a u kome participira od 2006. godine.
Nova koalicija na državnoj razini, na zahtjev SNSD-a, izostavila je NATO iz prioriteta vanjske politike BiH kako bi se koalicioni odnosi mogli temeljiti na onome o čemu postoji suglasnost svih partnera, ističući da je NATO i dio Zakona o odbrani BiH.
Trojka sada optužuje Stranku demokratske akcije i Demokratsku frontu da su kao vlast u prošlom mandatu dopustile da se 2021. formira Komisija za suradnju s NATO-om i time pristale na stajalište Milorada Dodika da suradnja može, a članstvo ne. Iz SDA odbacuju ovaj prigovor i podsjećaju da je nakon održanih općih izbora u listopadu 2018, više od godinu ta stranka blokirala formiranje Vijeća ministara zbog odbijanja Milorada Dodika da se u Bruxelles pošalje godišnji Akcijski plan BiH (ANP). Blokada je završena u prosincu 2019. godine, kada je dogovoreno da novi saziv Vijeća ministara sa Zoranom Tegeltijom na čelu u NATO pošalje dokument pod nazivom Program reformi.
Izgleda da je pomenuta komisija sada sporna, jer više nema integracioni aspekt, nego joj je zadatak da utvrđuje prioritete u realizaciji obaveza koje proizlaze iz sudjelovanja BiH u programu Partnerstvo za mir. Iako se posljednjih 20 godina radi na približavanju NATO-u, ispada da mi sada više nismo zemlja koja pretenduje na članstvo u ovom vojnom savezu i da je Dodik uspio ako ne zakočiti, onda dobrano usporiti taj put.
Međutim, kad čovjek sluša izjave člana Predsjedništva Denisa Bećirovića i ministra obrane Zukana Heleza u kojima oni insistiraju na NATO integraciji, ostaje dvojba, jer i jedan i drugi su više nego posvećeni NATO integracijama.
Zanimljiva je i izjava predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića koji smatra da Bosna i Hercegovina prelazi iz partnerske u savezničku fazu odnosa s NATO-om, bez obzira na razne unutarnje kočničare, samo je pitanje – kad i kako.
Jer, Dodik insistira na vojnoj neutralnosti entiteta Republika Srpska, a u Predsjedništvu BiH ima Željku Cvijanović koja dosljedno provodi njegovu politiku. I ponovo Konaković, koji bi, kaže, više volio da BiH uđe u NATO, nego u Evropsku uniju, iako je kao predsjednik Naroda i pravde pristao da vojnog saveza nema u potpisanim prioritetima državne koalicije.
Ako mi nismo dosljedni, NATO jeste i oni ponavljaju da vrata drže otvorena za BiH, da uvjete za članstvo prilagođavaju našoj složenoj stvarnosti, pa je umjesto Godišnjeg plana prihvaćen Program reformi, ali u konačnici ističu da sve ovisi o našem unutarnjem konsenzusu kojeg nema.
Njihov stožer s geopolitičkog aspekta pomno prati i analizira situaciju na Zapadnom Balkanu i ističe da NATO tu treba pojačati svoju nazočnost kako bi se ograničio utjecaj Ruske Federacije koji ona ima u Republici Srbiji i entitetu Republika Srpska.
Sudeći po tome, NATO-u je važno da BiH uđe u njegovo članstvo i zbog toga podržava našu suverenost i teritorijalni integritet, spreman da ga u okviru EUFOR-a svim sredstvima štiti i brani, strpljivo čekajući spremnost naše zemlje da se priključi.
(Oslobođenje)
(202)