Europa je bila zavarana Bidenovim obećanjima.

 

 

 

Umjesto da se pripremi za mogući sukob, primjerice, povećavanjem proizvodnje oružja i ponovnom uvođenjem obaveznog vojnog roka u zemljama poput Njemačke, Europa se oslonila na američku zaštitu. Nakon Trumpove izjave stvari bi se mogle promijeniti.

 

 

 

Možda to nije strateški potez, ali barem predstavlja autonomiju. Tokom vikenda Donald Trump, bivši američki predsjednik koji iznova želi u Bijelu kuću, izjavio je nešto što je oslobodilo Europu od američke sigurnosne zaštite.

 

 

 

Rekao je jednom europskom lideru da ne bi stao u odbranu njegove zemlje ako bi je napala Rusija, već bi ih poticao da sami brane sebe. Istaknuo je da moraju platiti za svoju sigurnost. To je dovelo do ozbiljnog preispitivanja američke predanosti NATO savezu, čak do te mjere da se postavilo pitanje o njegovom opstanku.

 

 

 

Nije važno hoće li Trump pobijediti na izborima; Europa se sada suočava s vlastitim izazovima na polju sigurnosti.

 

 

 

Ključno pitanje koje se postavlja jest koliko će dugo NATO ostati funkcionalan. Bidenova administracija tvrdi da bi njihov kandidat osigurao stabilnost NATO-a, ali je nejasno koliko bi ta stabilnost trajala. Dok se raspravlja o Trumpovim izjavama i njihovom utjecaju na američke interese, Europa shvata da ne može osloniti svoju sigurnost na promjenjivu političku situaciju u SAD-u, piše Politico, prenosi Večernji.hr.

 

 

 

Činjenica je da će MAGA (op.a. Make America Great Again) i dalje imati utjecaja na američku politiku, bez obzira na to ko pobijedi na izborima u novembru. Ko zna, možda će Trumpov nasljednik u Republikanskoj stranci nastaviti s njegovom antiNATO politikom? To je rizik koji Europa ne može ignorirati.

 

 

 

Čak i kao kandidat, Trump je pokazao koliki utjecaj ima na Republikansku stranku. Prošle sedmice natjerao je stranku da blokira zakonski paket koji je uključivao još jednu rundu vojne pomoći za Ukrajinu, koja joj je itekako potrebna. To je još jednom pokazalo Europi da, na kraju krajeva, postaje rizično oslanjati se na Ameriku.

 

 

 

S obzirom na ono što je u pitanju – mogućnost podčinjenosti Rusiji – Europa jednostavno mora početi razmišljati o alternativnom planu. Međutim, do sada su europski lideri uglavnom u fazi bijesa i negiranja.

 

 

 

NATO-ov glavni sekretar Jens Stoltenberg izjavio je tokom vikenda da svaka naznaka da saveznici neće odbraniti jedni druge ugrožava sigurnost svih nas, uključujući i SAD, te stavlja američke i europske vojnike u veći rizik. To je samo jedna od mnogih izjava koje osuđuju bivšeg predsjednika.

 

 

 

Dobro, što sada, pita se Politico. Istina je da Europa snosi odgovornost za trenutnu situaciju. Trump već godinama kritizira NATO saveznike zbog nedostatka doprinosa, ali ta kritika nije nova. Američki predsjednici, od Dwighta D. Eisenhowera nadalje, žalili su se na to što europski saveznici ne pridonose dovoljno američkoj odbrani.

 

 

 

Ono što Europski lideri ne vole priznati jest da Trump ima neke valjane argumente: Europa je zaista dugo koristila američku zaštitu bez adekvatnog doprinosa. Nadalje, očekivati da će SAD uvijek snositi teret europske sigurnosti nije realno. Nakon što je Biden pobijedio Trumpa 2020. godine, činilo se da se situacija normalizira. Biden, koji je uvijek bio zagovornik transatlantskih odnosa, nastojao je popraviti štetu koju je Trump prouzročio NATO-u, dopuštajući Europi da se vrati u poznati okvir.

 

 

 

Iako je ukupno povećanje vojnog proračuna u Europi posljednjih godina pozitivno, još uvijek nije dovoljno. Prema podacima NATO-a, samo 11 od 31 članice očekuje se da će ispuniti cilj od 2% udjela u vojnom proračunu do 2023. godine. Njemačka, koja je bila glavna meta Trumpove kritike, još nije dosegnula taj cilj. Ipak, postoji vjerovatnića da će ga dostići ove godine, posebice jer njihovo gospodarstvo slabi.

 

 

 

Jednostavno rečeno, Europa je bila zavarana Bidenovim obećanjima. Umjesto da se pripremi za mogući sukob, primjerice, povećavanjem proizvodnje oružja i ponovnom uvođenjem obaveznog vojnog roka u zemljama poput Njemačke, Europa se oslonila na američku zaštitu.

 

 

 

Nije iznenađujuće da su europske zemlje, koje imaju razvijene socijalne sisteme i stanovništvo sklon miru, odabrale put manjeg otpora (s izuzetkom Baltika i Poljske).

 

 

 

Od početka potpune ruske invazije na Ukrajinu početkom 2022. godine, njemačka je nacionalna rasprava prešla s rata na druge teme poput korištenja toplinskih pumpi i masovne migracije. Iako je zemlja povećala svoju podršku Ukrajini, interes javnosti preusmjeren je na druge stvari. Tokom protekle godine Rusija je, prema istraživanju objavljenom ove sedmice, pala s prvog na sedmo mjesto na popisu prijetnji prema kojima se Nijemci osjećaju ranjivo.

 

 

 

Trumpov neočekivani potez trebao bi potaknuti Europu da ponovo usmjeri svoju stratešku orijentaciju. Iako francuski predsjednik Emmanuel Macron često ističe potrebu za europskom “strateškom autonomijom”, dosad Francuska nije poduzela konkretne korake kako bi to ostvarila.

 

 

 

Jedno od područja na kojima bi trebalo početi djelovati je pitanje nuklearnog naoružanja. Između Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, Europa raspolaže s oko 500 nuklearnih bojevih glava, što je prilično skromno u usporedbi s gotovo 6.000 ratnih glava Rusije. Međutim, ni Francuska ni Ujedinjeno Kraljevstvo nisu se obvezali koristiti ih kako bi zaštitili ostatak kontinenta.

 

 

 

Rješavanje ovakvih problema zahtijeva puno vremena i složen je proces. Europa ne samo da treba obnoviti svoje vojne snage već i promijeniti svoj kolektivni način razmišljanja. Čak i dok se bliži druga godišnjica neuspjelog pokušaja Vladimira Putina da zauzme Kijev, rat i njegove implikacije za europsku sigurnost i dalje su previše apstraktni za mnoge Europljane, posebice one na zapadu Europe.

 

 

 

Čak i ako Europa postane svjesna izazova s kojima se suočava, moglo bi biti prekasno za reakciju. Na papiru, Europa bi, s obzirom na svoje kolektivne vojne izdatke koji su oko tri puta veći od ruskih, te ekonomiju koja je mnogo puta veća od ruske, trebala biti sposobna samostalno se obraniti. No, problem je u tome što Europa polako gubi vrijeme.

 

 

 

Zamjena američke vojne moći koju bi NATO izgubio bez SAD-a trajala bi desetljećima i koštala bi nevjerovatne svote novca. Većina europskih lidera čak nije prihvatila činjenicu da je američka zaštita već sada učinkovito nestala. Zamislite, postavlja Politico hipotetsku situaciju, da Trump ponovno postane predsjednik početkom 2025. i da Putin odluči testirati NATO upadom u Estoniju. Hoće li Trump riskirati nuklearni sukob s Putinom zbog male Estonije? Odgovor već znamo.

 

 

 

Još važnije pitanje je jesu li Europljani sposobni ujediniti se i obraniti bez vodstva Sjedinjenih Američkih Država. Historija sugerira da će se vratiti starim obrascima i utonuti u haos, prenosi Večernji.hr.

 

 

 

Pogledajmo kako je Europa reagirala na raspad Jugoslavije tokom 1990-ih.

 

 

 

“Europa ne može ostati ujedinjena bez Sjedinjenih Američkih Država”, rekao je Biden u govoru Senatu 1995. tokom krize u Bosni. “Nema moralnog središta u Europi”, dodao je.

 

 

 

Sada Europa ima priliku pokazati da je Biden bio u krivu. Ako uspiju, na to će moći zahvaliti samo jednoj osobi.

 

(Večernji.hr)

(169)

Donald Trump je upravo Europi učinio veliku uslugu: EVO KAKVU