Baltičke zemlje imaju hitnu poruku za Veliku Britaniju i druge NATO saveznike o prijetnji koju predstavlja Rusija: “Probudite se! Neće stati u Ukrajini.”

 

 

 

Estonija, Latvija i Litva podučavaju sve više svojih građana kako se boriti i čak su najavile planove za izgradnju obrambene linije, uključujući bunkere, duž stotina milja granice koja dijeli njihove teritorije od njihova puno većeg susjeda, piše Sky.

 

 

 

Sada, dok unutar NATO-a raste zabrinutost zbog mogućnosti ponovnog sukoba velikih razmjera u Evropi, Sky News je putovao od sjeveroistočne Estonije do jugozapadne Litve kako bi čuo vojnike, civile i političare koji se pripremaju za rat za koji se nadaju da nikada neće voditi.

 

 

 

Kao bivše članice Sovjetskog Saveza, baltičke zemlje zvone na uzbunu zbog egzistencijalne prijetnje koju predstavlja Moskva otkako su se pridružile NATO savezu prije dvije decenije.

 

 

 

Niko ne sluša

 

 

Tada, međutim, niko nije slušao.

 

 

Umjesto toga, Velika Britanija i drugi saveznici bili su fokusirani na sukobe u Iraku i Afganistanu – suprotstavljanje pobunjenicima i islamističkim militantima sasvim je drugačija vrsta borbe od konvencionalnog rata protiv jednakog neprijatelja poput Rusije.

 

 

 

Dodajući kolektivnoj eroziji odbrane NATO-a, mnoge evropske države, uključujući Britaniju, značajno su smanjile zalihe oružja iz doba Hladnog rata, poput tenkova, artiljerije i municije, nakon raspada Sovjetskog Saveza, pogrešno vjerujući da više ne trebaju biti spreman voditi rat za preživljavanje u trenutku.

 

 

 

Ranija ruska invazija na Ukrajinu 2014., sa zauzimanjem Krima i zauzimanjem dijelova Donbasa, počela je mijenjati tu računicu – ali samo vrlo polako.

 

 

 

Koncept ‘odvraćanja poricanjem’

 

Savez se složio ojačati svoju odbranu duž istočnog krila baltičkih država i Poljske, s raspoređivanjem jedinica savezničkih trupa u sve četiri zemlje 2017. – oko 800 vojnika u svakoj zemlji.

 

 

 

Ali to je učinjeno relativno oprezno – kako bi se minimizirao rizik od izazivanja eskalacije napetosti izravno između Moskve i Zapada jer su mnoge članice NATO-a, uključujući Francusku i Njemačku, još uvijek imale relativno bliske veze s Rusijom i imale su mnogo posla.

 

 

 

Kao rezultat toga, ograničena misija nije bila osmišljena kako bi spriječila invaziju, već radije osigurala “okidač” u slučaju da ruske snage napadnu što bi izazvalo mnogo veći odgovor saveznika koji bi ih potom potisnuo.

 

 

Međutim, sveobuhvatni rat Vladimira Putina u Ukrajini 24. februara 2022. iz temelja je promijenio i to razmišljanje.

 

 

 

Saveznici su shvatili da će, nakon što ruske trupe uđu u zemlju, trebati mnogo više truda da ih se izbaci, pa su pristali još više pojačati svoju istočnu odbranu i proširili ih na četiri druge nacije.

 

 

 

Današnji cilj je spriječiti Rusiju da ikada pokuša izvršiti invaziju – koncept poznat kao “odvraćanje uskraćivanjem”.

 

 

 

Tokom ove evolucije, najglasniji glasovi unutar NATO-a – pozivajući saveznike da idu dalje, brže i dižući uzbunu zbog namjera Rusije – bile su Estonija, Latvija i Litva.

 

 

 

Oni su također bili među najsnažnijim pristašama Ukrajine i upozorili su da će Moskva, ako nadvlada Kijev, vjerovatno sljedeće pokušati testirati obranu NATO-a.

 

 

 

Grad Narva leži na sjeveroistočnom vrhu Estonije – odmah do Rusije.

 

 

Ogromni srednjovjekovni dvorac, s velikim kamenim zidovima i estonskom zastavom koja se visoko vijori, stoji na jednom rubu grada, pored rijeke koja označava granicu.

 

 

Na suprotnoj obali nalazi se drugi, slično veličanstven, povijesni dvorac, ali na njemu se vijori ruska zastava.

 

 

 

Prijelaz, nazvan Most prijateljstva, povezuje Narvu s ruskim gradom Ivangorodom.

 

 

 

Otvoren je samo za pješake nakon što su ruske vlasti početkom veljače zatvorile promet vozila zbog građevinskih radova.

 

 

 

Arnold Vaino, policijski službenik estonske granične straže, otpratio je novinare do mosta, zaustavivši se neposredno ispred crvenog stubića koji označava polovinu puta i početak Rusije.

 

 

 

Prisjetio se kako se osjećao na dan kada je Kremlj pokrenuo svoju sveopću invaziju na Ukrajinu.

 

 

 

“Niko se ne osjeća ugodno kad čuje da je počeo rat”, rekao je. “Ali [ne osjećamo se] uplašeno, sigurno. Ali vi širom otvorite oči.”

 

 

Kao pokazatelj složenosti geografije i historije regije, većina stanovnika Narve govore ruski, a neki su naklonjeni Moskvi.

 

 

To čini grad potencijalnom mekom točkom za svaki ruski napad pod krinkom dolaska u pomoć ruskim državljanima koji žive u Narvi.

 

 

 

Svaki takav potez, međutim, izazvao bi odgovor saveznika prema jednom od temeljnih načela NATO-a – napad na jednog je napad na sve.

 

 

 

Nema osjećaja naklonosti prema ruskoj vladi u većini drugih dijelova Estonije, uključujući otok s oko 9.000 ljudi na zapadnoj obali zemlje.

 

 

 

Komandanti NATO-a vjeruju da bi otok Hiiumaa mogao biti još jedna potencijalna meta Moskve u bilo kojem ratu sa Zapadom zbog svog strateškog položaja u Baltičkom moru.

 

 

 

Ako bi ruske trupe zauzele teritorij, potencijalno bi imale mogućnost blokirati pristup moru i izolirati baltičke države.

 

 

 

Otočani čine sve što mogu da odvrate takvu mogućnost.

 

 

Estonski volonteri pozivaju britanske civile da se nauče boriti
Susreli su jedinicu građana-vojnika, lica obojanih u vojno zeleno, dok su u šumi vježbali zasjede s puškama.

 

 

 

Volonteri – mnogi od njih sredovječni očevi i čudne mame – nazivaju se “SAS” jer treniraju subotom i nedjeljom.

 

 

 

Rekli su da bi britanski civili također trebali razmisliti o tome da ustanu sa svojih sofa i nauče kako se boriti.

 

 

 

“Pogrešno je misliti da neko drugi dolazi voditi vaš rat ako niste spremni braniti se”, rekao je Tanel Kapper, koji komanduje snagama Estonske odbrambene lige na otoku.

 

 

Komandanti estonske vojske udvostručili su veličinu svojih teritorijalnih odbrambenih snaga – ljudi koji bi podržavali puno manju profesionalnu vojsku u krizi – na 20.000 pripadnika nakon onoga što je Rusija učinila u Ukrajini prije dvije godine.

 

 

 

Taj broj uključuje oko 10.000 dragovoljaca Lige za obranu i novi dodatak od oko 10.000 bivših vojnih obveznika koji su dio vojne pričuve.

 

 

 

‘Ubit ćemo vas što je više moguće’

 

 

Polirajući dio puške u svojoj bazi, volonter po imenu Taavi, otac dvoje djece, rekao je da se odlučio pridružiti Ligi odbrane na otoku Hiiumaa zajedno s oko 14 prijatelja prošle godine, dijelom kao odgovor na rat u Ukrajini.

 

 

 

Građevinski radnik je rekao da ne želi sukob, ali da je spreman za borbu ako Rusija izvrši invaziju.

 

 

“Moram uzeti oružje i pokušati zaštititi svoju porodicu, svoj dom”, rekao je.

 

 

 

Poziv na buđenje s Baltika?

 

 

Kapper je imao upozorenje za Moskvu: “Bit će krvavi nered ako dođete ovamo. Definitivno ćemo ubiti što više vas je moguće.”

 

 

 

Što se tiče toga je li imao poruku drugim zemljama NATO-a poput Velike Britanije da možda ne čine toliko da ojačaju svoju odbranu, oficir je rekao: “Da se probude. Neće stati u Ukrajini. Ako ih ne zaustavimo, onda će dolaziti sve dalje i dalje.”

 

 

 

Postoji sličan osjećaj hitnosti u susjednoj Latviji, koja je prošle godine ponovno uvela vojni rok nakon što je postala jedina baltička država koja je 2006. prekinula obavezni vojni rok.

 

 

 

Zemlja planira udvostručiti veličinu svojih oružanih snaga – profesionalaca i rezerve – na 61.000 do 2032. godine.

 

 

 

 

“Rat [u Ukrajini] se već događa, tako da nije pitanje: hoće li Rusija biti agresivna? Ona već jest agresivna”, rekao je Krisjanis Karins, latvijski ministar vanjskih poslova.

 

 

“Svrha regrutiranja je pojačati sposobne, opremljene i obučene rezerviste”, rekao je za Sky News u intervjuu na marginama velike sigurnosne konferencije u Minhenu u februaru.

 

 

 

“To nije zamjena profesionalne vojske, to je povećanje profesionalne vojske.”

 

 

Upitan bi li bilo razlike kada bi Velika Britanija uvela vojni rok, g. Karins, bivši premijer, rekao je: “Mislim da bi bilo razlike kada bi bilo koja evropska zemlja i naravno veće zemlje napravile veću razliku.”

 

 

 

Sky News je pozvan posjetiti bazu za obuku u jugoistočnoj Latviji, blizu njezine granice s Bjelorusijom, bliskim ruskim saveznikom, gdje je mješavina ročnika i drugih regruta prolazila trosedmični kurs osnovne obuke s Nacionalnom gardom.

 

 

 

Nacionalna garda je grana oružanih snaga koju čine dobrovoljci. U vrijeme rata nudili bi podršku profesionalnoj vojsci.

 

 

 

Vojska u Litvaniji se sprema

 

 

“Bam! Bam! Bam!” novaci su vikali, riuzdignutih pušaka, oponašajući zvuk pucnjeva, vježbali su odgovor na zasjedu na blatnjavoj streljani okruženoj šumom.

 

 

 

Eduard, 18, bio je jedan od sedam regruta u grupi od oko 20 na poligonu. Sva sedmorica bili su dobrovoljni regruti, umjesto da su dobili naredbu da služe.

 

 

 

“Mislim da svaki čovjek na svijetu mora barem probati vojni život”, rekao je Eduard.

 

 

Latvijski general objasnio je kako je novačenje puno više od jednostavnog stvaranja novih čizama na terenu – također se radi o razvijanju osjećaja nacionalne službe i želji da svaki građanin da svoj doprinos u zaštiti zemlje.

 

 

 

“Svako ima pravo služiti – obavezu služiti – naciji”, rekao je Andis Dilans, načelnik združenog štaba Nacionalnih oružanih snaga, drugi najviši komandant u Latviji.

 

 

“Ovo je doista kamen temeljac demokratije”, rekao je u intervjuu u glavnom gradu Rigi.

 

 

 

“Stoga smo na ovo gledali ne samo kao na ratnu vojnu snagu, nego kao na vezu između javnosti i vojske u slučaju krize, u slučaju rata.”

 

 

 

Kako Litva graniči s potencijalnom žarišnom tačkom

 

 

Posljednja dionica putovanja odvela je novinare na jugozapadni rub Litve, koja graniči s jako utvrđenom ruskom eksklavom Kalinjingradom.

 

 

 

Ruski teritorij također graniči s Poljskom, još jednom državom NATO-a.

 

 

 

To znači da je jedini način da vozila, kao što su kamioni natovareni robom, autobusi koji prevoze putnike ili obični automobili putuju između eksklave i kopnene Rusije tranzit kroz Litvu i Bjelorusiju.

 

 

 

Prijelaz je bio miran kad smo ga posjetili, s dugim redom kamiona na ruskoj strani koji su čekali da ih se pusti u Litvu.

 

 

 

Graničar je rekao da se broj vozila – ukupno oko 300 dnevno, koja ulaze i izlaze – otprilike prepolovio od 2022. jer su zapadne sankcije ograničile vrste robe kojima je dopušten tranzit kroz Litvu.

 

 

 

Komunikacija između stražara s obje strane dugačke žice, ograde, prekrivene dijelovima s bodljikavom žicom i načičkane kamerama, također je bila gotovo prekinuta.

 

 

 

U prošlosti su službenici, koji su možda bili stacionirani na prijelazu dva ili tri desetljeća, često razgovarali sa svojim ruskim kolegama, ali to je potpuno prestalo.

 

 

 

I dalje postoji mobilna telefonska linija koja se može nazvati u hitnim slučajevima, ali čuvar je rekao da ruska strana nema tendenciju da se javi.

 

 

 

Još jedno potencijalno žarište je obližnji pojas zemlje, dug oko 60 milja, koji povezuje Kalinjingrad s Bjelorusijom i graniči s Litvom i Poljskom.

 

 

 

Zove se Suwalki Gap.

 

 

Zabrinutost među komandantima NATO-a je da bi Rusija, ako bi zauzela koridor, pružila još jedan način da se prekine pristup baltičkim državama.

 

 

 

Gitanas Nauseda, predsjednik Litve, sažeo je odgovor na prijetnju iz susjedstva.

 

 

 

“Sve baltičke zemlje, Poljska i druge zemlje istočnog krila NATO-a čine mnogo kako bi se iskoristile sve mogućnosti [kolektivnog odbrambenog sistema, koji se zove NATO”, rekao je u intervjuu.

 

 

 

“Ali također puno činimo pojedinačno povećavajući svoje izdatke za odbranu, bliskom suradnjom s našim susjedima, a moja je zemlja posebno aktivna na tom polju.”

 

 

 

Zbog toga se sve veći broj građana u Estoniji, Latviji i Litvi dobrovoljno javlja za službu.

 

 

 

Ali njihova sposobnost odvraćanja Rusije može ovisiti o tome hoće li građani drugih saveznika slijediti njihov primjer.

 

(Raport)

(146)

Dramatičan apel baltičkih zemlja na frontu NATO-a s Rusijom: Probudite se! Putin neće stati u Ukrajini