DRAMATIČAN KRIK STUDENTICE S BEBOM: Vi ne ubijate djecu jer nemate za hranu, nego zato što niste hrabre!

‘Majka me dojila me, a kad me nije mogla dojiti snalazila se s kozjim mlijekom’

Ovih dana glasno se progovara o pravu na ubojstvo djeteta pod srcem majke. Progovorila je o tome i ikona ‘teškog majčinstva’,

Jelena Veljača koja ne može uopće shvatiti zašto se o pravu na abortus priča u 21. stoljeću. Nadrobila je Veljača u tom tekstu cijelo more propadljivih riječi ali nije zaboravila spomenuti kako je biti majka teško, mučno i skupo.

Nama je strašno da takvi ‘slabići’ uopće progovaraju u 21. stoljeću kad je danas biti majkom neopisivo lakše nego prije 20, 30 godina da se ne vraćamo u baš daleku povijest. Neki naime imaju i za dadilju, pa im je kako kaže Veljača, teško.

Njezinu žalopojku uočila je i Ivana, studentica iz Zagreba koja se sama suočila s ‘neplaniranom’ trudnoćom. Također, Ivana je djevojka koja je po Veljačinim standardima idealna za abortus. Ona je nezaposlena i studira.

Njen dečko i otac djeteta nedavno je dobio otkaz, također student. U pitanju su i nesređene obiteljske situacije, pa je teško reći da je ova djevojka imala neku veliku podršku svoje obitelji. Dobro, nju nitko nije nagovarao na abortus, međutim, iako je bila bez i jedne kune u džepu kada je saznala za trudnoću, na abortus nije ni pomislila.

Sada je poslala kratko i prodorno pismo na našu redakciju sa željom da Veljači i drugim ženama koje misle da je OK ubiti ako nemaš za Novalac, objasni što znači biti ‘majka’. Ali ono zapravo, ne za igru.

Moja mama je rodila mene s 19 godina, pred sam rat. Othranila me u ratu. Probijala je led da bi mi oprala pelene, nije imala za pampersice, za Novalac itd.. Dojila me, a kad me nije mogla dojiti snalazila se s kozjim mlijekom. Kasnije me hranila poparom- preprzeno brašno na vodi ili povrćem koje bi dobila od seljaka. Iskreno, ne sjećam se te neimaštine, sjećam se samo njene lavovske snage, borbe i ljubavi koju mi je pružila. Dakle, kakvo bi to financijsko stanje trebalo biti argument za abortus, danas kad nema rata koji je meo sve pred sobom, kad postoji porodiljna koja ti ipak daje godinu dana kakve takve sigurnosti dok se ne snađeš, danas u 21.stoljeću kad čovjek ima prostora za izboriti se za to malo biće? Ja sam odrastala u Bosni, u samom jeku rata, u mjestu gdje su mi prve uspomene u skloništu bez vode, struje i igračaka. Moja curica ima vodu, struju, nema najskuplje igračke, nema pampersice nego babylove pelene ali ima svu moju ljubav, ima moju snagu i borbenost da joj omogućim ono najosnovnije. I što je najbitnije, niti jedne sekunde nisam razmišljala o pobačaju jer dok god imam dvije zdrave ruke do tad mojoj curici ništa neće faliti baš kao što ni meni nije falilo u puno gorim uvjetima. Dok sam ju nosila u svom trbuhu tu se nije više radilo o mom tijelu nego o tuđem tijelu koje se nalazilo u meni. Govori se o pravu žene, a zanemaruje se pravo nerođene bebe koja je pojedinac za sebe. Da, sloboda je predivna stvar, pravo izbora je ljudsko pravo ali naša sloboda i naše pravo izbora imaju granicu tamo gdje počinje tuđa sloboda i tuđe pravo izbora.