Dragan Čović…

 

 

“Neka nas Milanović prestane učiti što piše u našem Ustavu, neka ga pročita, pa će vidjeti da RS nije država u državi, da je dio države BiH kao entitet, i da izvan tog okvira ne postoji. Za nas u BiH, a i za njega, najbolje je da šuti”, ističe Komšić.

 

 

Bivši gradonačelnik Sarajeva i član Ratnog predsjedništva BiH dramatično upozorava da je nakon Putinove agresije na Ukrajinu na redu susjedna država te tvrdi da je Čović ključni Dodikov partner i javni zagovornik stavova Ruske Federacije u BiH.

 

 

Sarajevski sociolog Ivo Komšić u intervjuu za Nacional dramatično upozorava kako predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović podupire “ukrajinski scenarij” koji u BiH priprema Milorad Dodik, u čemu mu, prema Komšićevom uvjerenju, pomaže i politika službenog Zagreba.

 

 

Napad Rusije na Ukrajinu već je počeo izazivati političke posljedice i u BiH. Kako bi se situacija mogla dalje razvijati?

 

 

“Da je situacija u BiH, čak na prostoru cijele bivše Jugoslavije, povezana s ruskom agresijom na Ukrajinu, potvrdio je s jedne strane Putin, s druge strane glavni tajnik NATO-a Stoltenberg. Putin je u obrazloženju agresije na Ukrajinu odredio zonu ruskog utjecaja u koju je uključio, osim Gruzije i Moldavije, i BiH. To je potvrdio i Stoltenberg u nekoliko svojih obraćanja i to temeljem informacija kojima raspolaže NATO. Preko ovih upozorenja ne smije se prijeći olako, one su ozbiljne i iz prve ruke. U BiH je moguć ukrajinski scenarij, bez pretjerivanja. Milorad Dodik, apsolutni vlasnik Republike Srpske, otpočeo je osamostaljenje RS-a od države BiH. Njegova Narodna skupština donijela je odluke kojima su formalno već izdvojili pravosuđe, vojsku i financije iz državnih institucija i ostavili vrijeme od šest mjeseci do njihova stupanja na snagu. Ovaj rok od šest mjeseci nije slučajan, to je sigurno koordinirano s Rusijom i Srbijom. Možemo očekivati da će Putin planiranu agresiju na Ukrajinu dovršiti u tom roku i onda dolazi na red BiH. Potezi koje treba izvesti su isti kao u Donjecku i Luhansku – proglasiti samostalnost RS-a unutar BiH, dobiti priznanje od Srbije i Rusije, možda i od nekih drugih zemalja, srpsku vojsku poslati u BiH da stane na entitetsku granicu RS-a i zaštiti tu novu državnu tvorevinu na Balkanu. Ako bi bilo koje BiH snage krenule u zaštitu države i neutralizaciju srpske vojske, došlo bi do sukoba. Međunarodne vojne snage bi stale na entitetsku granicu da bi spriječile sukob i tako cementirale stanje. To je ciparski model. Vučić je u zadnjih pet godina potrošio oko pet milijardi eura za ofenzivno naoružanje, plus ono što je besplatno dobio od Rusije. Podigao je rezervni sastav vojske i policije Srbije, izdvojio desetine milijuna eura za popunu robnih rezervi. Treba se pitati zašto, za kakav se rat on sprema i protiv koga. Sigurno ne protiv Bugarske i Rumunjske, protiv Crne Gore i Hrvatske, sve su te države članice NATO-a. To je usmjereno samo protiv BiH i eventualno Kosova, što je malo vjerojatno jer su na Kosovu snažne snage SAD-a.”

 

 

Milorad Dodik jasno se svrstao već u prvoj izjavi nakon ruskog napada: ukrajinske vojnike nazvao je “naoružanom bandom”. Kako komentirate tu Dodikovu izjavu?

 

 

“Dodik se otvoreno svrstao na stranu Rusije u ovoj agresiji. Njegova izjava da su ukrajinski vojnici ‘naoružana banda’ je najbolja ilustracija toga. On je jedini zapadni političar s takvim stavom. To je upozorenje cijelom zapadnom svijetu o kakvom se političaru radi, koja je njegova veza s Putinom. Uz to, on je član Predsjedništva BiH, on kompromitira našu državu i pokušava je svrstati na rusku stranu u ovoj situaciji. On to ne radi slučajno, on nije ni luđak ni analfabet, to pokazuje da on s Putinom ima čvrstu vezu za koju se ne zna, da ima s njim neki dogovor kojeg se drži i u koji se pouzdaje. Dodika se ne smije potcijeniti.”

 

 

Dodik je na Predsjedništvu BiH zahtijevao neutralan status BiH, a kada to nije uspio, napustio je sjednicu i objavio da su srušeni “Ustav i država”. Kako ocjenjujete taj njegov postupak, u svjetlu aktuelnih događaja u Ukrajini?

 

 

“Dodik želi prvo politički incident da bi mogao izazvati stvarni incident, da bi mogao nastaviti s odvajanjem entiteta RS od države BiH. On je tražio neutralnost BiH, a nije neutralan, jasno se svrstao. On želi blokirati svaki oblik sigurnosne pripreme države BiH i njenih institucija za slučaj agresije. Njegova izjava da je ‘srušen Ustav i država’ samo je objelodanjivanje onoga što slijedi, a to je izdvajanje RS-a iz BiH. On priprema domaću i stranu javnost na to i obavještava Putina dokle je došao, da je teren čist, da se može praktično djelovati. To je bio poziv za invaziju na BiH.”

 

 

Kako komentirate stajalište Srbije? Predsjednik Aleksandar Vučić podržao je cjelovitost Ukrajine, ali se nije pridružio sankcijama, a onda se Srbija na zasjedanju Opće skupštine UN-a pridružila dvotrećinskoj većini zemalja svijeta koje su osudile rusku agresiju. Kako predviđate daljnje ponašanje Srbije, ali i njenu buduću ulogu u BiH?

 

 

“Vučić je dvoličan, on i dalje sjedi na dvije stolice. Nažalost, to zapadni svijet ne čita jasno, još neki u njemu vide partnera. On je podržao cjelovitost Ukrajine i pridružio se osudi Rusije, ali je to prikazao kao pritisak i požurio Putinu objasniti da je to samo verbalno jer Rezolucija UN-a nikoga ne obvezuje. On je odbio uvesti sankcije Rusiji i to je njegov pravi stav, to je praktičan potez, osuda je samo neobvezujuća formalnost. Cjelovitost Ukrajine je podržao ne radi Ukrajine, nego radi Srbije i Kosova. On time šalje poruku da neće priznati neovisnost Kosova.

 

 

On povlađuje Zapadu, a Putinu šalje poruku da ga podržava; te poruke su u kontradikciji. Putin jedino preko Vučića može ostvariti svoj plan za Balkan tako da će se uskoro znati dokle će Vučić ići. On sigurno ima dogovor s Putinom, to se vidi po Dodikovu ponašanju, pitanje je hoće li riskirati. Vučić neće moći dugo sjediti na dvije stolice, ili će krenuti u agresiju prema BiH ili će žrtvovati Dodika. To će ovisiti od spremnosti Zapada da brani BiH, njen teritorijalni integritet i suverenitet. Zapad neće moći ostati samo na deklaracijama i verbalnim izjavama, morat će upotrijebiti svoje snage koje su stacionirane u BiH, morat će ih znatno proširiti i adekvatno naoružati. Vučić za sada nije reagirao na Dodikov poziv jer se situacija nenadano promijenila. Rusija nije pregazila Ukrajinu kao što je planirala, zaglibila se u rat. Ne može otvarati još ratišta, pa ni prema malenoj BiH. Ima dodatni problem jer su Mađarska, Hrvatska i Bugarska stale uz EU i NATO. Putin ne može uspostaviti ni kopneni ni zračni koridor do Balkana. Srbija je ostavljena sama, Vučić ne smije riskirati jer bi njegov pokušaj vojnog osiguranja RS-a propao, Srbija bi se sama našla u teškom položaju. Nije Vučić promijenio stavove niti je te stavove promijenilo javno mnijenje u Beogradu. To se vidi po demonstriranju podrške Rusiji. Veća je ta podrška nego hrvatska podrška Ukrajini na Trgu bana Jelačića. Vučić je nemoćan jer ne može ispuniti obećanje ni Dodiku ni Putinu, bez obzira na naoružanje koje je od njega dobio. Uz to, stigle su nove snage kao pojačanje EUFOR-u u BiH, a bosansko nebo će kontrolirati francuski borbeni avioni.”

 

 

Kako, u ovom novom kontekstu, komentirate ponašanje HDZ-a BiH i Dragana Čovića?

 

 

“HDZ i Dragan Čović svu svoju politiku koordiniraju s Dodikom i njegovim političkim ciljevima. Ta suradnja nije neformalna, oni su davno potpisali sporazum o toj suradnji. U ovoj situaciji to je postalo vidljivije nego inače. Ne mogu se više skrivati, moraju se donositi odluke koje nisu dvosmislene, treba biti ‘za’ ili ‘protiv’. Znaju oni da ih cijeli svijet promatra. HDZ se drži dogovora s Dodikom, Čović je uz njega u svakoj situaciji: on je na proslavama neustavnog dana državnosti RS-a, 9. siječnja, on se čvrsto zalaže za RS i njenu destruktivnu politiku prema BiH, on želi ‘snažnu RS’, on se usuglašava s Vučićem u Beogradu, kao što se Dodik usuglašava s Milanovićem u Zagrebu. Sada je sve jasno, to su ruski agenti na našem tlu. HDZ sa svojom suzdržanošću u Parlamentu BiH također sjedi na dvije stolice, ne smiju biti protiv službene politike Hrvatske, ne smiju dovesti u pitanje svoga lidera koji ima dogovor s Dodikom i vrlo čvrste veze s Putinom, što direktne, što indirektne. Sporazum o zajedničkom djelovanju ovaj dvojac je postigao kada je Dodik krenuo u otvoreno negiranje države BiH i njeno rušenje, a Čović bio član Predsjedništva BiH.”

 

 

Koji su Čovićevi motivi za takvu politiku? Mediji u BiH mnogo su spekulirali o Čovićevim političkim i poslovnim vezama s Rusijom. I sami ste o tome dosta govorili.

 

 

“Čovićeva politika je u suprotnosti s interesima hrvatskog naroda i u BiH i u Hrvatskoj. Ta je politika protiv obje države, i BiH i Hrvatske. Njegovo podržavanje Dodika i osamostaljenja RS-a ima jasno predvidljive posljedice. Dodik želi samostalni RS da bi je priključio Srbiji. To priključenje je podvođenje dijela BiH pod ruski utjecaj jer se davno Srbija svrstala – sve srpsko je faktički rusko. Tako bi na Uni bili raketni sistemi Rusije, ne Srbije, 50 km od Zagreba, na granici EU. Mora se znati i u Hrvatskoj i u EU da Čović podržava tu politiku i radi na njenom realiziranju. Sve to za jedan bezvrijedni i propali interes, za obnovu Herceg-Bosne koja je sramota hrvatskog naroda, koja je osuđena na Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu kao zločinačka tvorevina. Međutim, to bi njemu osiguralo trajnu vlast. Osim ovoga, Čović ima i druge privatne i političke interese koji ga povezuju s Ruskom Federacijom i njenim interesima. On nije samo njen politički agent, on je njen poslovni partner. Tu svoju vezu ostvarivao je na više nivoa i kroz više kanala.”

 

 

Kako?

 

 

“Mnogo je primjera, ali treba navesti samo one najvidljivije koji su odavno postali javni. Prva linija je lažno-akademska. Čovićevo prijateljstvo s Borisom Vladimirovičem Gusovom, predsjednikom Međunarodne inženjerske akademije, koju je registriralo rusko Ministarstvo pravosuđa kao međunarodnu javnu organizaciju, završilo je prijemom Čovića u tu Akademiju. Prijem je obavljen na svečanosti u dvorani Sveučilišta u Zadru, uz prisustvo Guseva i Branka Katalinića, predsjednika Srednjoeuropskog odjela Akademije. To je objavljeno 25. listopada 2013. Da je ovaj prijem Čovića u Međunarodnu inženjersku akademiju imao neakademske motive pokazuje baza podataka Scopusa, koja prati bibliografije i citiranost u znanstvenim krugovima. Dragan Čović nikada nije citiran kao znanstvenik i znanstvenoj zajednici potpuno je nepoznat.

 

 

Taj prijem je imao druge ciljeve. Ti ciljevi su ostvarivani u tijesnoj komunikaciji i čvrstim dogovorima Čovića s ambasadorom Ruske Federacije u BiH Petrom Ivancovim. To su bile ‘poslovne veze’, dogovorene u travnju 2016. godine na Jahorini, a potvrđene i proširene 26. srpnja iste godine pod plaštem ‘bilateralnih odnosa na svim poljima’, s akcentom na privrednu suradnju. Važnost te veze ‘akademika’ Čovića s ambasadorom Ivancovim potvrđuje se zajedničkim zaključkom da treba izgraditi ‘ambijent ravnopravnosti konstitutivnih naroda’. U to vrijeme počinje snažna i otvorena kampanja ambasadora Ivancova u Vijeću za implementaciju mira u BiH – odbija sve zaključke tog tijela i podržava secesionističke poteze Milorada Dodika. U tom vremenu Čović je ključni partner Dodika i javni zagovornik stavova Ruske Federacije u BiH. Ova suradnja dobiva svoje konkretne rezultate u ‘intenzivnom angažiranju’ u gospodarstvu.

 

 

Dogovara se ‘privredni prosperitet’ na sastanku održanom u veljači 2017. godine u zagrebačkom restoranu Konoba. Tu je dogovoreno kako će ruski investitor novcem Sberbanka privatizirati rudnik boksita Posušje i mostarski Aluminij. Na tom sastanku je bio i Josip Jurčević, bivši zamjenik ravnatelja SOA-e i bliski suradnik Milijana Brkića, tadašnjeg potpredsjednika HDZ-a Hrvatske. Na sastanku je Jurčević predstavio kompaniju Prvo plinarsko društvo (PPD) koja je postala glavni poslovni partner Gazproma. PDP će kasnije potpisati desetogodišnji ugovor s Gazpromom o distribuciji plina za Hrvatsku. Glavni Čovićevi suradnici su isti mjesec dogovorili s ruskim partnerima preuzimanje mostarskog Aluminija. Prešutnu podršku imali su i od Izetbegovićeva premijera Federacije BiH Fadila Novalića koji se nije miješao u svoj posao s obzirom na to da je Vlada Federacije 44% suvlasnik Aluminija. ‘Poslovni razgovori’ su nastavljeni s bivšim šefom ruske obavještajne službe (FSB) Nikolajem Petruševim, u svibnju 2018. u jednom hotelu kod Trogira, na kome su, osim Čovića, bili Milijan Brkić i Milan Bandić, bivši gradonačelnik Zagreba. Na sastanku su dobivene upute od ruskog obavještajca kako pomoći Draganu Čoviću da ponovno pobijedi na izborima za člana Predsjedništva BiH.

 

 

Nakon tog sastanka, Milijan Brkić je u ime HDZ-a Hrvatske potpisao ‘naputak za rad na terenu za pripremu i provedbu izborne kampanje za predstojeće izbore u BiH’. U studenome iste godine Milan Bandić dobio je odlikovanje od Putina. U veljači 2020, Čović je bio gost Valentine Matvijenko, predsjednice Vijeća Federacije Federalne skupštine Ruske Federacije te na Državnom moskovskom institutu za međunarodne studije kao ‘akademik’ Međunarodne inženjerske akademije. U intervjuu za dnevni list Rossiiskaya Gazeta rekao je: ‘Nažalost, u BiH ima vrlo malo ruskog utjecaja’. U vrijeme korone, Čović je tražio od vlasti BiH ulazak ruskog vojnog tima u našu zemlju s obrazloženjem da trebaju pružiti pomoć u suzbijanju epidemije. To je koordinirano s ruskim veleposlanstvom u BiH koje je također tražilo suglasnost za to. U ruskoj noti stoji kako je Čović tražio dolazak 24 ruska vojnika i pet specijaliziranih vozila snaga atomsko-kemijsko-biološke zaštite (ABHO). Njihova zadaća bi bila, prema noti ruskog veleposlanstva, pomoć bolnici u Mostaru. U skladu s dogovorenim ‘unapređenjem bilateralnih odnosa na svim poljima’, Dodik i ruski diplomati u BiH daju otvorenu podršku Čoviću za izmjene Izbornog zakona BiH, koje bi mu osigurale kontrolu nad vlašću u Federaciji BiH i nad državnim institucijama, pa bi mogao provesti sve dogovore s ruskom stranom.”

 

 

Kako predviđate daljnje ponašanje Dragana Čovića? Kako bi njegova dosadašnja naklonost prema Rusiji mogla utjecati na odnose u BiH?

 

 

“Čović će pokušati ‘cinculirati’. On je rusku agresiju na Ukrajinu osudio tek nakon pritisaka iz Zagreba, koji također nisu iskreni. To je preneseni pritisak iz EU. Premijer Hrvatske Plenković kaže kako je to prvi ratni sukob u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Svi znamo da to nije istina, da se isti ovakav rat vodio protiv BiH, a to Plenković ne spominje. A kako bi i mogao, kada je njegova država sudjelovala u tom ratu i to kao agresor, po presudi istog onog suda koji je sudio Herceg-Bosni? Uostalom, Čovićevi ljudi u Parlamentu BiH bili su suzdržani, nisu glasali za osudu Rusije, a kamoli da se zalažu za sankcije. Da su iskreni, tražili bi sankcije i Srbiji i proširenje sankcija Dodiku. Što još treba da bi cijelom svijetu bilo jasno kako su to najodaniji Putinovi ljudi u Europi? Čović će i dalje biti u vezi s Dodikom, oni će nastaviti surađivati na rušenju BiH. Bojazan je da bi ovakva međunarodna zajednica, po svojoj ustaljenoj praksi, priznala ono ‘što su narodi dogovorili’. To što će nestati jedna država i što će u njoj svi njeni narodi postati manjine, neće ih mnogo uzbuđivati. Jedino ih mogu uznemiriti ruske rakete dalekog dometa nadomak EU. A i na to bi mogli reagirati naknadno, kada budu postavljene.”

 

 

Vlasti u Zagrebu dosad su Čovićevu neformalnu koaliciju s Dodikom koristile da ostvare političke ciljeve u BiH, poput promjene Izbornog zakona. Kako će se vlasti u Zagrebu odnositi prema toj koaliciji u sadašnjim, potpuno promijenjenim okolnostima?

 

 

“Nikakva osuda iz službenog Zagreba neće doći prema Čovićevu savezu s Dodikom i njegovim zastupnicima u Parlamentu BiH koji nisu glasali za osudu ruske agresije na Ukrajinu. To je jedina parlamentarna grupacija u Europi koja nije podržala Ukrajinu. Takvih osuda nije bilo ni do sada, a bilo je mnogo prilika. Čović je bio na Dodikovim ‘svečanostima’ kada je ovaj odlikovao ratnog zločinca koji je zločine izvršio u Hrvatskoj, kada je ovaj Hrvate generalno poistovjećivao s ustašama, kada ih je označavao kao genocidne i slično. Kako je reagirao premijer Plenković? On je sve to minimizirao kao da se radilo o nesmotrenostima, o lapsusima. To samo pokazuje da službeni Zagreb u cjelini podržava Dodika, a ne samo predsjednik države Milanović. On ima i direktni telefon s njim i razgovara s njim kada nitko iz svijeta to ne želi. Nije ni čudo, i Tuđman je imao direktnu liniju s Miloševićem i tom linijom dogovarao rat u BiH, kada mu je ovaj držao pod okupacijom trećinu državnog teritorija. Isto je stanje i danas. Hrvatska ima neki iracionalan negatorski stav prema BiH koji joj uopće ne ide u prilog, koji je kompromitira u svijetu, ali na tome ustraje. Sva njena vanjska politika, osim ukrajinske krize, usmjerena je na BiH. Ona se direktno miješa u naše unutarnje stvari, ona hoće da nam mijenja Ustav i zakone. To je neshvatljivo, to je suludo. Ona destabilizira BiH podržavajući Dodika preko Čovića, a jedini njen stvarni interes trebao bi biti stabilna BiH. Inače, imat će veliku Srbiju i Rusiju na Uni. To je zapravo jedna iracionalna zavjera prema BiH. To nije samo naš problem u BiH, to je i problem Hrvatske, hrvatskih građana.”

 

 

Kakvu bi politiku hrvatski političari u BiH sada trebali voditi? Kakva politika je danas nužna u BiH kako bi se zemlja očuvala i spriječila daljnja eskalacija nepovjerenja i opstrukcije države?

 

 

“U situaciji kada je moguć ukrajinski scenarij za BiH jasno je što bi trebali činiti. Trebali bi utjecati na državne institucije BiH koje su odgovorne za sigurnost zemlje i njenu stabilnost da hitno poduzmu sve aktivnosti potrebne za zaštitu teritorijalnog integriteta države i njenog suvereniteta. Vučić je mobilizirao rezervni vojni i policijski sastav Srbije, on ima ofenzivno naoružanje, on nije uveo sankcije Rusiji, zračni prostor Srbije je otvoren. Koja je svrha svega, koji su mu ciljevi. Ne treba čekati da ih ostvari, treba odgovoriti istim mjerama u BiH. Na tome bi trebali ubrzano raditi Hrvati na adekvatnim funkcijama u vlasti BiH. Mi moramo imati planove obrane i odvraćanja od agresije i moraju se pripremiti snage za to. NATO neće sam po sebi braniti BiH, oni nam mogu pomoći u obrani, a mi moramo braniti svoju zemlju. To je lekcija iz Ukrajine. Većina hrvatskih dužnosnika u institucijama države je iz HDZ-a. Oni su se izjasnili, oni su suzdržani. Znači, njih sudbina države u ovoj situaciji ne zanima.

 

 

Čović i dalje insistira na dogovoru o izmjenama Izbornog zakona. To sve u situaciji kada nam na vrata mogu zakucati srpski vojnici. Tko bi još u ovoj situaciji inzistirao na izmjenama bilo kojeg zakona? Možda onih koji uređuju obranu države, kompletiranje potrebnog obrambenog naoružanja, formiranja i mobiliziranja rezervnog sastava vojske i policije, i to po hitnom postupku. To Čoviću i njegovim funkcionerima u vlasti nije ni na kraj pameti. Naprotiv, oni i njihovi politički istomišljenici nastoje umrtviti javno mnijenje, održati stanje opuštenosti i razbibrige, kao što se to radilo devedesetih godina. Oni nastupaju s tezama da je rat nemoguć, da se izmišlja, iako svi relevantni međunarodni zvaničnici na to upozoravaju. Njima je cilj nespremna država, nepripremljeni građani. Stati danas čvrsto u obranu države značilo bi dugoročnu stabilizaciju države i politike, vraćanje povjerenja među narodima. Oni to ne žele.”

 

 

Slično Draganu Čoviću, i hrvatski predsjednik Zoran Milanović u Hrvatskoj je izložen čestim kritikama da podržava politiku Rusije, odnosno da se od nje ne distancira dovoljno. Kako bi hrvatski predsjednik i premijer u sadašnjem trenutku trebali djelovati prema BiH?

 

 

“Kritike hrvatskom predsjedniku Milanoviću i premijeru Plenkoviću su opravdane. Predsjednik Milanović nije napravio nikakav salto mortale u svojim stavovima. On je samo postao svjestan da je država kojoj je na čelu članica NATO-a i EU, da mora slijediti sve mjere koje se u tim institucijama donose i da ih mora provoditi. Nedavno je tvrdio da neće dati pristanak na slanje niti jednog vojnika u snage koje će se rasporediti u istočnim zemljama NATO-a. Nazvao je neprijateljima sve one koji ne podržavaju Dodika. On je znao što govori, znao je da Dodik ruši BiH, znao je da je on ruski čovjek u BiH. Pitanje je čiji je čovjek Milanović. On se želi oprati izjavama da treba otvoriti pristupne pregovore Bosni i Hercegovini za ulazak u EU.

 

 

Kako je to moguće s Dodikom i RS-om za koju on kaže da je činjenica preko koje se ne može prijeći. Neka nas Milanović prestane učiti što piše u našem Ustavu, neka ga pročita, pa će vidjeti da RS nije država u državi, da je dio države BiH kao entitet, i da izvan tog okvira ne postoji. Za nas u BiH, a i za njega, najbolje je da šuti. Što se tiče premijera Plenkovića, on sada funkcionira po strogim uputama EU i NATO saveza. Njegovi stavovi prema Čoviću i BiH sada su prekriveni ukrajinskom krizom. Zauzet je oko toga, ali je simptomatično da Čović ‘visi’ u Zagrebu, verbalno je uz Plenkovića a u BiH i dalje, preko svojih parlamentaraca, djeluje antieuropski. To ne bi bilo moguće bez Plenkovićeva blagoslova. To je opet stara dvolična politika.”

 

(SB)

(37)

DRAMATIČNO UPOZORENJE PROFESORA IVE KOMŠIĆA: “Ukrajinski scenarij u BiH priprema Milorad Dodik, a čvrsto ga podupire…