DUGOGODIŠNJI DIKTATOR: Lukašenko će 7. put biti predsjednik, ovoga puta neće biti glasačkih mjesta u…

Lukašenko nema pravih protukandidata. Zato je opozicija u inozemstvu pozvala na bojkot ovih “izbora bez izbora”.

 

 

 

Nakon predsjedničkih izbora u Bjelorusiji ove nedjelje (26. januara) izborno povjerenstvo će vjerovatno objaviti da je 70-godišnji Aleksandar Lukašenko ponovno izabran za predsjednika i to po sedmi put. Dugogodišnji diktator, koji je nakon lažiranih izbora 2020. izgubio legitimitet, otada je međunarodno izoliran i potpuno ovisan o Rusiji. On teži priznanju, ali i rekordima. Barem jedan je već postavio. Prema izbornom povjerenstvu, tokom predizborne kampanje 2.5 miliona birača, odnosno više od 35 posto, potpisom je podržalo Lukašenka.

 

 

Međutim, predizborna kampanja za izbore u Bjelorusiji 2025. nije natjecanje među kandidatima: Bjelorusi bi na ovim izborima samo trebali potvrditi svoju lojalnost režimu. Nekada je prije izbora postojala faza relativne slobode: opozicija je imala pristup medijima i biračima, a opozicioni političari su mogli uspostaviti kontakte sa Zapadom. To je prošlost, piše Deutsche Welle.

 

 

Šta režim ovoga puta radi drugačije

 

 

Lev Gudkov iz ruskog Levada-centra kaže u razgovoru za DW da je prema istraživanjima javnog mnijenja na izborima 2020. opoziciona kandidatkinja Svetlana Tihanovskaja osvojila 53 posto glasova, dok je Aleksandar Lukašenko dobio 28 posto. No prema službenim izbornim podacima, Lukašenko je osvojio 80.1 posto glasova, a Tihanovskaja samo 10.1 posto. Levada-centar, kojeg su ruske vlasti proglasile “stranim agentom”, smatra se posljednjim relativno neovisnim institutom za istraživanje javnog mnijenja u Rusiji.

 

 

Kako bi prikrile izbornu prijevaru, bjeloruske vlasti su tada na tri dana isključile internet. Hiljade građana je uhapšeno, a mnoge od njih policija je mučila i zlostavljala. To nasilje je izazvalo višednevne masovne proteste.

 

 

Ovoga puta, gotovo pet godina kasnije, režim želi izbjeći ponavljanje svojih “grešaka”. Svi neovisni mediji odavno su proglašeni ekstremističkima i protjerani iz zemlje. Članovi izbornih povjerenstava sada su tajni, a samo predstavnici režimskih stranaka i organizacija smiju promatrati glasanje. Vlasti su promatračima OESS-a u posljednji trenutak poslale službeni poziv, što je prekasno za organiziranje promatranje izbora. U glasačkim mjestima dežuraju policajci, a glasačke kabine su otvorene tako da se može vidjeti za koga se glasa.

 

 

Također, ovoga puta neće biti glasačkih mjesta u inozemstvu. Vlasti su pozvale Bjeloruse koji žive izvan zemlje da dođu u Bjelorusiju. Za protivnike režima i političke progonjenike, koji su u zemljama Europske unije našli zaštitu i već se godinama ne mogu vratiti u domovinu, to naravno nije opcija. Uz to, nema nikoga kome bi mogli dati svoj glas, jer Lukašenko nema pravih protukandidata. Zato je opozicija u inozemstvu pozvala na bojkot ovih “izbora bez izbora”.

 

 

Ko su Lukašenkovi “protukandidati”?

 

 

Lukašenkovi pravi konkurenti su Viktor Babariko, Svetlana Tihanovskaja, Sergej Tihanovski, Marija Kolesnikova i Pavel Latuško. Svi su oni 2020. uhapšeni i osuđeni ili prisiljeni na izgnanstvo. Formalno, protiv Lukašenka se natječu tri predstavnika režimskih stranaka – Sergej Sirankov, Aleksandar Hišnjaka i Oleg Gajdukevič, kao i pseudo-opozicijska kandidatkinja Ana Kanopackaja. Ona je sudjelovala i na izborima 2020. i osvojila oko 1.5 posto glasova.

 

 

Kanopackaja je jedna od rijetkih koja je nakon sudjelovanja na izborima ostala na slobodi u Bjelorusiji, iako se pozicionirala kao dio opozicije. Njezino sudjelovanje na izborima 2025. pokušaj je stvaranja privida konkurencije, kažu bjeloruski stručnjaci za DW.

 

 

Muški kandidati čak ni ne skrivaju da podržavaju Aleksandra Lukašenka. Kanopackaja se barem zalaže za “nekrvavi, civilizirani i demokratski prijenos vlasti u zemlji”, no ne spominje izbornu prijevaru niti represiju.

 

 

Kako se Lukašenko promijenio?

 

 

Tokom protesta 2020. Lukašenko je obećavao da će mu šesti mandat biti posljednji. Međutim, nije održao obećanje; sada vodi aktivnu izbornu kampanju. “Njegova glavna poruka glasi: ‘Bez mene će biti gore, Bjelorusija bi mogla biti uvučena u rat'”, kaže bjeloruski politolog Valerij Karbalevič.

 

 

Ali što češće Lukašenko nastupa u javnosti, to više dolazi do izražaja njegovo loše fizičko stanje. Teško diše, nastoji se negdje nasloniti kad stoji, često se ponavlja i izgovara banalne fraze. “Rapidno je propao, usporedimo li ga s videosnimkama od prije dvije godine, a kamoli iz 2020. godine”, kaže bjeloruski ekonomist i bloger Sergej Čali, koji živi u Poljskoj.

 

 

Lukašenko možda i sam shvaća kakvu sliku ostavlja danas. Prema njegovim riječima, “neki bjegunci”, kako naziva one koji su morali napustiti Bjelorusiju, kao i “drugi”, samo čekaju “smrt predsjednika”. No, dodao je, uzalud to čekaju.

 

 

Bijeg od kontinuirane represije

 

 

Iako je Lukašenko u proteklih nekoliko mjeseci oslobodio 250 političkih zatvorenika, represije se nastavljaju. Prema podacima Centra za ljudska prava “Vjasna”, samo 2024. godine najmanje 8.895 ljudi bilo je izloženo politički motiviranim hapšenjima, ispitivanjima i pretresima. Ukupno su od ljeta 2020. zaštitnici ljudskih prava priznali 3.697 osoba kao političke zatvorenike, od kojih je 1.254 još uvijek u zatvoru, neki potpuno izolirani. Nemaju pravo na posjete porodici i advokata te ne primaju pisma.

 

 

Među njima je i opozicionarka Marija Kolesnikova, koja je svog oca u novembru 2024. prvi put vidjela nakon dvije godine. Više od 600 dana nije bilo kontakta ni s bankarom Viktorom Babarikom, koji je htio sudjelovati na izborima 2020. i osuđen je na 14 godina zatvora. Sergej Tihanovski, bloger i suprug Svetlane Tihanovskaje, nalazi se skoro 700 dana u izolaciji. Osuđen je na gotovo 20 godina zatvora.

 

 

Pred represijama je posljednjih godina stotine hiljada građana pobjeglo u inozemstvo. Ondje su od 2023. lišeni bilo kakvog kontakta s državom čiji su državljani, jer bjeloruske ambasade više ne izdaju nove pasoše, potvrde ili dokumente.

 

 

Kakva su očekivanja Bjelorusa?

 

 

Prema istraživanju organizacije Chatham House provedenom od decembra 2024. do januara 2025., Bjelorusi smatraju da su izbori 2025. važan događaj, no ne žele izaći na birališta. Dok je 2020. godine čak 75 posto ljudi “sigurno” htjelo glasati, danas ih je samo 36 posto.

 

 

Bjelorusi ne očekuju promjene, nego se nadaju “predahu od represija” i “otapanju ledene atmosfere”, što bi prema istraživanju podržala većina. Međutim, prema mišljenju politologa Karbaleviča, pod Lukašenkom “otapanje” više nije moguće. “Bjelorusija ulazi u novu fazu, režim prelazi iz autoritarnog u totalitarni.”

 

 

Prema istom istraživanju, 55 posto ispitanika smatra da bi Bjelorusija trebala više raditi na poboljšanju odnosa s državama EU, a nešto više od polovice želi da se Bjelorusi iz inozemstva mogu vratiti kući.

 

(DW)

(141)

DUGOGODIŠNJI DIKTATOR: Lukašenko će 7. put biti predsjednik, ovoga puta neće biti glasačkih mjesta u…

| Skandal, Slider, Vijesti, Zanimljivosti |
About The Author
-