Danas je stigla vijest o smrti proslavljenog folkera Džeja Ramadanovskog.
Džej Ramadanovski je preminuo danas u 57.godini života zbog zastoja rada srca.
Folker Džej Ramadanovski prije nego što je postao poznati pjevač šibicario je i krao, pa nakon popravnog doma započeo muzičku karijeru koja i danas traje.
Dok je Džej bio mali, a nakon što je otac odlučio da odseli u Austriju, njegovi roditelji su se razveli. Džej je pošao za njim, ali s obzirom da je pao razred, Mazlam ga je vratio u Beograd. Tada je počeo da bježi od kuće. Sa drugarima je igrao klikere, dane provodio na ulici, počeo da se bavi džeparenjem. Nakon nekog vremena, socijalna služba poslala na „prevaspitavanje“ u dom za maloljetnike.
Tu je završio autolakirerski zanat, a u šali kaže da je postao „umjetnički dekorater za limuzine“. Sudbonosni susret desio se 1987. godine kada je Džej pokucao na vrata Marine Tucaković i Aleksandra Radulovića Fute.
Marina mu je napisala pjesmu „Zar ja da ti brišem suze“. Iste godine je sa tom pjesmom nastupio na festivalu „MESAM“ i osvojio treću nagradu publike. Nastavio je da radi i snima, postao poznat pjevač, a o svojoj prošlosti i anegdotama koje je doživio rado priča.
Komšiluk ga opisuje kao vječitog boema i veseljaka, a otkrili su i da je jedno vrijeme radio u obližnjoj farbari.
– Džej je pravi Dorćolac, znam ga od malih nogu. To staro društvo se okupljalo u jednoj kafani koja je davnih dana zatvorena. Njega su svi poznavali, uvek se pojavljivao i svirao tarabuku. Tada je još tinejdžer bio, a uvek je bio veseo i ljudi su ga voleli. Nikad nije bio stipsa, voleo je da daje i da časti ljude, kad ima, delio je sa svima. Ovde je išao u osnovnu školu, jedno vreme je bio u popravnom domu, a kad je izašao zaposlio se u farbari. Sedam dana je radio i dao otkaz, tad nam je govorio:
„Ja uđem garav, a izađem sav crven od farbe”, otkriva Džejov komšija Dušan.
Direktor škole o njemu je otkrio sledeće:
– Džej je išao kod nas u školu, učiteljica mu je bila Danica Pekić. Ona ga je na ulici našla uplakanog i dovela ga da uči školu. Govorio je da mu je ona kao majka i da nije bilo nje nikad ne bi izašao na pravi put. Kupila mu je knjige, odeću i brinula o njemu. Bio je na jednoj proslavi škole, pa je o Danici kroz suze pričao, mnogo ju je voleo – ispričao je Dragomir Ivanović.
(Novi.ba)
(253)