“Nema nikakve dvojbe da ruske vlasti pojačano prate sve one točke koje smatraju neuralgičnima, i da na njima pokušavaju raditi pritisak. Bugarska Vlada nedavno je promijenila ministra obrane zbog proruske orijentacije, ali je vlada i dalje nestabilna i pitanje je kakav bi bio sastav nove vlade ako dođe do prijevremenih izbora”, pojašnjava Senada Šelo Šabić.
Još u startu invazije na Ukrajinu optužili su nas za dolazak 200 “plaćenika” u Ukrajinu, zbog čega su vojnom atašeu Republike Hrvatske u Moskvi ruske vlasti u dva navrata pokušali uručiti prosvjednu notu. A onda, samo nekoliko dana nakon što je na Zagreb pala bezposadna letjelica, prilično ozbiljno zaprijetili da se zbog slanja oružja ukrajinskoj strani i mi i Slovenci – kockamo, piše Slobodna Dalmacija.
Hrvatska nije ni Crna Gora ni Moldavija da bi takve poruke mogle doživjeti aplauz od dijela hrvatskih građana. Nismo ni Baltik da bi nas Rusi držali u stalnom strahu. A ni po svojem utjecaju na zbivanja u Ukrajini Hrvatska nije toliko relevantna da bi zasluživala neku posebnu pažnju ruskih vlasti.
No ima jedna dodirna tačka u kojoj je do sada hrvatska strana u Moskvi gledala saveznika. A to je pitanje Bosne i Hercegovine.
“Rusija ovim potezima neizravno šalje poruku Hrvatskoj da će podrška Hrvatske Ukrajini imati izravnih posljedica po podršku Rusije Hrvatskoj oko situacije u BiH”, ocjenjuje dr. Senada Šelo Šabić, viša naučna saradnica u Institutu za razvoj i međunarodne odnose iz Zagreba. Ona ističe da ruske vlasti sa pojačanom pažnjom prate sve tzv. neuralgične tačke i pokušavaju preko njih utjecati da se smanji pritisak na Rusiju s jedne i podrška Ukrajini s druge strane.
Nije tajna da je Hrvatska za izmjenu izbornog zakonodavstva u BiH saveznike, između ostalog, pokušala naći i u Rusiji, da već dulje vrijeme u susjednog državi u isti rog pušu i Milorad Dodik i Dragan Čović te da je hrvatski predsjednik Zoran Milanović u nekoliko navrata prije invazije na Ukrajinu prilično kritički govorio o toj zemlji, de facto držeći stranu Vladimiru Putinu. U tom svjetlu na januarskom sastanku hrvatski ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman i njegov ruski kolega Sergej Lavrov razgovarali su o BiH. U trenutku kada su države članice Europske unije ili nezainteresirane za situaciju u BiH, ili drže da se ne bi smjelo povlađivati Republici Srpskoj i njezinim saveznicima, Vladimir Putin očito je bio spreman pružiti ruku. Iz vlastitih interesa, naravno, jer mu odgovara da Dodik, kao njegov igrač na Balkanu, prosperira.
No krvavi pohod ruskih tenkova na suverenu državu članicu UN-a i prizori koje smo prije tridesetak godina gledali u Vukovaru, Dubrovniku ili Sarajevu sve je stubokom promijenio.
“Agresija na Ukrajinu je situacija koja tjera na svrstavanje. To je izabrani rat od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina. Solidarnost Zapada u pomoći Ukrajini da se obrani od agresije je minimum koji možemo učiniti jer nisu floskule izjave kako se demokracija i mir u Europi danas brane u Ukrajini. Nema nikakve dvojbe da ruske vlasti pojačano prate sve one točke koje smatraju neuralgičnima, i da na njima pokušavaju raditi pritisak. Bugarska Vlada nedavno je promijenila ministra obrane zbog proruske orijentacije, ali je vlada i dalje nestabilna i pitanje je kakav bi bio sastav nove vlade ako dođe do prijevremenih izbora”, pojašnjava ova stručnjakinja za međunarodne odnose.
“Veleposlanik Rusije u BiH je jučer dao intervju u kojem je najavio reakciju Rusije ukoliko se BiH odluči ka putu u NATO navodeći da je to sada fantazija jer oko toga nema suglasnosti u zemlji. Znamo tko se protivi – Milorad Dodik kojeg podržava upravo Rusija. Ovo nije prva prijetnja te vrste. Ruski dužnosnik ministarstva vanjskih poslova, u intervjuu koji su prenijeli i hrvatski mediji, opisuje skupove podrške Rusiji koji su organizirani u Republici Srpskoj, kao primjere bratstva i solidarnosti. Istoj onoj Rusiji koja je izvršila agresiju na susjednu državu. A Rusija pak u BiH pomaže politiku koja za cilj ima učiniti državu permanentno nestabilnom i na taj način prostorom s kojeg Rusija uvijek može bockati Zapad. Prosto je nevjerojatno da Dodikovu politiku u BiH otvoreno podržava Dragan Čović, a i Hrvatska. Možda su u Moskvi mislili da će Hrvatska, upravo zbog partnerstva s Rusijom s ciljem ostvarenja svojih ciljeva u BiH, biti manje ‘vidljiva’, više neutralna u svom stavu prema agresiji na Ukrajinu, ali to se nije desilo i drago mi je zbog toga. Hrvatska ispunjava svoje obveze članstva u EU i NATO-u, pokazala je solidarnost s napadnutom zemljom i sudjeluje u pomoći koju Zapad šalje Ukrajini”, ocjenjuje dr. Senada Šelo Šabić.
U Moskvi su hrvatskog premijera Andreja Plenkovića još od vremena kada je bio voditelj izaslanstva Europskog parlamenta za Ukrajinu gledali sa rezervom. Plenković je i u samo povečerje rata u Kijevu javno podržao teritorijalni integritet Ukrajine i ponudio hrvatsko iskustvo u mirnoj reintegraciji Podunavlja. Nema nikakve dvojbe da je ministar Grlić Radman morao uložiti silan trud da bi te izjave protumačio na način na koji bi Rusiji bio prihvatljiv. No interes u BiH su imale i Rusija i Hrvatska, i na njemu su se u jednom trenutku uspjeli naći.
Sve do izbijanja rata u Ukrajini kada je Hrvatska osudila rusku agresiju. Otvoreno podržala Ukrajince u odbrani zemlje. I time očito na kocku stavila pakt sa Moskvom oko izmjena izbornog zakonodavstva u BiH. Jer takve postupke Hrvatske Rusi očito smatraju izdajom.
(SB)
(54)