Zagrebački “Večernji list” objavio je u najnovijem broju dijelove studije o pregovorima u Daytonu koju su tokom i nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma uradili američki diplomatski analitičari, a sa koje je prije nekoliko godina skinuta oznaka tajnosti.
U studiji se iznose detalji iz pregovora koji su poznati domaćoj i svjetskoj javnosti kroz knjige koje u pisali neki od najvažnijih aktera razgovora poput Richarda Holbrookea, Billa Clintona, Mate Granića, Momir Buulatovića, Ive Komšića...
Ono što do sada nije bilo poznato široj javnosti jesu portreti glavnih mirovnih pregovarača, Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića i Alije Izetbegovića u kojima je glavni američki čovjek u Daytonu Holbrooke iznio svoje viđenje njihovih karaktera, psiholoških profila, političkih stajališta.
Franjo Tuđman je opisan kao bivši general jugoslovenske vojske, zanesen vojnim pobjedama, sklon grandioznim idejama o podjeli Bisne i Hercegovine i povlačenju granica između Istoka i Zapada, zbog čega mu je “bošnjačko-hrvatska Federacija težak križ kojeg treba ponijeti“. Bojeći se da bi mogao pokvariti mirovni plan, usporedili su ga sa Crvenom Kraljicom u “Alice u zemlji čuda“. Smatrali su da njegovi stavovi nisu stavovi hrvatske Vlade.
Slobodana Miloševića kojeg su smatrali najodgovornijim za krvoprolića na Balkanu opisali su kao “balkansku verziju sirijskog Assada”, ošrog, neumoljivog pregovarača i nemilosrdnog diktatora nesklonog kompomisima “ali spremnog na sveobuhvatan mir u regiji“. Holbrooke ga je okarakterizirao kao “kockara, vođu koji očajnički želi dogovor“, ali i “kao lukavog trgovca tepisima“. Iako sklon inaćenju, bio je lukaviji i realniji od većine srpskih vođa. Ostavljao je dojam šarmantne osobe (“bio je šarmantni stroj sa punom opremom”), no smatrali su da razumije jedino jezik sile. Stoga je pregovaračka taktika bila: poigravati se sa njegovim predrasudama, strahovima i osjećajima, a “glavna je bila njegova mržnja prema Tuđmanu i Karadžiću koje je smatrao dalekom inferiornijima od sebe”. Američkim analitičarima nije promakla ni njegova sklonost prema alkoholu.
Aliju Izetbegovića su Richard Holbrooke i njegov tim opisivali kao “nerealnog, nepopustljivog i nepraktičnog“, doimao se više kao vođa pokreta. Interno su ga zvali Izzy. “Izzy je devet godina svog života proveo u zatvoru”, napisao je Holbrooke državnom sekretaru SAD Warrenu Cristhopferu. “On nema razumijevanja za ekonomski razvoj ili modernizaciju, niti ga to zanima. Pokazuje nevjerovatno malo razumijevanja za patnju koju je njegov narod pretrpio, njemu su Bosanci apstrakcija, a ne nekoliko miliona ljudi koji većinom žele mir”.
Holbrooka je, piše u ovoj američkoj studiji, zabrinjavao raskol u bosanskoj delegaciji tokom pregovora u Daytonu. Haris Silajdžić je, po njegovom mišljenju bio najrazumniji pregovarač, no Izetbegović i Muhamed Šaćirbegović stalno su ga potkopavali pa se Silajdžić katkad ponašao “poput pantera u kavezu”, a postajao je i sve depresivniji, napisao je Richard Holbrooke.
(SB / VEČERNJI LIST)
(344)