Ljudi su povjerovali bombastičnim porukama onih koji prosipaju priče o uspjehu, statistikama i rastu, a lovačke priče o zaradi vole pričati i sami iznajmljivači da izazovu zavist okoline… No, turizam ima i drugu stranu priče…
Ja sam mali iznajmljivač koji je lani krenuo u taj, za mene, neistraženi posao. Nije mi bio cilj brza zarada ni prevara nikoga u lancu usluge, već sam željela kćeri pomoći da vraća kredit. Nekretninu koju smo imali preuredili smo u apartman za dvije osobe, a s cijenama smo bili vrlo oprezni. Iznajmljivali smo ga u predsezoni za 60 eura, a u srpnju i kolovozu za 70 eura.
U tri ljetna mjeseca posredovanjem portala zaradili smo ukupno 2,6 tisuća eura. Ova godina nam je jednaka kao i lanjska, a naša zarada u tri ljetna mjeseca iznosi 1900 eura. Uništili su nas iznajmljivači koji podrume i garaže pretvaraju u takozvane apartmane i nude ih za 30 eura za noć jer rade na crno, mimo eVisitora, plaća im se na ruke, nema računa… A naš apartman je u gradu, s pogledom na more, vrhunski uređen, ocjene su nam 10. Ali, što nam to znači kad nas je uništio crni iznajmljivač od 30 eura kojega recenzije ne brinu…”
Tako počinje pismo splitske iznajmljivačice koja je za Slobodnu Dalmaciju analizom troškova, rada i zarade u svojem gradskom apartmanu željela ispričati svoju stranu priče, daleko od, kako kaže, bajki koje se ispredaju o basnoslovnoj, brzoj i lakoj zaradi iznajmljivača. Naša iznajmljivačica tvrdi kako se mediji nikada ne bave ulaganjem u nekretninu prije iznajmljivanja, nego olako zbrajaju nepostojeće cifre kako bi dokazali da se tu “obrću” milijuni. Možda takvi postoje, ali, kako ona tvrdi, kod većine nije tako.
– Mi smo morali investirati u nekretninu koju smo imali, kupiti prikladan namještaj, opremu, posuđe, posteljinu za iznajmljivanje. Na te troškove nadovezuju se oni da se oglasite na platformama kojima se plaća provizija i PDV na nju. Svi smo se angažirali, sin je dočekivao goste, ja sam čistila i vodila knjige i račune, muž popravljao štetu iza gostiju, a kći vodila prijave u eVisitor. I na kraju sezone, ukupna zarada od najma nam je bila 2,6 tisuća eura – pojašnjava iznajmljivačica.
Od tog iznosa su platili proviziju za oglašavanje 15 posto i još 25 posto PDV-a na tu proviziju, pa četiri rate poreznog paušala od 300 kuna po krevetu i tri rate paušala pristojbe od 300 kuna po krevetu. Svemu treba dodati, kaže, ogroman trošak struje jer klimatizacijski uređaj gosti ostave uključen i odu na cjelodnevni izlet. Pa trošak vode, toaletnog papira, pranja ručnika i posteljine, obnove uništenog posuđa…
Ovu računicu razočarane iznajmljivačice provjerili smo u nekoliko turističkih agencija koje posreduju u iznajmljivanju obiteljskog smještaja i svi redom su nam je potvrdili kao vrlo čestu ove godine.
– Pa što se čudite?! Puno je takvih iznajmljivača. Ljudi su povjerovali bombastičnim porukama onih koji prosipaju priče o uspjehu, statistikama i rastu, a lovačke priče o zaradi vole pričati i sami iznajmljivači da izazovu zavist okoline. Naravno, nekome ide bolje, drugome lošije, ali općenito gledajući, ovo ljeto je većina iznajmljivača morala spuštati cijene da bi pridobili goste, pa i oni koji su bili dobro popunjeni nisu zadovoljni zaradom.
Dvokrevetni apartmani u Splitu su se iznajmljivali za 40 eura za noć u srcu sezone. Činjenica da je na tržište stavljeno 70 tisuća novih postelja u tom smještaju i da ih je sada više od 600 tisuća, morala se osjetiti. Ne može se tako unedogled – ogorčeno nam govori dugogodišnji agencijski posrednik u turističkom najmu apartmana u Splitu.
Da je situacija još kompliciranija kod iznajmljivača koji nisu imali nekretninu za turizam, nego su je kreditima kupovali i opremali, doznajemo u agencijama za prodaju nekretnina. Njima, kažu nam, svakodnevno stižu ponude onih koji su krenuli iznajmljivati, ali kredit za kupnju ne mogu vraćati od turističke zarade, pa prodaju stanove da bi vratili dug.
– Ne biste vjerovali koliko takvih klijenata imamo. Mogu vam navesti primjer jednog koji je kreditom od 60 tisuća eura kupio i uredio četverokrevetni apartman za iznajmljivanje, a rata kredita mu je 35 tisuća kuna godišnje. Nadao se da će to bez problema zaraditi i da će mu još nešto ostati za zimu.
No, nije ispalo tako. Zarada od najma apartmana mu je šest tisuća eura (oko 44 tisuće kuna), pa kada od nje plati kredit, provizije i poreze agencijama, režije, paušale poreza i pristojbe, opremu, čišćenje, održavanje, lako je izračunati što mu ostane – navodi nam agent za nekretnine iz Zadra.
Naravno, uz ovakve priče idu i one o iznajmljivačima sa stotinu dana popunjenosti i iznadprosječnom cijenom za noćenje koju su postigli, baš kao i zaradi koja je značajno iznad neoporezivih 300 tisuća kuna. Najveći je apsurd što i takvi, baš kao i ovi drugi, plaćaju sva davanja državi u potpuno jednakom iznosu. Zato istinu o njihovu poslu i zaradi očito treba tražiti negdje između ovih dviju krajnosti.
(Slobodnu Dalmaciju/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad/Foto: Ilustracija)
(1742)
