GENIJE IZ ZENICE: UPOZNAJTE DJEČAKA KOJI NE PRIČA, ALI PJEVA SEVDALINKE

Tarik Hrustić (21) rođen je sa Down sindromom. Međutim, to ga nije spriječilo da zavoli stoni tenis i postigne odlične rezultate na brojnim takmičenjima.

U razgovoru, u kući u naselju Klopče kod Zenice, Tarikov otac Admir, inače zaposlen u Profesionalnoj vatrogasnoj jedinici u ovom gradu, ispričao je kako je Tarikov put započeo.

„Stoni tenis prvi put vidio je na Kipru, kada smo išli na liječenje. Od tada tražio je da igra. Došli smo nazad u Zenicu, nabavili stol i igrali ovdje ispred kuće. Kada je krenuo u školu, forsirali su dosta stoni tenis u školi i tako je postao učesnik Specijalne olimpijade u Bosni i Hercegovini“, rekao je Admir, dodavši:

„Treninge obavlja u školi sa nastavnikom, s obzirom na to da je jedini u svojoj školi koji igra stoni tenis. Većinom on i ja odemo u gradsku Arenu gdje vježbamo ili kada je lijepo vrijeme, igramo na stolu ispred kuće. Najbolji rezultat postigao je prije dvije godine na takmičenju Specijalne olimpijade, na Balkanskom prvenstvu u Zenici i tada je osvojio prvo mjesto“.

Zavidne rezultate postigao je i prošle godine na međunarodnom takmičenju u Sarajevu, gdje su bili i takmičari iz Slovenije, Srbije i Crne Gore. Tarik je do sada osvojio 12 medalja, koje stoje okačene na zidu u njegovoj sobi. Admir kaže kako je dobijao savjete da Tarika odvede kod profesionalnih trenera koji bi sa njim radili, no problem je, ističe, što jako slabo priča i teško razumije objašnjenja.

„Mi koji smo stalno sa njim, naučili smo kako komunicirati sa njim. Bio je slučaj trenera protivničkog igrača na takmičenju koji je Tarikovog protivnika usmjeravao jer je taj momak razumio, s obzirom da je fizički i psihički bolje razvijen od Tarika. Ja njemu ne mogu reći desno ili lijevo jer on ne zna tu razliku. On igra instinktivno, onako kako zna“, kazao je Admir.

Kaže kako bi Tarik mogao stoni tenis igrati uvijek, dok se ne umori i ne bude „mokar kao čep“.

„Negativnih komentara nije bilo, dobijali smo samo riječi hvale. Jedan profesionalac koji radi sa ovakvom djecom, profesor, rekao je kako je nemoguće da Tarik kao osoba sa Down sindromom igra za stolom. Specifičnost je što osobe sa Down sindromom na Specijalnoj olimpijadi jedino mogu ‘pimplati’ lopticu u mjestu, te je tako bilo i sa Tarikovim prvim takmičenjem. Tražio sam da igra za stolom gdje je pobijedio tri od pet protivnika. Svakome je interesantno da Tarik, ovakav kakav jest, igra pravi stoni tenis“, rekao je Admir.

Mnogo opreme Tarik je dobio na poklon. Admir kaže da mu za Tarika nije ništa skupo i da će nabaviti zbog njegovog stonog tenisa, ali da ljudi ipak prepoznaju Tarikovu specifičnost i da oni obezbijede veliki dio opreme.

„Tarik ne može u reprezentaciju, s obzirom na divizije i tu nastupaju osobe koje nemaju Down sindrom, komuniciraju i oni baš igraju stoni tenis kao i ‘zdravi’ igrači. Tarik ipak nije toliko dobar, ali nastavit će se baviti stonim tenisom i već u oktobru ga čeka Specijalna olimpijada u Sarajevu i definitivno ćemo ići“, dodao je Admir.

Tarik ima i mlađu sestru, 13-godišnju Lamiju, koja ocu Admiru i bratu Tariku pomaže na treninzima. Osim toga, Lamija se bavi folklorom u jednom kulturno-umjetničkom društvu, zahvaljujući čemu je i Tarik počeo da se bavi pjevanjem, iako ne priča.

„Interesantno je da Tarik ne priča, a pjeva, što je, nekako, još jedan fenomen. Kada smo otišli kod Lamije na probu folklora, on je pjevao sa orkestrom i tako je počelo. Nedavno je nastupao i u Kozarcu te u drugim mjestima. Sevdalinke jako voli, pjeva kompletne pjesme i u ritmu, što je svakako bitno“, objasnio je Admir.

Inače, Admir je i član Udruženja roditelja osoba sa Down sindromom, gdje Tarik, zajedno sa svojim prijateljima ima priliku da vježba i radi sa profesionalcima terapeutima.
Osim što niže zavidne rezultate u stonom tenisu, voli i ostale sportove, te je veliki fan nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine čije postere drži u svojoj sobi, a neke igrače iz A selekcije je i upoznao, a prati i reprezentacije BiH u ostalim sportovima.

Tariku veliku podršku pruža porodica, ali i osoblje škole za djecu sa posebnim potrebama, koju pohađa s obzirom da u Zenici ne postoji dnevni centar u kojem bi mogao boraviti.

(9)