Važno je naglasiti da je napad Rusije na Ukrajinu od početka bio nezakonit i zločinački, kaže za Radio Slobodna Evropa Geoffrey Nice, tužilac Haškog tribunala u postupku protiv bivšeg predsjednika Srbije i Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića.

 

 

“Da bi se to utvrdilo nije potreban proces pred sudom za ratne zločine do koga možda nikada neće ni doći jer će svi potencijalni optuženi biti u Rusiji pod zaštitom njene vlasti”, ističe Nice.

 

 

Kada je riječ o optužbama za genocid, Nice smatra da je to teže utvrditi te da bi trebalo dokazati motive i razmišljanja osobe o kojoj je riječ, u ovom slučaju ruskog predsjednika Vladimira Putina.

 

 

“Neki ljudi bi rekli da je njegovo ponašanje prirodno iracionalno zato što želi da naškodi članovima određene grupe, samo zato što njoj pripadaju. Na primjer, želi da ubija Ukrajince samo zato što su Ukrajinci, kao što neko nastoji da ubija muslimane samo zato što su muslimani”, kaže Nice, dodajući da se prevelikim fokusom na to zanemaruju ostali motivi za rusku invaziju poput njenog teritorijalnog proširenja, odnosno povratka, kako se doživljava u Moskvi, njenih historijskih granica.

 

 

RSE: Na osnovu vašeg iskustva u procesuiranju ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji i protiv Ujgura u Kini, pitanje je da li je moguće i kako podići optužnicu za ratne zločine, uključujući genocid, protiv ruskih snaga, kao i Vladimira Putina kao njihovog vrhovnog komandanta?

 

 

Nice: To je svakako zamašan poduhvat, ali ne nužno i težak. Veoma je važno da Ukrajina i Ukrajinci shvate da podizanje optužnice i eventualno kasnije suđenje ne mora da traje godinama. Procesi pred Tribunalom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji su trajali dugo djelimično i zbog toga što je to bio eksperimentalni sud, ali u slučaju Ukrajine nema nikakvog razloga da proces traje kao u slučaju bivše Jugoslavije. Ubrzo ću objasniti zašto bi suđenje trebalo da traje što kraće.

 

 

Optužnica se priprema prikupljanjem dokaza između ostalog i preko mobilnih telefona jer ih svi koriste. Dakle, telefonima, kamerama jer su novinari prisutni na svim važnim tačkama sukoba. Zatim, tu su i izjave svjedoka. Ne treba se pridržavati apsurdnog pravila da svaki svjedok mora da se pojavi na sudu da bi dao iskaz koji bi se (odbrana) dovodio u pitanje. Na primjer, majke čije su sinove na njihove oči ubili ruski vojnici nemaju razloga da lažu.

 

 

Kada je riječ o potvrđivanju dokaza o odgovornosti rukovodstva, u izvjesnoj mjeri treba primijeniti logiku zdravog razuma. U suštini vojnici čine ono što im narede komandiri na terenu, a njima naloži visa komanda. Na kraju dolazimo do Putina. U osnovi, vojnici na terenu rade ono što Putin želi. Bilo da im je to konkretno naložio, ili zato što zna da njegova armija posjeduje kulturu koja podrazumijeva takve postupke.

 

 

Ako Putin želi da kaže, a važno je ukazati da do sada to nije uradio, da nijedan zločin nije počinjen – a bilo ih je što potvrđuju bezbrojne slike uništenih zgrada u kojima žive civili, leševa koji leže na ulicama – onda je mogao da tvrdi da je to djelo odmetnutih grupa van kontrole koje ne slijede njegove instrukcije. U tom slučaju bi trebalo da odmah povuče te grupacije u Moskvu i da im sudi. Da li je to učinio? Nije. Zašto? Jer te jedinice rade ono što Putin želi.

 

 

Stoga se lako može zaključiti kakve su Putinove namjere kao i ostalih u vrhovnoj ruskoj komandi. Ne treba se zavaravati da se može doći do dokumenata, vojnih planova sa sastanaka vlade, vojske i službi bezbjednosti, a što bi lako potvrdilo dokaze do kojih bi se došlo. Inače, sasvim je jasno šta je istina – to je od početka bio nelegalni rat uključujući ratne zločine i došlo je vrijeme da odgovorni budu optuženi.

 

 

RSE: Ako se vratimo na suđenje Slobodanu Miloševiću, bilo je teško pronaći dokaze da je davao direktna naređenja za određene vojne operacije koje su rezultirale ratnim zločinima. Da li to može biti problem i u slučaju utvrđivanja odgovornosti Putina?

 

 

Nice: Milošević je poseban slučaj. Naime, u slučaju rata u Hrvatskoj i BiH, Srbija nije bila tehnički involvirana. Stoga je bilo teže dokazivati umješanost nekoga iz susjedne zemlje. Inače, to je dokazano. Na kraju je sudu predočeno mnoštvo dokumenata, uključujući stenograme i snimke sa sjednica Vrhovnog vojnog savjeta (SR Jugoslavije) koji su precizno pokazali Miloševićevu umješanost u sve ključne događaje tokom rata. Ali, to je bilo teže dokazati jer je Milošević nastojao da se drži po strani.

 

 

U slučaju Kosova, to je bilo znatno lakše, jer su u tamošnje događaje bile involvirane srpske trupe koje su bile pod neposrednom komandom rukovodstva u Beogradu, pa je bilo jednostavnije dokazati Miloševićevu odgovornost.

 

 

 

 

RSE: Kada je riječ o Putinu on je lično javno naložio početak specijalne vojne operacije u Ukrajini, kako ju je nazvao.

 

 

Nice: Da, također je javno iskazao teritorijalne aspiracije, zatim stav o jednom narodu (Rusi i Ukrajinci). Također, da ponovim, nije rekao da su zločine počinile odmetnute ruske snage, već su to uradile njegovi vojnici. Pogledajte slike srušenih zgrada prije nego što dođemo do slučaja željezničke stanice (Kramatorsk) i bolnice (Mariupolj).

 

 

Da li su to slučajni promašaji raketa koje su ciljale “legitimne mete”, mada se postavlja pitanje šta su legitimni ciljevi u ovom ratu. Napadi na civile i njihovu imovinu su ratni zločin.

 

 

RSE: Kada je riječ o konkretnim elementima eventualne optužnice, pomenuli ste napad na civile i njihovu imovinu, tu je i upotreba zabranjenog oružja. Ima dokaza o ratnim zločinima u Buči, granatiranju pozorišta u Mariupolju, zatim u Borođanki, napadu na željezničku stanicu u Kramatorsku. Kako se oni mogu u pravnom smislu okvalifikovati?

 

 

Nice: Počinjeno je dosta ratnih zločina u Ukrajini, prije svega zločina protiv čovječnosti. Genocid je još teži zločin. Međutim, da bi se on utvrdio, nužno je dokazati motive i razmišljanja osobe o kojoj je riječ, u ovom slučaju Putina.

 

 

 

 

Neki ljudi bi rekli da je njegovo ponašanje prirodno iracionalno zato što želi da naškodi članovima određene grupe, samo zato što njoj pripadaju. Na primjer, želi da ubija Ukrajince samo zato što su Ukrajinci, kao što neko nastoji da ubija muslimane samo zato što su muslimani. Međutim, to treba dokazati da bi se tvrdilo da je riječ o genocidu.

 

 

RSE: Da, ali jedno je podići optužnicu, a drugo njena potvrda ili odbacivanje na sudu.

 

 

Nice: Ne treba vam sud da biste nešto dokazali. Treba imati umjerene ambicije. Vi ste novinar, i novinari mogu da dokazuju. Šta smo uradili sa tribunalom za zločine nad Ujgurima? Devet osoba, pri tom niko od njih nije bio specijalista, pripremalo je materijal, bez materijalne naknade, sa nekoliko javnih saslušanja – bilo je u stanju da za manje godina dođe do zaključka sa apsolutnom sigurnošću šta Kina čini Ujgurima i zatvorenicima savijesti. Nemojte mislite da je ljudima potreban pečat suda da se nešto dokaže.

 

 

Da vas podsjetim da je o genocidu u Srebrenici, koji još nije razriješen u jugoslovenskim sudovima, New York Times objavio tekst na četiri strane već u oktobru 1995. i potpuno je tačno opisao ovaj događaj.

 

 

RSE: Dakle, glavni tužilac Međunarodnog suda će vjerovatno kompletirati optužnicu, ali nije realno očekivati da će biti pokrenut sudski postupak. To znači da će biti utvrđene činjenice, ali Putin neće snositi nikakvu odgovornost?

 

 

Nice: Da, ali tako se razmišljalo i o slučaju Milošević, a onda je iznenada došlo do promjene režima.

 

(Novi)

(624)

Geoffrey Nice: Milošević poseban slučaj, za Putina lakše dokazati zločine