Mogu i ja voziti bijesna kola, snimati milionske spotove, ali zašto bih to radio dok moj komšija nema za hljeba. Meni je zadovoljstvo nahraniti njega, otići u javnu kuhinju, dati svoj doprinos, nahraniti danas 100 gladnih usta, ili u dječijem domu donirati novac.
Volio bih da me pamte kada odem, kao dobrog čovjeka, a ne kao dobrog pjevača.
Ja sam živio u Titovo vrijeme i volio sam Tita. Jednostavno sam ga volio i nisam nikad u životu protiv njega rekao ružnu riječ. Nisam od tih koji će ga pljuvati sad kad nije popularan. Nisam taj. Čini mi se da bih tako pljunuo i sebe. Nisam time ni zaluđen, ali uvijek sam poštovao čovjeka.
U njegovo vrijeme sam lijepo živio, bio sam sretan, rodio sam se u toj zemlji i to je ta priča.
Mnogi ljudi s estrade koji su bili popularni i u prošloj državi imaju vrlo zanimljiv odnos prema prošlosti. Nekad su pjevali Titu i Jugoslaviji, a kad je te zemlje nestalo postali su veliki Srbi, Hrvati i Bošnjaci, uvijek orni za domoljubnu pjesmu.
Protivnici Tita nekad su bili samo oni iz prošlog rata. Gubitnici.
(259)