Tek su joj 24 godine, a Anđela Mužinić mnoge inspiriše svojim životnim putem, snagom duha i sportskim uspjesima.
Njeni prijatelji i porodica svjedoče da ni u jednom trenutku nije pokleknula od kada je, kao 13-godišnja djevojčica i perspektivna odbojkašica, u saobraćajnoj nesreći zadobila tešku povredu kičme zbog koje je u invalidskim kolicima, piše “Slobodna Dalmacija“…
Kažu da se nikada nije našla u situaciji da je joj drugi moraju davati snagu, već suprotno, ono inspiriše sve oko sebe.
Od kada je u ruke uzela stolnoteniski reket, buni se kad joj završi trening, zbog čega je, kako sama priznaje, njena trenerica Mirela Šikoronja Ivančin doslovno mora tjerati s terena. Zbog toga ne čudi da ju Engleska paraolimpijska reprezentacija, koja najviše u Evropi ulaže u parasport, već dvije i pol godine pokušava prisvojiti.
Prvi put je ponudu dobila 2013. kada ju je u Italiji uočio Slovenac Gorazd Vecko, glavni menadžer Engleske paraolimpijske reprezentacije i šef struke za stolni tenis. Tada je, naime, s Helenom Dretar Karić osvojila zlatnu ekipnu medalju na Evropskom prvenstvu, ali i ušla među četiri najbolje svjetske igračice.
Dobila bi englesko državljanstvo i igrala za njihovu reprezentaciju. Međutim, ona je to odbila, čak o tome nije htjela ni puno znati, jer za nju je presudno bilo što se tri godine nakon promjene državljanstva ne bi mogla takmičiti na evropskim i svjetskim prvenstvima.
Zaljubila se u Londonu
Anđela jako dobro zna što i kada želi postići u životu. Sada joj je prioritet raditi na igračkoj karijeri. Kada s njome završi, upisat će trenersku školu ili fakultet, da bi radila kao trenerica. Tada želi osnovati porodicu i imati djecu, najviše dvoje.
Naime, već četiri godine je u vezi s Kristijanom Vincetićem, također paraolimpijcem, u kojeg se zaljubila na paraolimpijskim igrama u Londonu.
Sigurna je da će za deset ili 20 godina otići na operaciju nakon koje bi joj se spojila leđna moždina koja je sada odvojena nekoliko milimetara i da će ponovno stati na noge. Možda jednog dana bude i na čelu Hrvatskog paraolimpijskog odbora i tada se sigurno neće dogoditi sadašnja situacija da nemaju niti profesionalnog stolnoteniskog trenera.
(74)