Istraga koju su veoma brzo i uspješno završili kriminalistički inspektori Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona i Policijske stanice u Olovu donijela je niz šokantnih i stravičnih detalja o ubistvu Arnele Đogić koje, kako navode izvori bliski istrazi, nisu do sada doživjeli ni najstariji aktivni službenici MUP-a ZDK.
– Radim dugo, ali ovoliku monstruoznost i hladnokrvnost u pripremi te odsustvo pokajanja nakon čina nisam vidio – kazao je istražitelj uključen u slučaj.
Napravili “čeku”
Prema do sada dostupnim podacima, Avdija Selimović na monstruozni čin odlučio se kada je prvi put vidio svoju bivšu djevojku Arnelu s drugim muškarcem u Olovu. Sve je pomno isplanirao i u svoj monstruozni plan uključio prijatelja i školskog druga Muriza Brkića.
– Znao je kada Arnela odlazi s posla iz “Alme Ras” (tekstilna industrija u Olovu) i kojim putem će kući. Potrudio se da sve izgleda kao slučajni susret, a potom je kroz razgovor naveo da “ne stoje na cesti, nego da se provozaju par krugova i popričaju”. Tada je Arnela parkirala svoj Peugeot 206 i prešla u Selimovićevu Jettu – kaže sagovornikDnevnog avaza.
Njih dvoje nedavno su raskinuli vezu, a sumnje njene porodice u postojanost njihove veze dodatno su bile podgrijane prijetnjama koje je Avdija upućivao nakon raskida Arneli, ali i njenoj porodici. S druge strane, uz nevjerovatnu dozu ljubomore, Selimović je pokazao mržnju i želju za osvetom. Prema onome što je poznato, Arnela je svog bivšeg momka više puta pokušavala urazumiti, pa je vjerovatno to bio razlog što je pristala da uđe u vozilo i porazgovaraju.
– Selimović je s Brkićem dogovorio da ih ovaj čeka stotinjak metara dalje te da, vozeći se, oni naiđu na njega. To bi kod Arnele donijelo barem prividno olakšanje, jer nisu više sami, ali plan je bio potpuno drukčiji. Brkić je ušao u vozilo, pozdravio se i nekoliko metara dalje počeli su udarati šakama djevojku. Tu je izgubila svijest, nakon čega su se odvezli u pravcu Olovskih Luka i mjesta gdje će, kasnije, njeno tijelo baciti – saznajemo od istražitelja.
Ubice su istražiteljima ispričale da su joj zadali smrtonosne ubode nožem u vrat prije nego što su je bacili niz liticu, ali njihove izjave date bez trunke kajanja bit će potvrđene ili opovrgnute obdukcijom. Dilema je li Arnela bila živa u trenutku kada su je, držeći je za ruke i noge, dvojica monstruma bacila sa stijene u korito Stupčanice, bit će razriješena obdukcijom. Stravična priča nastavlja se po povratku ubica u Olovo. Prethodno su iz Arnelinog kaputa izvadili neutvrđenu svotu novca, ali su namjerno ostavili njen mobitel.
Prijavljen nestanak
– Po povratku u Olovo, Selimović i Brkić krenuli su u obilazak svih poznatih otvorenih ugostiteljskih objekata, trošeći novac koji su našli kod ubijene. Cilj je bio da budu viđeni na više mjesta, u vrijeme nestanka djevojke, jer je Selimović znao da će biti na listi osumnjičenih za njen nestanak. Tu nije bio kraj, oko 21 sat tog dana Selimović je poslao nekoliko SMS poruka na broj ubijene, i to punih sat vremena nakon što ju je, zajedno s prijateljem po zločinu, bacio s litice. U porukama je pitao da se vide, pitao kako je, bitno je bilo samo pokriće. To će istražiteljima postati polazna tačka za uspješno otkrivanje zločina i zločinaca – kaže sagovornik.
Ubice su potom mirno otišle na počinak, da bi nestanak bio prijavljen u nedjelju.
Među prvim saslušanima bio je upravo Selimović, koji je hladnokrvno rekao da danima nije ni čuo ni vidio Arnelu. Upravo ta njegova rečenica te činjenica da su u njenom mobitelu pronađene poruke u kojima on navodi da ju je “vidio i poželio da opet popričaju” bila je sumnjiva istražiteljima. Potom su pribjegli triku tako što su saslušali i Brkića, jer je viđen sa Selimovićem. Nakon što su obojica privremeno puštena, specijalni tim pratio je dvojicu ubica, koji su odmah nakon puštanja odlučili da se susretnu i razmijene “kako su se ponašali u policiji”.
Priznali djelo
– Potom su obojica ponovno privedena te su im predočene nelogičnosti, kao i “prevelike sličnosti”. Kombinacijom čvrstih dokaza, tragova s vozila i drugih dokaza, nakon višesatnih saslušanja obojica su, tada prvi put, priznala izvršenje djela. Znajući da im priznanje u policiji ne znači ništa bez advokata i tužioca te drugih dokaza, dio tima prebacio se u Zenicu, a ostatak ekipe krenuo u traganje za dokazima na mjestu gdje su, prema priznanju, obojica bacila tijelo nesretne djevojke – navodi izvor.
Tek u utorak poslije podne, nakon novog višesatnog saslušanja, u prisustvu advokata i uz poštivanje drugih procedura, obojica aktera su priznala i potpisala svoje izjave u kojima iznose detalje monstruoznog čina.
Šokantno priznanje bez grižnje savjesti
Šokira i užasava činjenica da su Selimović i Brkić svoje iskaze ponovili još dva puta, u Tužilaštvu i Kantonalnom sudu, bez griže savjesti. Čak ni advokati po službenoj dužnosti Azijada Mujkić i Sead Topčić nisu imali posebnu ulogu, a za sada je nepoznato hoće li, u saradnji s klijentima, pokušati ići ka pokušaju sporazuma o priznanju krivice uz nagodbu.
Ako i dođe do nagodbe s Tužilaštvom, što je u ovom trenutku na dugom štapu, to ne znači da bi dogovorena kazna za ubice bila i prihvaćena, jer odluku o tome donosi Kantonalni sud. Ono što je, nakon jučerašnjih saslušanja u Tužilaštvu i Sudu, jasno jeste da obojica ubica potvrđuju cijeli slučaj i redoslijed događaja, samo se u pojedinim detaljima razlikuje njihova pojedinačna uloga, jer je očigledno da već pokušavaju da naprave bolji status pri izricanju kazne.
Od 10 do 45 godina zatvora
Ovisno o tome kako Sud bude tretirao ovo djelo tokom procesa, kazna može biti od deset do 20 godina za ubistvo, a od 20 do 45 godina za ubistvo na naročito okrutan ili bezobziran način, pa je to i raspon moguće kazne za počinioce.
(119)