Sve to bilo je dovoljno da se Trojka nametne kao vlast u Federaciji i instalira kao partner Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću na državnom nivou. U mjesecima i godinama poslije uslijedile su salve optužbi i prozivki iz NES-a na račun Trojke.
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Prije nešto više od dvije godine Nermin Ogrešević i Narodni evropski savez bio je dio osmopartijske koalicije koja se nudila kao alternativa SDA i u predizborno i kratkom postizbornom vremenu kreirala narativ u korist inostranih interesa koji su se željeli riješiti prepreke zvane SDA i Bakir Izetbegović.
Ubrzo su u stolnom gradu NES-a Cazinu shvatili da je to zapravo sve skupa magla iza koje se krije isključivo želja za foteljama lidera projekta Trojka i želja američkog ambasadora Michaela Murphyja da ima podanike za realizaciju svojih projekata. Iako su pod iznimkom principa i državotvornosti napustili Osmorku, šteta je već bila nepopravilja, jer su Murphy i njegov izvođač radova Christian Schmidt već imali dovoljno podataka koje su iskoristili za izmjene izbornih pravila, suspenziju Ustava, otimanje političke volje i slično.
Sve to bilo je dovoljno da se Trojka nametne kao vlast u Federaciji i instalira kao partner Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću na državnom nivou. U mjesecima i godinama poslije uslijedile su salve optužbi i prozivki iz NES-a na račun Trojke.
Međutim, računali su da će izlaskom iz Osmorke kojoj su zajedničkim učešćem na izborima ipak dali moć, biti nedodirlijvi u okviru opozicionog probosanskog bloka. Da je tako, jasno su dali doznanja kada je pogrešnim političkim odlukama SDA u Mostaru i USK izdala dogovor dvije stranke.
I NES se od tih dešavanja ponaša kao ucviljena mlada, pravdajući sve svoje po državu loše političke odluke s ta dva poteza SDA, zaboravljajući da su oni bili dio priče kojom se trebalo riješiti SDA.
Kako je vrijeme od Općih izbora odmicalo, NES je kontinuirano kritikovao politike Trojke i njenih perjanica, ali skoro pa programirano toj Trojci priskakao u pomoć kada god je bilo gusto i potrebno.
Tako već redovno glasaju za budžet Federacije koji predlaže ona oktroisana Vlada, u koju iz principa i državotvornosti nisu željeli da uđu. Glasali su i danas, i prošle godine, uprkos ozbiljnim kritikama na taj budžet i još ozbiljnijim sredstvima koji idu ka Čovićevim kadrovima i institucijama.
Iako su kritikovali, ozbiljno prozivali, redovno su se odazivali.
Ogrešević je u programu Face TV zajedno s liderom Stranke za BiH Semirom Efendićem objašnjavao razloge zašto su napustili osmorku i pojašnjavao da Trojka neće sa opozicijom iz Rs jer favorizuje Dodika i želi se pozicionirati u fotelje.
U augustu 2023. Ogrešević ponovo objašnjava: “”Trojka sa Konakovićem je izričito bila zainteresovana da sjednu u fotelje bez ikakve misije. Oni su ušli u tu vlast misleći da je bitno da izgrade svoje karijere. Ne bave se ozbiljno situacijom”.
A onda se u aprilu 2024. godine kompletan vrh NES-a odazove na pokušaj Elmedina Konakovića da igra ulogu prvog Bošnjaka regiona. I već tada se slutilo da je NES dok igra u dresu opozicije i pod plaštom patriotizma vrlo sklon, iz njima znanih razloga, izletima u Trojkine politike.
U posljednjem kvartalu prošle godine, negdje oko lokalnih izbora, pričalo se o tome kako se sprema rekonstrukcija Vlade FBiH i ulazak NES-a u istu, no očito da ova vanbračna politička veza nije uspjela pronaći put kao ostvarenju namjera. Čak i kada se u Sarajevu formirao opozicioni blok koji je međusobno podržavao kandidate za načelnike (SDA, DF, SBiH), NES se nije želio priključiti, nego su podršku, navodno, davali odvojeno.
Danas je vanbračne veza Ogreševićevog ili Hozanovog NES-a s Trojkom i ozvaničena, nakon što su predstavnici NES-a otišli kod predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića da za kiflu spašavaju Trojku i pridruže joj se u izdaji države za kiflu.
Nisam doktor, ali mogu naslutiti da ozbiljnu političku amneziju imaju svi istureni kadrovici i rukovodstvo NES-a, pa samo čekam kakvo bagatela saopćenje će nam poslati o svojim razlozima političkog seksa s Trojkom. Pretpostavljam da će dijelom ponovo igrati ulogu ucviljene mlade koju je SDA odbacila, ali je upitno koliko je zdravorazumski za ljubavnika birati Konakovića kojeg su optuživali za izdaju države. Šta je teže, izdati koalicioni dogovor ili državu?
I na kraju nekoliko rečenica o još jednojoj principijelnoj političkoj pojavi. Glasovima ozbiljne baze SDA u srednjoj Bosni ili preciznije u Tešnju Šemsudin Mehmedović je ušao u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
No, i on je u SDA pronašao dlaku, pa je odlučio ići Naprijed, kako drugačije nego zarad države. Skupljao je po gradovima, općinama i mjesnim zajednicama sve što je izašlo ili izbačeno iz SDA i napravio stranku. I od tog momenta postao je hroničar svih Trojkinih promašaja i izdaja.
Da ne brišemo mailove vjerovatno bismo mogli objaviti ozbiljnu knjigu s naslovom “Hronika Šemsinih kritika Trojci”. Nije bilo odluke na državnom nivou o kojoj se Mehmedović nije oglasio kritički.
Onda ode kod Konakovića, utali se, jer politički dogovori se ne prave za praznu kesu, pa nam sa Klixa poručuje kako on ne želi u bilo kakve talove i da će zato biti protiv Konakovićeve smjene.
A koliko je protiv talova pokazali su lokalni izbori kada Naprednjak Mehmedović podmetne vremenski pregaženog Nedžada Koldžu kako bi pomogao SDP-ovoj Benjamini Karić da pobijedi u utrci za načelnika Novog Sarajeva.
S kim se talio oko Benjamine ne znam, ali da se kao i NES utalio s Konakovićem da zaustavi pad izdajnika i profitira neku budžetsku kiflu više je nego jasno. NESumnjivo Naprijed – za koga, za Dinu!
(Nap)
(178)