Da živimo toksične društveno političke momente odavno je jasno. Ali je isto tako uočljivo da živimo i političko-društvenu neprincipijelnost gdje se oči zatvaraju pred nekim dugogodišnjim nacionalističkim orgijanjem, a otvaraju tamo gdje se određeni momenat može iskoristiti za političku dobit.
Bura u javnosti se podigla nakon nedavne izjave poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini reisa Huseina Kavazovića, koji je za Igman TV, komentirajući aktuelno stanje u državi govorio o borbi za državu.
“Na početku se sjećam tog osjećaja bespomoćnosti da se branimo od tako velike vojne sile, da su svi očekivali naš brzi propast, ali smo mi opstali, uspjeli da se odbranimo. Taj proces stasavanja od bespomoćnosti do naroda koji ne možete poraziti je kod mene bio upečatljiv. Ta odlučnost naroda da se bori, da pruži otpor. Koliko će žrtava biti to je nešto drugo, ali otpor i odlučnost su me fascinirali… Ovdje je jako važno da mi razumijemo šta nam se dogodilo, kako se dogodilo, kako smo od jednog naroda koji je bio osuđen na potpunu propast, uz velike žrtve, uz odlučnost da podnesemo te žrtve, stasali u narod koji je ostvario svoje ciljeve… Mi smo svi bili spremni da se žrtvujemo za našu domovinu… Današnja borba je u institucijama Bosne i Hercegovine. Ne smijemo dozvoliti da se one ruiniraju. Moramo pokazati da smo na sve načine spremni braniti institucije Bosne i Hercegovine, a ako one padnu, a imali smo to ’92., moramo biti spremni braniti ovu zemlju i oružjem”, kazao je Kavazović.
Upravo posljednja rečenica reisa Kavazovića je bila okidač za seriju osuda i tumačenje kako Kavazović poziva na pripremu za mogući oružani sukob.
I u kontekstu aktuelne situacije, izjava Kavazovića možda jeste neoprezna i možda jeste nepotrebna jer je trebao biti svjestan da će takvo nešto izazvati dodatne tenzije.
Međutim, o čemu je Kavazović govorio? Govorio je o stanju državnih institucija, o poziciji države koja se sistemaski godinama devastira, ponižava i tako dalje. Ipak, reis je naglasio jasno da je borba u institucijama, a ne dakle na ulici.
Nakon te izjave uslijedile su burne reakcije iz entiteta Republika Srpska, gdje se Kavazovića optužuje da je ratnohuškač, da narušava mir i tako dalje. Dio reakcija dolazi u kontekstu već utabane priče da je Islamska zajednica produžena ruka SDA i da im pomaže da opstanu na političkom nebu. Iako to prihvatimo kao relevantan argument, onda i napade na reisa možemo posmatrati u kontekstu aktuelnog političkog momenta.
Tako iz organizacije Hrvatski narodni sabor (HNS) imamo reakciju u kojoj traže od međunarodne zajednice i bošnjačkih političara da osude izjavu Kavazovića, koju oni tumače kao poziv na pripremu za oružani sukob.
“Hrvatski narodni sabor poziva cjelokupnu međunarodnu zajednicu da ozbiljno pristupi neodgovornoj zapaljivoj izjavi reisa Kavazovića te odmah i oštro osudi poziv za pripremu na oružani sukob u Bosni i Hercegovini. U svrhu očuvanja mira i zaustavljanja zapaljive retorike, ozbiljne i zabrinjavajuće izjave poput ove ne mogu proći bez oštre međunarodne osude. Jednako tako, bošnjačke političke predstavnike pozivamo da se nedvosmisleno ograde i osude zabrinjavajuću izjavu reisa Kavazovića te time jasno demonstriraju svoju podršku očuvanju stabilnosti i mira BiH. U ime svih onih koji u Bosni i Hercegovini ne priželjkuju novi rat, od Islamske zajednice zahtijevamo žurnu i javnu ispriku povodom ratnohuškačkog ponašanja vlastitog poglavara. Neodgovorno ponašanje vjerskih lidera nedopustiv je čin društveno odgovorne osobe u koju se pripadnici islamske vjere diljem države ugledaju za primjer vlastitog ponašanja”, poručuju iz HNS-a.
Međutim, bez svrstavanja u istu ravan i bez pravljenja paralele, zanimljivo je da iz HNS-a nije bilo reakcije kada je u petak u Bosanskoj Dubici priređeno nacionalističko divljanje u sklopu protesta protiv Dana nezavisnosti BiH.
Pjevanje pjesme Ne volim te Alija zato što si balija, nosila ti Drina sto mudžehedina…, očito nije nikakva ni uvreda ni prijetnja niti je iko reagirao na takve ispade.
Pa i kada su prošlog ljeta političari prepričavali dijelove razgovora sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, koji im je u procesu pregovora o izbornom zakonu prenio zabrinutost da bi na jugu moglo doći do nemira, nije previše zabrinulo nikoga. Niti je ta izjava protumačena kao mogućnost nekih sukoba.
U konačnici, reisu Kavazoviću se možda može zamjeriti dosta toga, pa i to da nekim izjavama utječe na percepciju političkih procesa, ali da je pozvao na mogući oružani sukob je zlonamjerna konotacija koja opet služi u političkoj borbi.
(Klix)
(124)