Bivši sudija Ustavnog suda BiH Josef Marko analizirao je za austrijski listu “Standard” namjere visokog predstavnika Christiana Schmidta da intervenrira u Ustav FBiH i Izborni zakon BiH i promjeni određene odredbe koje se tiću delegiranja poslanika u Dom naroda FBiH. Marko objašnjava da visoki predstavnik Christian Schmidt svojim modelom izmjena Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH izlazi iz okvira svojih nadležnosti.
Prema dostupnim informacijama, visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt namjerava uvesti cenzus od 3 poisto za izbor zastupnika u Federalni dom naroda. Prema tome modelu, kantoni u kojima živi manje od 3 posto pripadnika nekog naroda, u odnosu na ukupan broj tog naroda ne bi davale poslanike u Dom naroda FBiH. Tako se naprimjer u hrvatski klub Federalnog doma naroda ne bi birao izaslanik iz Bosansko-podrinjskog i Unsko-sanskog kantona.
Stručnjak za ustavno pravo iz Graza i stručnjak za BiH Josef Marko smatra da bi Schmidt prekoračio svoje vlasti visokog predstavnika kada bi doista implementirao prijedloge kakvi se sada najavljuju . Razlog je uvođenje praga od tri posto što uključuje izmjene i dopune Ustava Federacije BiH i povezanih zakonskih odredbi kojima se provodi organizacijska struktura Ustava Federacije BiH, a što ne diktira cjelokupni ustav dogovoren u Daytonu.
“Radi se zapravo o autonomnom ustavnom zakonu Federacije BiH koji nije u suprotnosti s Daytonskim ustavom” , kaže Marko.
BILO BI TO PREKORAČENJE OVLASTI
“Međutim, prema Aneksu 10 Daytonskog mirovnog sporazuma, visoki predstavnik ovlašten je samo kontrolirati provedbu Daytonskog sporazuma, ali nije ovlašten baviti se autonomnim pravnim sustavima entiteta, odnosno njihovim ustavima, utoliko što oni nisu doneseni tijekom provedbe Dejtonskog sporazuma”, objašnjava Marko za austrijski ” Standard”.
“Visoki predstavnik bi u tom smislu prekoračio svoju vlast kada bi uz pomoć bonskih ovlasti izdejstvovao promjenu ustava Federacije BiH”, zaključuje Marko.
Kada je bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch 2002. godine izmijenio ustave Republike Srpske i Federacije BiH, učinio je to (suprotno sadašnjim Schmidtovim prijedlozima) kako bi proveo presudu državnog Ustavnog suda BiH.
“Tada se radilo o usklađivanju entitetskih ustava s Daytonskim mirovnim sporazumom. Zato je Visoki predstavnik tada imao ovlasti da to učini”, objašnjava Marko. U slučaju Schmidtovih prijedloga, međutim, visoki predstavnik bi zadirao u autonomiju entitetskog ustavnog prava, za što nema ovlasti.
EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA
Schmidt bi zbog Aneksa 10 morao voditi računa i zahtjevima za izmjenu Daytonskog ustava da bi uopće mogao intervenirati u Ustav Federacije BiH, kako stoji u presudama Europskog suda za ljudska prava u slučajevima Zornić i Pilav, konstatira Marco.
Međutim, to sada nije uključeno u Schmidtove prijedloge.
Slučaj Pilav vrlo jasno pokazuje da je to središnje pitanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. U slučaju Pilav riječ je o Bošnjaku koji je tužio svoju državu jer mu je zabranjeno kandidiranje u Republici Srpskoj.
“Ako biste uveli barijeru od tri posto, onda bi svi Hrvati i Srbi u onim kantonima gdje ima manje od tri posto Srba i Hrvata bili lišeni mogućnosti da glasaju za Hrvata ili Srbina”, rekao je Marko.
Marko ističe da bi eventualni Schmidtov amandman mogao osporiti i Ustavni sud BiH i Europski sud za ljudska prava. Jer kada je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch bio u Bosni i Hercegovini, on je dopustio da zakonski akti koje je on donio budu preispitani na Ustavnom sudu BiH, pa je i visoki predstavnik bio podvrgnut normativnoj kontroli. Tek kasnije je ovo osporeno u pravnom mišljenju Ureda visokog predstavnika.
(SB)
(1014)